Hrvatski umjetnici kojih nema u masmedijima

Dragan Kwiatkowski

Prezime Dragana Kwiatkowskog s dva "W" (da je još jedan bilo bi www) ne pojavljuje se u visokotiražnim listovima ili na televizijama, ali ne zbog možebitne teškoće izgovora nego poradi činjenice da Kwiatkowski sve više radi na sakralnim objektima (rođen 1957.) pa je taj odličan kipar na margini interesa lijevoliberalnih zatočnika. A radi se o kiparu izrazito moderna izričaja o kojemu je slikar A.B. Švaljek napisao sljedeće:

"Padom Rimskoga carstva nije sve propalo, ostao je Dragan. On traje sve do danas, od onih ranokršćanskih stilizacija sve do suvremene skulpture, u svoj ljepoti konveksnog i konkavnog. Poetika malih stvari, malih krhotina vremena koje utiskuje u velike mase, stvaraju posve originalan dojam o ljudima i prostorima. Ogoljela istina bila bi prava riječ za taj rad koji brani razlog postojanja svega modeliranog. U Draganu spava i ono božansko i ono kraljevsko, vjera u Isusa i vjernost hrvatskoj državnosti."

Tako Švaljek o Kwiatkowskom, na švaljekovski način – duhovito i točno.

Poljak porijeklom, rođen u Srbiji, Hrvat od glave do pete, hrvatski dragovoljac, Kwiatkowski živi u Zadru i stvara sjajna kiparska djela. Uz to je i pjesnik vrlo osebujna, matoševskog stila.

Evo jedne njegove pjesme...

A.D. MMX.

Jedne noći

Mrkla mraka,

Negdje na vrh

Pantovčaka,

Jedna glava,

Bistra bijela

U fotelju kožnu sjela.

Šuti mudro ko akvarij

I pogledom svuda traži,

Gdje nestade taj scenarij.

Odsviro je uvertiru

Otpjevao prvu turu

Sada čeka da donesu

Onu pravu partituru.

A kad živne

Tipke svoje

Na klaviru

Tamne boje,

Svi će pitat tko to stvori

Ovaj mračni oratorij.

Kipar i pjesnik (za svoju dušu) Kwiatkowski jedan je od mnogih umjetnika koji bez ostatka podržavaju politički pokret Hrast. Štoviše, autor je skulpture (kamena prašina i plastika) hrasta, koja će krasiti zid jedne od prostorija Hrasta u zagrebačkoj Aveniji Dubrovnik. A njegove duhovite pjesme trebalo bi što prije tiskati jer imaju vrijednost. Jedna od njih završava stihovima "Ima puno svita, ali malo ljudi." Pomalo tužno i ponešto suviše tamno, jer ima ljudi u Hrvatskoj, samo ih nema u medijima. HRAST ih je već pronašao i još ih traži, svakim ih danom ima sve više, a bit će ih poslije izbora i na naslovnim stranicama tiražnih listova.

Hrvoje Hitrec