Buđenje proljeća, po motivima Franka Wedekinda, redatelj Oliver Frljić, Zagrebačko kazalište mladih
Već u medijskoj pripremi ove predstave bilo je mnogo buke koja je stvarala ozračje kako je gledanje hrabre i angažirane predstave protiv Crkve svojevrsna društvena i kulturna obveza. Prisjećanje na moj mladenački bunt krajem šezdesetih, ali još više znatiželja i traženje odgovora na pitanje koliko danas umjetnički vjerodostojno može politička predstava svoju tezu pretvoriti u snažan kazališni doživljaj, dovelo me na izvedbu Frljićeva Buđenja proljeća u ZKM. Želio sam vidjeti ima li mladi redatelj kazališni odgovor na pitanje može li kazalište danas biti političko i angažirano i kako je tu teškoću savladao.
Već na samom početku predstave glumac Sreten Mokrović u svečeničkom habitu izravno, u publiku, kaže kako je to antiklerikalna predstava, kako glumci Crkvu drže svojim neprijateljem i pozivaju neistomišljenike da se odmah dignu i napuste predstavu. Idejna pozicija Frljićeve predstave je jasna, on sam je određuje u uvodu programske knjižice (Oliver Frljić u razgovoru vođenom s glumcima nakon probe 15. svibnja 2010.): Budući da je ova predstava otvoreno antiklerikalna, zanima me čini li vam se da kazalište danas mora govoriti na ovako direktan način na koji mi govorimo ili mislite da se o problemima kojih se ovdje dotičemo treba i može govoriti suptilnije? Mislite li da smo ipak trebali koristiti neki rafiniraniji kazališni jezik?
Redatelj i ansambl svoj antiklerikalizam jasno i otvoreno najavljuju. I tu nema nikakva okolišanja ni skrivanja. Redatelj, predstava i glumci drže da je za probleme mladih, njihovo spolno sazrijevanje, odgoj i obrazovanje isključivo odgovorna Crkva. Svi koji se ne slažu s tim njihovim idejnim određenjem ne će ni doći na predstavu. Njih ne zanimaju, njih odbijaju, njih vrijeđaju takve teze upakirane u kazališnu predstavu. Mene kao kazališnog proefesionalca ipak je privukla znatiželja da vidim na koji način i kako je mladi redatelj umjetnički obranio svoju tezu.
U Razgovoru s glumcima bio je jasan, opredijelio se za izravan, direktan, nesuptilan kazališni jezik. Kako Frljić drži tu predstavu, ne samo nju već i nekoliko svojih predstava na koje se poziva (Bakhe, Turbo folk) političkim kazalištem, čak što više sredstvom političke borbe, i to ne u okviru parlamentarne demokracije već očito izvan nje, nedemokratskim, vjerojatno i revolucionarnim sredstvima: Depolitiziranom hrvatskom kazalištu velikih metafora i malih učinaka nasušna je potreba predstava koja ne čuva dignitet svog medija, nego taj isti medij vidi kao sredstvo političke borbe. Naravno, ne političke borbe kojoj nas uči defetizam i politička korektnost parlamentarne demokracije, nego političke borbe u kojoj otvaramo prostor onom jeziku koji izlazi izvan normi društvenog konsenzusa (Redateljsko slovo u programskoj knjižici) zanimalo me koji će kazališni jezik koristiti da bi potvrdio kritičku vrijednost vlastitih modusa reprezentacije (citat Hans Thies Lehman koji O.F.koristi u svom redateljskom proslovu).
Njegov direktan kazališan način u ovoj predstavi je zapravo izravnost naivnog i diletantskog partizanskog kazališta, agitpropa na kazališnim daskama kojem nedostaju i one novine što ih je partizansko posuđivalo od omrznutog građanskog kazališta, cabareta, Reinhardtovog političkog kazališta, ruskog revolucionarnog kazališta. Prisustvo glumaca na sceni, pokazivanje različitih načina spolnog općenja, naivna okrutnost, oponašanje pasije i parodiranje crkvenih rituala, korsko ponavljanje molitve, stalno povišeni govorni ton, buka tonske kulise, udaranje bubnja, otvoren prostor za igru i prisustvo kazališnih rekvizita, plošna dramaturgija, zapravo kasapljenje Wedekindova teksta, njegovo uklapanje u redateljevu tezu, potpuna bezizražajnost likova i nikakvom kazališnom logikom, zakonitošću, smislenošću opravdana poanta u kojoj se izjednačavaju križ i svastika znakovi su potrošenog i od energije ispažnjenog kazališnog jezika.
