Buđenje proljeća, po motivima Franka Wedekinda, redatelj Oliver Frljić, Zagrebačko kazalište mladih

 

Već u medijskoj pripremi ove predstave bilo je mnogo buke koja je stvarala ozračje kako je gledanje hrabre i angažirane predstave protiv Crkve svojevrsna društvena i kulturna obveza. Prisjećanje na moj mladenački bunt krajem šezdesetih, ali još više znatiželja i traženje odgovora na pitanje koliko danas umjetnički vjerodostojno može politička predstava svoju tezu pretvoriti u snažan kazališni doživljaj, dovelo me na izvedbu Frljićeva Buđenja proljeća u ZKM. Želio sam vidjeti ima li mladi redatelj kazališni odgovor na pitanje može li kazalište danas biti političko i angažirano i kako je tu teškoću savladao.

Buđenje proljećaVeć na samom početku predstave glumac Sreten Mokrović u svečeničkom habitu izravno, u publiku, kaže kako je to antiklerikalna predstava, kako glumci Crkvu drže svojim neprijateljem i pozivaju neistomišljenike da se odmah dignu i napuste predstavu. Idejna pozicija Frljićeve predstave je jasna, on sam je određuje u uvodu programske knjižice (Oliver Frljić u razgovoru vođenom s glumcima nakon probe 15. svibnja 2010.): Budući da je ova predstava otvoreno antiklerikalna, zanima me čini li vam se da kazalište danas mora govoriti na ovako direktan način na koji mi govorimo ili mislite da se o problemima kojih se ovdje dotičemo treba i može govoriti suptilnije? Mislite li da smo ipak trebali koristiti neki rafiniraniji kazališni jezik?

Redatelj i ansambl svoj antiklerikalizam jasno i otvoreno najavljuju. I tu nema nikakva okolišanja ni skrivanja. Redatelj, predstava i glumci drže da je za probleme mladih, njihovo spolno sazrijevanje, odgoj i obrazovanje isključivo odgovorna Crkva. Svi koji se ne slažu s tim njihovim idejnim određenjem ne će ni doći na predstavu. Njih ne zanimaju, njih odbijaju, njih vrijeđaju takve teze upakirane u kazališnu predstavu. Mene kao kazališnog proefesionalca ipak je privukla znatiželja da vidim na koji način i kako je mladi redatelj umjetnički obranio svoju tezu.

U Razgovoru s glumcima bio je jasan, opredijelio se za izravan, direktan, nesuptilan kazališni jezik. Kako Frljić drži tu predstavu, ne samo nju već i nekoliko svojih predstava na koje se poziva (Bakhe, Turbo folk) političkim kazalištem, čak što više sredstvom političke borbe, i to ne u okviru parlamentarne demokracije već očito izvan nje, nedemokratskim, vjerojatno i revolucionarnim sredstvima: Depolitiziranom hrvatskom kazalištu velikih metafora i malih učinaka nasušna je potreba predstava koja ne čuva dignitet svog medija, nego taj isti medij vidi kao sredstvo političke borbe. Naravno, ne političke borbe kojoj nas uči defetizam i politička korektnost parlamentarne demokracije, nego političke borbe u kojoj otvaramo prostor onom jeziku koji izlazi izvan normi društvenog konsenzusa (Redateljsko slovo u programskoj knjižici) zanimalo me koji će kazališni jezik koristiti da bi potvrdio kritičku vrijednost vlastitih modusa reprezentacije (citat Hans Thies Lehman koji O.F.koristi u svom redateljskom proslovu).

