Nove knjige

Anja Šovagović Despot, Kad se ima kome dati

U nakladi Mozaik knjige objavljena je nedavno knjiga Anje Šovagović Despot "Kad se ima kome dati". Jedna od najboljih hrvatskih glumica potvrđuje svoj nesumnjivi spisateljski dar što ga je pokazala i u prvoj svojoj knjizi "Divlja sloboda", štoviše umnogome natkriljuje poneke razvikane profesionalne spisateljice koje imaju potporu ideoloških medijskih suputnika.

Knjiga ima dva dijela – prvi je označen naslovom "Na pozornici", drugi "Za Šovinim stolom", no i u prvom dijelu u kojemu autorica piše o sebi u teatru, o teatru i smislu glume, o identitetu glumca itd. često je nazočan i njezin otac, glumac Fabijan Šovagović.

U uvodnom (uvjetno rečeno) eseju "Hoću svoju ulogu! Hoću glumiti" Anja Šovagović vrlo ironično i ubitačno točno opisuje stanje teatra u Hrvatskoj danas, stanje koje traje i ne nazire mu se svršetak, tek poneko svjetlo – no ono ne dolazi s kraja tunela, nego iz slučajno probijene pukotine sporedne druge cijevi. Anja se cijelim svojim bićem buni protiv "novih čitanja" klasičnih autora, protiv nasilnog "moderniziranja", umjetnoga pomaka u naše vrijeme , ali prije svega protiv ideologiziranja teatra koje je davno prešlo granice ukusa i zdravoga razuma, razorno je za glumca koji misli svojom glavom, a ponižavajuće za publiku. No, pustimo Anju Šovagović da sama kaže: "Tako umjesto da slijedimo pisca, da slijedimo dramaturgiju, danas u teatru ustrajno slijedimo ideologiju. Nije važno koju. Važno je da se vidi. Da je isti čas, još i prije početka predstave, jasno kojoj ideologiji predstava pripada i da je savršeno jasno kako ju je autorski tim ustrajno služio. Nekada su se predstave radile tako da zamaskiraju ideologiju, da ne probiju na prvu loptu, da se gotovo mora dešifrirati...Nekada je socijalizam, komunizam bio ideologija nad svim ideologijama, bio je okvir u kojemu se bezuvjetno moralo kretati, bio je krug iz kojega se nije moglo, ali se kružnicu rastezalo do krajnjih granica što je otpor prema ideologiji bio veći. Tada se u teatru teatarskim sredstvima moglo podvaljivati, zamućivati vid ideolozima koji su kopali po skrivenim značenjima i u skladu s vlastitom inteligencijom uspijevali u zadaći ili se blamirali. Tada je teatar bio prirodno "protiv", tada je glumac bio prirodno u povišenom stanju jer je adrenalin uvijek bio iznad normale...Danas je sve površno. Svaki se tekst banalizira. Svaka se gluma negira. Svako se znanje ismijava. Svaki se autor podvrgava takozvanom "propitkivanju", takozvanom prebacivanju u realnost koja nas okružuje. U potrošačko društvo. U tranziciju. U opću tajkunizaciju. U površnu banalizaciju. U recesiju."

Branko Pilaš, Ljepota maštanja i stvaranja

Od ideje do nastanka umjetničkoga djela – taj je put želio i uspio opisati književnik Brano Pilaš u knjizi " Ljepota maštanja i stvaranja" na primjerima stvaranja mnogih hrvatskih pisaca, suvremenih i onih davno mrtvih ali sa živim djelima u povijesti književnosti, no zastupljeni su i strani autori koji čine vrhove svjetske književnosti. Pilaš u uvodu s pravom kaže da će se "čitatelji često susretati s malo poznatim detaljima o autoru i djelu", što je posve točno, pa i dobri poznavatelji književnosti mogu pronaći crtice iz života pisaca koje njihov lik ( svojstva i navike ) objašnjavaju i približavaju čitatelja razumijevanju djela.

Knjiga je podijeljena u četiri dijela, slike minuloga vremena, Djela srca i mašte, Događaji razmašu maštu i Iz rodnoga kraja. Vrlo uspjelim, intimističkim stilom, Pilaš nam predočava pisce poznate i manje poznate, pa uz Držića, Galovića, Zagorku, Kovačića, Kozarčanina, Kranjčevića, Krležu, Marinkovića, Matiju Mažuranića, Reljkovića, Šenou, Zoranića i Katarinu Zrinski u prvom dijelu susrećemo i Josipa Cvrtilu, Dubravka Ivančana, Zlatu Kolarić Kišur, Zdenku Marković i Matu Meršića Miloradića, u drugom su dijelu Cankar, Cervantes, Dostojevski, Gogolj, Hašek, Hemingway, Hugo, London, Stowe i Tolstoj, u trećem pisci za djecu Edmondo de Amicis ("Srce"!), Andersen, L.Carroll, braća Grimm, Selma Lagerloef, Astrid Lindgren, A. Milne, Božena Nemcova, Ela Peroci i P. Voranc. Četvrti dio posvećen je piscima koje je , po mišljenju autora, prvenstveno snažno obilježio zavičaj. Tu su Sanja Babić Đulvat, Ivan Boždar, Stjepan Lice, Miljenko Stojić, Krešimir Šego, Stjepan Tomić i Vera Zemunić.

Knjiga "Ljepota maštanja i stvaranja" više je od priručnika za nastavu i pomoćnica u lektiri i bit će zanimljiva svakom čitatelju.

(t.l.)