Uzalud velike teze, velika opravdanja, provokacije, bezobrazluk, kazalište je nesmiljeno, ono što ne opravdamo umjetnošću ne će nas dotaknuti, potaknuti na razmišljanje ili svojevrsnu katarzu. Čini se da to Oliveru Frljiću i njegovom ansamblu nije važno, njima je važna njihova teza, a ne dobro kazalište. Potrebno je još mnogo truda i samokritičnosti da Frljić prestane biti pomodan i postane relevantan hrvatski redatelj, kako bi to postigao mora se prestati povoditi za kazalištem/dramaturgijom buke i bijesa, sperme i krvi koje je u Europi propalo i koje su manipulatori modernog kazališta već odavno napustili. Možda to Oliver Frljić još ne zna.
Miroslav Međimorec
Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.
Prijava/odjava s Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća
Zadnje vijesti
- Razlozi za optimizam: Hrvati među vodećim darivateljima organa u svijetu .................(25. svibnja 2012.)
- Čačić i Linić o uštedama u javnom sektoru .................(25. svibnja 2012.)
- Josipović o izjavi da je "Vukovar srpski grad" .................(25. svibnja 2012.)
- Ham: Odluka o ukidanju Vijeća za normu hrvatskog jezika posve politička .................(25. svibnja 2012.)
- Pusić i Čačić se ne boje HDZ-ove "Vlade u sjeni" .................(25. svibnja 2012.)
- Karamarko predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a .................(25. svibnja 2012.)
Zadnji komentari
- Karamarko 971: Kujundžić 860
Naša užasno visoka stopa zatez...
26.05., 07:36, Boljunac - Akademik Pečarić: Hrvatsku ruš...
Daruvare, kada biste išta zna...
26.05., 07:20, Boljunac - Akademik Pečarić: Hrvatsku ruš...
Slažem se u principu s Vama da...
26.05., 05:31, preporod - Akademik Pečarić: Hrvatsku ruš...
PREPOROD. Ozbiljno Vam zahvalj...
26.05., 02:28, Paganini - Karamarko 971: Kujundžić 860
Ekonomija ekonomistima Borisla...
26.05., 00:05, Boljunac - EU - Nikolić treba dokazati ko...
***Admin
25.05., 23:38, Daruvar - Josipović: HDZ ima sve uvjete ...
Nu, Daruvar, ja koliko znam, ...
25.05., 23:37, Daruvar - Čudni kriteriji za imenovanje ...
Daruvar, nije to glazbenik ve...
25.05., 23:35, Daruvar - Akademik Pečarić: Hrvatsku ruš...
Daruvare, kada biste išta zna...
25.05., 23:32, Daruvar - Akademik Pečarić: Hrvatsku ruš...
Samo se tješi da ima gorih od...
25.05., 23:30, Daruvar - Ham: Odluka o ukidanju Vijeća ...
Čovo bre Jovane burazeru, rado...
25.05., 22:50, triarios - K. Marušić: Karamarko se treba...
Moram priznati da je dobro "ob...
25.05., 22:46, Boljunac - Američke vojne letjelice prepu...
..naša pa eto naše borbeno zra...
25.05., 22:11, Kismet - EU - Nikolić treba dokazati ko...
Svaka čast Nikoliću! S dvije i...
25.05., 21:53, Crni Jahač - Američke vojne letjelice prepu...
Eto ti ga, slika demokracije ...
25.05., 21:45, Crni Jahač - EU - Nikolić treba dokazati ko...
Pisati u naslovu ili samo u po...
25.05., 20:14, triarios - Američke vojne letjelice prepu...
Bitno je, kao što danas kukuri...
25.05., 19:47, HISTrion - K. Marušić: Karamarko se treba...
Zaboravi ja da smo pod monitor...
25.05., 19:20, HISTrion - Izbori u HDZ-u: 111 glasova pr...
U ovakvom odnosu snaga Karamar...
25.05., 18:40, Bumbušbu - K. Marušić: Karamarko se treba...
korigiraš moje komentare, ovo ...
25.05., 18:16, HISTrion - K. Marušić: Karamarko se treba...
Ako hoda kao patka i glasa se ...
25.05., 17:38, HISTrion - Josipović o izjavi da je Vuko...
Vrlo jasna reakcija u kojoj Ok...
25.05., 17:37, zmijicamala - Ham: Odluka o ukidanju Vijeća ...
Ako Jovanović, ne daj Bože, pr...
25.05., 17:29, zmijicamala - Ham: Odluka o ukidanju Vijeća ...
Ne znam tko ste vi koji ćete,...