Njegov direktan kazališan način u ovoj predstavi je zapravo izravnost naivnog i diletantskog partizanskog kazališta, agitpropa na kazališnim daskama kojem nedostaju i one novine što ih je partizansko posuđivalo od omrznutog građanskog kazališta, cabareta, Reinhardtovog političkog kazališta, ruskog revolucionarnog kazališta. Prisustvo glumaca na sceni, pokazivanje različitih načina spolnog općenja, naivna okrutnost, oponašanje pasije i parodiranje crkvenih rituala, korsko ponavljanje molitve, stalno povišeni govorni ton, buka tonske kulise, udaranje bubnja, otvoren prostor za igru i prisustvo kazališnih rekvizita, plošna dramaturgija, zapravo kasapljenje Wedekindova teksta, njegovo uklapanje u redateljevu tezu, potpuna bezizražajnost likova i nikakvom kazališnom logikom, zakonitošću, smislenošću opravdana poanta u kojoj se izjednačavaju križ i svastika znakovi su potrošenog i od energije ispažnjenog kazališnog jezika.

Frljićevo tumačenje, adaptacija/silovanje Wedekindova Buđenja proljeća još je jedan primjer ispraznosti onoga što se danas drži modernim, naprednim i budućim kazalištem. Usporedit ću tek dvije predstave istog kazališta (ZKM) Brat magarac redatelja Rene Medvešeka i Buđenje proljeća Olivera Frljića, jedna je duboko ljudska, duhovna i iskreno vjerska, druga antiklerikalna, uvređujuće agitpropovska i plošna, prva kazališno moderna i glumački ispunjena, druga bučna, bezobrazna i kazališno bezvrijedna, na prvu gledatelji hrle, za drugu pojedini gledatelji zbog prijevare na blagajni ZKM-a traže povrat novca. U obje predstave igra Krešimir Mikić, u prvoj je glumački maestralan Sv. Franjo, u drugoj nezanimljiv i isprazan Melchior Gabor.

Uzalud velike teze, velika opravdanja, provokacije, bezobrazluk, kazalište je nesmiljeno, ono što ne opravdamo umjetnošću ne će nas dotaknuti, potaknuti na razmišljanje ili svojevrsnu katarzu. Čini se da to Oliveru Frljiću i njegovom ansamblu nije važno, njima je važna njihova teza, a ne dobro kazalište. Potrebno je još mnogo truda i samokritičnosti da Frljić prestane biti pomodan i postane relevantan hrvatski redatelj, kako bi to postigao mora se prestati povoditi za kazalištem/dramaturgijom buke i bijesa, sperme i krvi koje je u Europi propalo i koje su manipulatori modernog kazališta već odavno napustili. Možda to Oliver Frljić još ne zna.

Miroslav Međimorec

KOMENTARI ČITATELJA 

#1 Uz buku i bijesMislav 2010-06-09 20:07
Nazalost sumnjam da se sada u Hrvatskoj moze ozbiljno i argumentirano govoriti o bilo cemu. Budjenje proljeca po ovoj kritici ne zadovoljava ni najosnovnije kriterije dobrog kazalista, ali autora to nece sigurno smetati u njegovoj provincijskoj karijeri. Zapravo, njegova nesposobnost biti cemu samo podsrek kao u narkomana da nastavi praviti sve tvrdje ideoloske predstave jer drugacije nece biti medijima i aktualnom ministarstvu kulture interesantan.

Ipak, drago mi je da je netko o toj predstavi napisao razloznu kritiku. Jos jedan dokaz da se moze drugacije. I nije jedini na ovom portalu.
Prijavi Administratoru
#2 ciljGuest 2010-06-10 13:26
Svih takvih predstava ,knjiga,festiva la i manifestacija izazvati je kontroverzu ,međutim imaju jedan mali problemćić a to je da su toliko u tome prevršili mjeru da su postali dosadni i konvencionalni tako da nikakavu kontroverzu ne mogu izazavti.
Čudno i kontrovezno bi bilo da netko režira neku predstavu koja priča pozitivnu priču o hrvatskom društvu sa vjerom u obitelj,boga i domovinu.
Prijavi Administratoru
#3 Bosanski izmećarGuest 2010-06-11 23:31
U jednoj memoarskoj knjizi B.Radice našao sam po prilici slijedeće (navodim po sjećanju): neki, poveći broj, Istrana, ne mogavši trpjeti režim talijanskih fašista i kolona s juga, emigrirao je u Jugoslaviju i naselio se u Zagrebu.
I ti ljudi, Istrani, su se uključili u politiku, ali kakovu? ne (pro)hrvatsku, nego ekstremno jugoslovensku, četničku, orjunašku. Dakle, pobjegli su od jednog terorističkog režima i onda domaćinima, Hrvatima, su nametali drugi, vrlo sličan, teroristički režim.
To je ludo, bolesno.
Kada smo kod Istre, u Puli živi jedna Beograđanka rođenjem, nazovi književnica, Daša Drndić. Mala Daša-Dašenka je morala, kao ustašica (etnička Hrvatica za gedžovane) 1990. da bega iz Beograda, da spašava živu glavu. I sklonila se u zemlju svojega porijekla. I, poput gornjih Radičinih Istrana, Dašenka se uključila u žestoku protuhrvatsku politiku i kampanju.
Možda sam ja kriv, živeći u Belom Manastiru i, zajedno s ostalim Hrvatima, trepeći strašan srpski teror, ja sam postao žestoki hrvatski nacionalist, šovinist. Iako sam se odrekao Hrvata, nisam nacionalizma. Poticaj i mržnju izazvala je srpska netolerancija i divljaštvo. Ja im ne mogu, niti želim, nikada oprostiti niti zaboraviti.

Slična je stvar s brojnih bosanskim Hrvatima, koji su (jedan dio) zapravo po nekom atomatizmu Hrvati, a zapravo su nekakovi katolici-jugosloveni.
I taj kompleksaš i mali seronja, OLIVER FRLJIĆ, dobauljao je iz neakove posrne bosanske čaršije, izbjegao pred četničkim ili mudžehedinskim nožem, i sklonio se u zemlju kati svojeg porijekla i pripadnosti.
Uvjeren malo bosansko kopile da mu je Tuđmna srušio njegovu Jugu, sveti se Hrvatima predstavama opasnih namjera. Nu, ta rabota u zemlji Hrvatskoj pali. To mu nigdje ne bi tako prošlo
Smeće bosansko.
Samo je šteta što danas nema onog kampa, onog koji je nekada bio na ušću Une u Savu, da tamo ode malo na oporavak i da pravi predstave.

I nije on osamljen, svi su te bosanske posre takove, kada su prisljeni živjeti u Hrvatskoj ili od Hrvatske. Vrlo su štetni i opsani, jer srbi i muslimanima to treba da mi sami zlo govorimo o sebi, da sve bude vjerodostojnije , a siroti srbi i muslimani ne znaju da taj ološ ne pripada Hrvatkoj.
Naravno, takovo što je moguće samo u Hrvatskoj.

Da nabrojim neke od takovih, poput Frljića, bosanske izmećare: Milenko Jergović, Ivan Lovrenović, Josip Mlakić, K.Milić, Mile Stojić, Vinko Begić, fratri (takovi su većina) Petra Jeleč, Ivo Markovića, Franjo Topić, dalje Hrvoje Jurić itd itd.

Šteta što nisu ostali u svojoj Bosni.
Prijavi Administratoru
#4 Fra Ivo, ujac!Guest 2010-06-13 06:09
Napad fratra: Sudac je narcis i manipulator, a Thompson bezbožnik
"Zar nije strašno da jedan Thompson može imati toliko mjesta u našem Katoličanstvu? Pa to što on čini čista je blasfemija, najobičnije bezboštvo. Bio sam na njegovu koncertu u Kiseljaku i nisam vidio ništa osim bezočnog iskorištavanja katoličke vjere i simbolike. A vidim časne sestre i fratre koji sve to s oduševljenjem gledaju i slušaju.", kaže u intervjuu za Novi list fra Ivo Marković

"Gdje god se u Bibliji ili u vjeri pojavi iskustvo Božje blizine, čovjek upada u šutnju, a Zlatko Sudac na sve strane pronosi kako je iskusio prisutnost Boga. On je narcis i manipulator koji je daleko od Boga, ali on u Hrvatskoj proizvodi najviše knjiga. Sada vas pitam: tko je stvorio tako prazno katoličanstvo da u njemu Thompson i Sudac mogu biti simboli i uzori? Jako je teško biti duhovan, ali nije teško biti nacionalist: u nacionalizmu je rakija, strast, idiotizam....Mn ogi su biskupi i svećenici podlegli takvom degradiranom kršćanstvu, ali vjerujem u Boga da to ne može dugo trajati".