25.05., 17:15, Cetina
Najave
- 1
- 2
- 3
Tko je na vezi?
- 29 gostiju
KOMENTARI ČITATELJA
Ipak, drago mi je da je netko o toj predstavi napisao razloznu kritiku. Jos jedan dokaz da se moze drugacije. I nije jedini na ovom portalu.
Čudno i kontrovezno bi bilo da netko režira neku predstavu koja priča pozitivnu priču o hrvatskom društvu sa vjerom u obitelj,boga i domovinu.
I ti ljudi, Istrani, su se uključili u politiku, ali kakovu? ne (pro)hrvatsku, nego ekstremno jugoslovensku, četničku, orjunašku. Dakle, pobjegli su od jednog terorističkog režima i onda domaćinima, Hrvatima, su nametali drugi, vrlo sličan, teroristički režim.
To je ludo, bolesno.
Kada smo kod Istre, u Puli živi jedna Beograđanka rođenjem, nazovi književnica, Daša Drndić. Mala Daša-Dašenka je morala, kao ustašica (etnička Hrvatica za gedžovane) 1990. da bega iz Beograda, da spašava živu glavu. I sklonila se u zemlju svojega porijekla. I, poput gornjih Radičinih Istrana, Dašenka se uključila u žestoku protuhrvatsku politiku i kampanju.
Možda sam ja kriv, živeći u Belom Manastiru i, zajedno s ostalim Hrvatima, trepeći strašan srpski teror, ja sam postao žestoki hrvatski nacionalist, šovinist. Iako sam se odrekao Hrvata, nisam nacionalizma. Poticaj i mržnju izazvala je srpska netolerancija i divljaštvo. Ja im ne mogu, niti želim, nikada oprostiti niti zaboraviti.
Slična je stvar s brojnih bosanskim Hrvatima, koji su (jedan dio) zapravo po nekom atomatizmu Hrvati, a zapravo su nekakovi katolici-jugosloveni.
I taj kompleksaš i mali seronja, OLIVER FRLJIĆ, dobauljao je iz neakove posrne bosanske čaršije, izbjegao pred četničkim ili mudžehedinskim nožem, i sklonio se u zemlju kati svojeg porijekla i pripadnosti.
Uvjeren malo bosansko kopile da mu je Tuđmna srušio njegovu Jugu, sveti se Hrvatima predstavama opasnih namjera. Nu, ta rabota u zemlji Hrvatskoj pali. To mu nigdje ne bi tako prošlo
Smeće bosansko.
Samo je šteta što danas nema onog kampa, onog koji je nekada bio na ušću Une u Savu, da tamo ode malo na oporavak i da pravi predstave.
I nije on osamljen, svi su te bosanske posre takove, kada su prisljeni živjeti u Hrvatskoj ili od Hrvatske. Vrlo su štetni i opsani, jer srbi i muslimanima to treba da mi sami zlo govorimo o sebi, da sve bude vjerodostojnije , a siroti srbi i muslimani ne znaju da taj ološ ne pripada Hrvatkoj.
Naravno, takovo što je moguće samo u Hrvatskoj.
Da nabrojim neke od takovih, poput Frljića, bosanske izmećare: Milenko Jergović, Ivan Lovrenović, Josip Mlakić, K.Milić, Mile Stojić, Vinko Begić, fratri (takovi su većina) Petra Jeleč, Ivo Markovića, Franjo Topić, dalje Hrvoje Jurić itd itd.
Šteta što nisu ostali u svojoj Bosni.
"Zar nije strašno da jedan Thompson može imati toliko mjesta u našem Katoličanstvu? Pa to što on čini čista je blasfemija, najobičnije bezboštvo. Bio sam na njegovu koncertu u Kiseljaku i nisam vidio ništa osim bezočnog iskorištavanja katoličke vjere i simbolike. A vidim časne sestre i fratre koji sve to s oduševljenjem gledaju i slušaju.", kaže u intervjuu za Novi list fra Ivo Marković
"Gdje god se u Bibliji ili u vjeri pojavi iskustvo Božje blizine, čovjek upada u šutnju, a Zlatko Sudac na sve strane pronosi kako je iskusio prisutnost Boga. On je narcis i manipulator koji je daleko od Boga, ali on u Hrvatskoj proizvodi najviše knjiga. Sada vas pitam: tko je stvorio tako prazno katoličanstvo da u njemu Thompson i Sudac mogu biti simboli i uzori? Jako je teško biti duhovan, ali nije teško biti nacionalist: u nacionalizmu je rakija, strast, idiotizam....Mn ogi su biskupi i svećenici podlegli takvom degradiranom kršćanstvu, ali vjerujem u Boga da to ne može dugo trajati".