Citirane riječi izrekao je fra Ivo Marković, Hrvat i svećenik iz samostana svetog Ante u Sarajevu, koji je u intervjuu za Novi list posvjedočio kako je zbog svojih oštrih stavova o nacionalizmu, tamošnjim političarima i očiglednim pokušajima podjele BiH, ali i nekim metodama same institucije Katoličke crkve u toj zemlji, nerijetko predmetom kritika brojnih grupacija pa tako i ljudi iz redova klera.


Prema njegovom mišljenju, Katolička crkva i župnici po župama snažno su se zarazili nacionalizmom. Stavili su, smatra, naciju na mjesto koje pripada Bogu, što opterećuje misiju koju ta crkva ima u BiH. "Zar nije strašno da jedan Thompson može imati toliko mjesta u našem Katoličanstvu? Pa to što on čini čista je blasfemija, najobičnije bezboštvo. Bio sam na njegovu koncertu u Kiseljaku i nisam vidio ništa osim bezočnog iskorištavanja katoličke vjere i simbolike. A vidim časne sestre i fratre koji sve to s oduševljenjem gledaju i slušaju.", priča svećenik.


Posljednjih godina, Marković svojim interreligijski m projektom Pontanima daje primjer mogućnosti suživota Bošnjaka, Hrvata i Srba u toj zemlji. Naime, riječ je o mirovnom glazbenom zboru koj za cilj ima dati primjer da se unatoč svemu iz recentne prošlosti, može zajedno, 'nasuprot onima koji uvjeravaju da je to nemoguće'. Kada je u postratnom razdoblju želio ostvariti ideju o glazbenom zboru u kojem će sudjelovati muslimani, katolici, pravoslavci, židovi ili ateisti, ovaj je svećenik kojem su 1993. godine pripadnici Armije BiH ubili oca; naišao na brojne poteškoće. Svoju je ideju podijelio sa svojim provincijalom, reisom, kardinalom i episkopom. Ideja se polako ostvarivala, jer se krug zainteresiranih širio. S druge strane, imao je i brojne protivnike. "Sjećam se kad smo prvi put uzveli 'Allahu ekber' ovdje u crkvi svetog Ante na Bistriku. Neki su fratri bili poludjeli, neki su mi bili prijetili, zvao me jedan iz Viteza koji mi je rekao da bi mi rado pustio krv na Baščaršiji", priča Marković, koji ističe kako pritom razumije ljudsku muku i slabost.
No, nije želio odustati. Upornost je bila sve veća, a od tada je sa zborom Pontanima proputovao cijelu regiju. Kaže da su u brojnim mjestima, bez obzira na dominantnu vjeroispovijest ili etnitet, nailazili na izvrsne reakcije. No, znao je u nekoliko navrata nailaziti na zatvorena vrata, i to, paradoksalno, kada je kucao kod pripadnika katoličkog klera.

"Doživjeli smo, primjerice, da su nas odbili franjevački samostani u Livnu i Duvnu zato što nam u zboru pjevaju muslimani. To je taj otrov koji proizvodi nacija u vjeri, to je bolest koja se rađa kad nacija zamijeni Boga u religiji. Umjesto da vjera obogaćuje naciju, mi smo ovdje razorili vjeru. I onda nam dolaze neki tipovi iz Hrvatske i uče nas, bosanske franjevce, da nismo dobri Hrvati. I u hrvatskom duhovnom biću, nažalost, postoji prilagođena verzija svetoslavlja koje je kod Srba poprimilo razmjere katastrofe", ističe u intervjuu za Novi list fra Marković.

Kaže kako su preko zbora Pontanima vodili računa i o dobrom ukusu u provociranju nacionalista i religijskih lidera, odnosno 'njihovog zatvorenog mentaliteta'. Fra Ivo Marković ističe da je dosta kritičan kada je u pitanju ekonomska strana Crkve u BiH, posebice kada se u cjelokupnu priču uplete hrvatska Vlada. "Gradimo crkve, obnavljamo zgrade, kupujemo umjetničke slike...Trebalo bi puno više svijesti da je sad vrijeme da se identificiramo s najslabijima i najsiromašnijim , što je poslanje franjevačkog reda: naša Crkva morala bi se zastidjeti pred svojim narodom zbog svoje sebičnosti, a morala bi se zastidjeti i hrvatska Vlada koja šakom i kapom dijeli pare Katoličkoj crkvi u Bosni, a Crkva taj novac koristi za zidove i krovove", smatra fra Marković.
********************************************************************************
Evo vama vaših “rvata”, takovi su vam većina i to je ČINJENICA. I takovih će ZLOČINACA BITI SVAKI DAN SVE VIŠE.

Ba, Markoviću, FRA SERO I FRA JEBO, žao mi je, neobično mi je žao što TE nije uhvatio dobri RATKO, da te priupita gdje ti je duša vatikanska.

Nema smrada kakav može biti rvat, posebno bosanski rvta.

Apage satanas!
Prijavi Administratoru
#5 Jedan drugi fratar, fra Mirko!Guest 2010-06-14 06:51
Fra Mirko Filipović otkazao gostoprimstvo Josipoviću u samostanu u Plehanu


Položiti vijenac srpskim žrtvama u Posavini, je isto kao položti vijenac stradalim Srbima u Vukovaru

U sklopu posjeta bio je planiran Josipovićev posjet drevnom, u ratu srušenom samostanu u Plehanu, na kojemu je trebao biti organiziran i sastanak s liderima hrvatskih političkih stranaka. Medjutim, protokol s Plehana “preselio” se u Derventu. Zašto je fra Mirko otkazao dogovoreno gostoprimstvo?

- Otkazao sam gostoprimstvo jer sam naposljetku, tek u trećem razgovoru, saznao da ce predsjednik položiti vijenac i u Sijekovcu, na stratištu srpskih civila, a pouzdano znamo da se tamo kao civilne žrtve prikazuju vojne žrtve - kaže fra Mirko Filipović. Fra Mirko veli da mu je protokol Josipovićeva posjeta BiH “prezentiran u dozama”.

- Posjetio me Josipovićev izaslanik i pitao mogu li primiti predsjednika, u prolazu, na povratku iz Sarajeva. To sam rado prihvatio, primio sam ga i u predizbornoj kampanji. Potom, dva-tri dana poslije, stiglo je izaslanstvo iz protokola i tražilo da se u samostanu organizira sastanak s predstavnicima hrvatskih politickih stranaka.

Pitali su mogu li im organizirati i ručak. I na to sam pristao iako objektivno za to nemam adekvatne uvjete. Treći put su stigli s konačnim prijedlogom, da na Plehanu polože vijenac ispred porušene crkve, dodajuci da ce položiti vijenac i u crkvi u Sijekovcu. A to je vec visoko, osjetljivo političko pitanje - prepričava nam gvardijan tijek dogovaranja posjeta.

- Dogadjanja u Sijekovcu nisu sudski istražena, ima previše kontroverzi. Govori se i da je rat u BiH poceo napadom na Sijekovac. Cijela Posavina za Hrvate je kao Vukovar. Ja sam predsjednikovu savjetniku pojasnio da je polaganje vijenca u Sijekovcu isto kao da ode položiti vijenac stradalim Srbima u Vukovaru. Međutim, oni su se oglušili na moje sugestije i jedino što mi je preostalo je da iz tog iziđem. Hrvatski predsjednik ima pravo voditi hrvatsku politiku kako on želi, a ja kao slobodan građanin imam pravo odluciti da u tomu ne želim sudjelovati.