Citirane riječi izrekao je fra Ivo Marković, Hrvat i svećenik iz samostana svetog Ante u Sarajevu, koji je u intervjuu za Novi list posvjedočio kako je zbog svojih oštrih stavova o nacionalizmu, tamošnjim političarima i očiglednim pokušajima podjele BiH, ali i nekim metodama same institucije Katoličke crkve u toj zemlji, nerijetko predmetom kritika brojnih grupacija pa tako i ljudi iz redova klera.
Prema njegovom mišljenju, Katolička crkva i župnici po župama snažno su se zarazili nacionalizmom. Stavili su, smatra, naciju na mjesto koje pripada Bogu, što opterećuje misiju koju ta crkva ima u BiH. "Zar nije strašno da jedan Thompson može imati toliko mjesta u našem Katoličanstvu? Pa to što on čini čista je blasfemija, najobičnije bezboštvo. Bio sam na njegovu koncertu u Kiseljaku i nisam vidio ništa osim bezočnog iskorištavanja katoličke vjere i simbolike. A vidim časne sestre i fratre koji sve to s oduševljenjem gledaju i slušaju.", priča svećenik.
Posljednjih godina, Marković svojim interreligijski m projektom Pontanima daje primjer mogućnosti suživota Bošnjaka, Hrvata i Srba u toj zemlji. Naime, riječ je o mirovnom glazbenom zboru koj za cilj ima dati primjer da se unatoč svemu iz recentne prošlosti, može zajedno, 'nasuprot onima koji uvjeravaju da je to nemoguće'. Kada je u postratnom razdoblju želio ostvariti ideju o glazbenom zboru u kojem će sudjelovati muslimani, katolici, pravoslavci, židovi ili ateisti, ovaj je svećenik kojem su 1993. godine pripadnici Armije BiH ubili oca; naišao na brojne poteškoće. Svoju je ideju podijelio sa svojim provincijalom, reisom, kardinalom i episkopom. Ideja se polako ostvarivala, jer se krug zainteresiranih širio. S druge strane, imao je i brojne protivnike. "Sjećam se kad smo prvi put uzveli 'Allahu ekber' ovdje u crkvi svetog Ante na Bistriku. Neki su fratri bili poludjeli, neki su mi bili prijetili, zvao me jedan iz Viteza koji mi je rekao da bi mi rado pustio krv na Baščaršiji", priča Marković, koji ističe kako pritom razumije ljudsku muku i slabost.
No, nije želio odustati. Upornost je bila sve veća, a od tada je sa zborom Pontanima proputovao cijelu regiju. Kaže da su u brojnim mjestima, bez obzira na dominantnu vjeroispovijest ili etnitet, nailazili na izvrsne reakcije. No, znao je u nekoliko navrata nailaziti na zatvorena vrata, i to, paradoksalno, kada je kucao kod pripadnika katoličkog klera.
"Doživjeli smo, primjerice, da su nas odbili franjevački samostani u Livnu i Duvnu zato što nam u zboru pjevaju muslimani. To je taj otrov koji proizvodi nacija u vjeri, to je bolest koja se rađa kad nacija zamijeni Boga u religiji. Umjesto da vjera obogaćuje naciju, mi smo ovdje razorili vjeru. I onda nam dolaze neki tipovi iz Hrvatske i uče nas, bosanske franjevce, da nismo dobri Hrvati. I u hrvatskom duhovnom biću, nažalost, postoji prilagođena verzija svetoslavlja koje je kod Srba poprimilo razmjere katastrofe", ističe u intervjuu za Novi list fra Marković.
Kaže kako su preko zbora Pontanima vodili računa i o dobrom ukusu u provociranju nacionalista i religijskih lidera, odnosno 'njihovog zatvorenog mentaliteta'. Fra Ivo Marković ističe da je dosta kritičan kada je u pitanju ekonomska strana Crkve u BiH, posebice kada se u cjelokupnu priču uplete hrvatska Vlada. "Gradimo crkve, obnavljamo zgrade, kupujemo umjetničke slike...Trebalo bi puno više svijesti da je sad vrijeme da se identificiramo s najslabijima i najsiromašnijim , što je poslanje franjevačkog reda: naša Crkva morala bi se zastidjeti pred svojim narodom zbog svoje sebičnosti, a morala bi se zastidjeti i hrvatska Vlada koja šakom i kapom dijeli pare Katoličkoj crkvi u Bosni, a Crkva taj novac koristi za zidove i krovove", smatra fra Marković.