Ne želim da se Plehan veže uz ovaj posjet koji ce izazvati kontroverze. Iz ovog njegova posjeta Sijekovcu, poznajuci srpsku mitologiju, vec sada mi je jasno kakve ce sve imati konotacije i tumacenja u buducnosti - kaže fra Mirko Filipovic.

Nakon vijesti da je plehanski gvardijan otkazao gostoprimstvo Josipoviću, pitali smo velecasnog Filipa Mršica iz župe Svetog Juraja mucenika u Derventi, hoce li se dogovoreni sastanak u njegovoj župi održati, a on nam je potvrdio da ce sve biti kako je i planirano.
*************************************************************************

I ne samo Sijekovac?
Za vrijeme rata 1991. - 1995. u Hrvatskoj su srbi ubili preko 300 djece, posebno je bilo teško u Brodu gdje su Dodikovi srbi dalekometnim topovima s planne Motajice (je li Dodik bio tobdžija?) bombardiranjem grada ubili preko trideset djece. Svake godine se održava komemoraciji ubijenoj hrvatskoj djeci u Brodu.

Upravo taj dan, dok je Josipović šenlučio s Dodikom i Komaricom, u Brodu je trajala godišnja komemoracija ubijenoj djeci. Nije palo napamet ... Josipoviću, da se dođe pokloniti žrtvama. Je li mu neugodno što su djecu ubili pripadnici “njegove” vojske?

Ono što začuđuje u Brodu na komemoraciji nije bila niti dječja prvobraniteljic a, ... Jelavić!?

Doista, u kakvoj (čijoj?) mi to državi živimo?
Prijavi Administratoru

Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.

Prijava/odjava s Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća

Zadnje vijesti

Zadnji komentari

Najave

  • 1
  • 2
  • 3
30. svibnja - Misa za poginule branitelje na Medvedgradu 30. svibnja - Misa za poginule branitelje na Medvedgradu Povodom ustanovljenja prvog višestranački izabranog Hrvatskog Državnog Sabora i nekadašnjeg Dana Hrvatske Državnosti te dana branitelja grada Zagreba, u srijedu... Više...
28. svibnja - Predstavljanje knjige Damira Borovčaka u Zadru 28. svibnja - Predstavljanje knjige Damira Borovčaka u Zadru U ponedjeljak, 28. svibnja u Nadbiskupskom sjemeništu Zmajević u Zadru s početkom u 19,00 sati održat će se predstavljanje knjige Damira Borovčaka «Gvozdansko –... Više...
30. svibnja - Predstavljanje knjige J. Jurčevića u Zagrebu 30. svibnja - Predstavljanje knjige J. Jurčevića u Zagrebu U srijedu 30. svibnja u Velikoj dvorani hotela Sheraton u Zagrebu s početkom u 19.00 sati održat će se predstavljanje knjige Josipa Jurčevića «Prikrivena strati... Više...

Tko je na vezi?

  • 29 gostiju

Uvjeti korištenja

Portal HKV-a

Izvorni prilozi objavljeni na ovom portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje imena autora, odnosno izvora.

Licenca GNU

Naša udruga

Hrvatsko kulturno vijeće

HKV djeluje od 2006. i nezavisna je udruga građana s više od 1300 članova, mahom hrvatskih intelektualaca.

Kontakti

Stranice članova

Učlani se i predstavi

Članovi naše udruge ugledni su intelektualci, umjetnici, književnici, političari, novinari, poslovni ljudi i studenti. Predstavite se i vi!

Članovi

Izbor publikacija

Izaberi, pročitaj, preporuči

U pripremi imamo cijeli niz zanimljivih publikacija koje će se moći naručiti preko Portala. Rado ćemo poslušati i vaše preporuke.

Trenutna ponuda

Prijava na Portal