********************************************************************************
Evo vama vaših “rvata”, takovi su vam većina i to je ČINJENICA. I takovih će ZLOČINACA BITI SVAKI DAN SVE VIŠE.
Ba, Markoviću, FRA SERO I FRA JEBO, žao mi je, neobično mi je žao što TE nije uhvatio dobri RATKO, da te priupita gdje ti je duša vatikanska.
Nema smrada kakav može biti rvat, posebno bosanski rvta.
Apage satanas!
Položiti vijenac srpskim žrtvama u Posavini, je isto kao položti vijenac stradalim Srbima u Vukovaru
U sklopu posjeta bio je planiran Josipovićev posjet drevnom, u ratu srušenom samostanu u Plehanu, na kojemu je trebao biti organiziran i sastanak s liderima hrvatskih političkih stranaka. Medjutim, protokol s Plehana “preselio” se u Derventu. Zašto je fra Mirko otkazao dogovoreno gostoprimstvo?
- Otkazao sam gostoprimstvo jer sam naposljetku, tek u trećem razgovoru, saznao da ce predsjednik položiti vijenac i u Sijekovcu, na stratištu srpskih civila, a pouzdano znamo da se tamo kao civilne žrtve prikazuju vojne žrtve - kaže fra Mirko Filipović. Fra Mirko veli da mu je protokol Josipovićeva posjeta BiH “prezentiran u dozama”.
- Posjetio me Josipovićev izaslanik i pitao mogu li primiti predsjednika, u prolazu, na povratku iz Sarajeva. To sam rado prihvatio, primio sam ga i u predizbornoj kampanji. Potom, dva-tri dana poslije, stiglo je izaslanstvo iz protokola i tražilo da se u samostanu organizira sastanak s predstavnicima hrvatskih politickih stranaka.
Pitali su mogu li im organizirati i ručak. I na to sam pristao iako objektivno za to nemam adekvatne uvjete. Treći put su stigli s konačnim prijedlogom, da na Plehanu polože vijenac ispred porušene crkve, dodajuci da ce položiti vijenac i u crkvi u Sijekovcu. A to je vec visoko, osjetljivo političko pitanje - prepričava nam gvardijan tijek dogovaranja posjeta.
- Dogadjanja u Sijekovcu nisu sudski istražena, ima previše kontroverzi. Govori se i da je rat u BiH poceo napadom na Sijekovac. Cijela Posavina za Hrvate je kao Vukovar. Ja sam predsjednikovu savjetniku pojasnio da je polaganje vijenca u Sijekovcu isto kao da ode položiti vijenac stradalim Srbima u Vukovaru. Međutim, oni su se oglušili na moje sugestije i jedino što mi je preostalo je da iz tog iziđem. Hrvatski predsjednik ima pravo voditi hrvatsku politiku kako on želi, a ja kao slobodan građanin imam pravo odluciti da u tomu ne želim sudjelovati.
Ne želim da se Plehan veže uz ovaj posjet koji ce izazvati kontroverze. Iz ovog njegova posjeta Sijekovcu, poznajuci srpsku mitologiju, vec sada mi je jasno kakve ce sve imati konotacije i tumacenja u buducnosti - kaže fra Mirko Filipovic.
Nakon vijesti da je plehanski gvardijan otkazao gostoprimstvo Josipoviću, pitali smo velecasnog Filipa Mršica iz župe Svetog Juraja mucenika u Derventi, hoce li se dogovoreni sastanak u njegovoj župi održati, a on nam je potvrdio da ce sve biti kako je i planirano.
*************************************************************************
I ne samo Sijekovac?
Za vrijeme rata 1991. - 1995. u Hrvatskoj su srbi ubili preko 300 djece, posebno je bilo teško u Brodu gdje su Dodikovi srbi dalekometnim topovima s planne Motajice (je li Dodik bio tobdžija?) bombardiranjem grada ubili preko trideset djece. Svake godine se održava komemoraciji ubijenoj hrvatskoj djeci u Brodu.
Upravo taj dan, dok je Josipović šenlučio s Dodikom i Komaricom, u Brodu je trajala godišnja komemoracija ubijenoj djeci. Nije palo napamet ... Josipoviću, da se dođe pokloniti žrtvama. Je li mu neugodno što su djecu ubili pripadnici “njegove” vojske?
Ono što začuđuje u Brodu na komemoraciji nije bila niti dječja prvobraniteljic a, ... Jelavić!?
Doista, u kakvoj (čijoj?) mi to državi živimo?