Bespuća hrvatske politike

U četvrtak, 2. srpnja 2009. predstavljena je u dvorani «Hrvatskoga slova» nova knjiga autora Mate Kovačevića «Bespuća hrvatske politike». Mate Kovačević je novinar i publicist, zaposlen u Hrvatskoj informativnoj agenciji (HINA), član je Hrvatskoga kulturnog vijeća i njegov povjerenik za Bosnu i Hercegovinu. Kovačević, jedan od najboljih suvremenih hrvatskih političkih analitičara, objavljuje u knjizi (nimalo slučajno) tuđmanovskoga naslova kolumne koje je tiskao u «Fokusu» između 2004. i 2006. godine. Nakladnik je «Svitava», a urednik prof. dr. Mate Ljubičić, koji je govorio i na promociji, a uz njega su knjigu predstavili dr. Miroslav Tuđman i akademik Josip Pečarić, ujedno i autor predgovora.

Dr. Miroslav Tuđman je točno ocijenio knjigu kao djelo pisca koji je pronicljivo ocjenjivao političke događaje u vrijeme kada je postalo očito da dr. Ivo Sanader i retrokomunist Mesić nastavljaju Hrvatsku voditi stopama Ivice Račana, u smjeru detuđmanizacije, raskidanja i zadnjih sveza s hrvatskim iseljeništvu, ostavljanja na cjedilu Hrvata u BiH, te sluganskoga odnosa prema Europskoj uniji, radeći cijelo vrijeme protiv hrvatskih probitaka.

Takva politika doživjela je slom – dan prije promocije «Bespuća hrvatske politike», predsjednik Vlade Ivo Sanader dao je ostavku na sve funkcije, što je bila točka na «i» deset izgubljenih godina, izgubljenoga ponosa i dostojanstva, prodaje obiteljskoga srebra, enormnoga zaduživanja i na kraju krize koja je za sada pomela jednoga egoistočnog i kratkovidnog političara, ali je to tek početak dubokih tektonskih poremećaja, odlaska mnogih koji još i ne shvaćaju što ih je snašlo i dolaska novih ljudi. Dr. Mirsolav Tuđman, kandidat za predsjednika Republike Hrvatske, jedan je od onih koji traže priliku da pokažu i dokažu na djelu svoje nesumnjive sposobnosti.

U doba kada je Mate Kovačević objavljivao svoje lucidne kolumne u «Fokusu» javnost još nije proniknula u dubine katastrofe, bez obzira što su ankete pokazivale da narod misli kako se Hrvatska kreće u pogrješnom smjeru. Uzurpirajući jednu stranku (pokret) s nacionalnim predznakom i redefinirajući program bez dopuštenja baze, Sanader i njegovi sateliti još su dugo vukli javnost za nos, objašnjavajući svoje poteze žrtvovanjem figura ( naroda, države) u velikoj igri ulaska u Europsku uniju, koji će ulazak značiti trijumf i ujedno prepuštanje zaboravu svih nedostojnih poteza na tom putu. Kovačević je pisao, dakle, u vrijeme znatne popularnosti nove političke elite, čiji je pravi karakter prepoznavao tek manji broj intelektualaca (uglavnom okupljenih oko Hrvatskoga kulturnog vijeća). Osuđen na niskotiražni list, Kovačević je ignoriran i prešućivan, dok su masovni mediji slavili Sanaderov zaokret kao pobjedu vlasitih, lijevoliberalnih i jugonostalgičarskih (zapadnobalkanskih) težnja.

Bez namjere da prepričavam knjigu «Bespuća hrvatske politike», koju svakako treba pročitati, citirat ću nekoliko podnaslova, kako bi čitatelj ove informacije imao uvida u djelo: «Moralno i teritorijalno iscrpljivanje Hrvatske u kontinuitetu od 1945. nastavlja se i danas», «Dugoročni velikoslovenski cilj je osvajanje Istre» (pisano 2004.! ) , « «Haag je na površinu izvukao povlašteni sloj protivnika hrvatske državnosti», «Nakon Miloševićeva pada, srbijanska je politika zamijenila militarističku politiku ztv. stradalničkom taktikom«, «Mesićevi špijuni uhodarenje smatraju općim dobrom«, «Nakon Oluje smišljena je nova i dugoročnija strategija za ponovno osvajanje Hrvatske», «Minimaliziranje kazne srpskim teroristima, ponovno uvlačenje srpskohrvatskoga jezika i hajka na bosanskohercegovačke Hrvate predigra je za ulazak Srba u hrvatski Ustav», «Samostalnost kao alternativa jednostavno ne postoji u kruhoboračkoj politici», «Vezanje hrvatske politike uz London uglavnom je završavalo tragičnom štetom po hrvatski narod», «Tko još u Hrvatskoj mora umrijeti da bi modificirana Jugoslavija nastavila živjeti», «Slučaj Josipa Jovića pokazao je da bi objavljivanje istine ubuduće moglo biti ne samo bolno, nego i nemoguće.» Itd.

U zaključku: u svakom razdoblju hrvatske povijesti postojali su i postoje ljudi koji istinu i pravednost pretpostavljaju licemjerju i podilaženju moćnicima. Takvi su ljudi stupovi hrvatskoga društva. Jedan od njih svakako je Mate Kovačević, koji je u političkom novinarstvu već dvadeset godina, autor knjiga «Croatia» (na engleskom jeziku ), «Hrvati Herceg-Bosne, narod koji nestaje», te u suradnji s J. Pečarićem «Thompson u očima hrvatskih intelektualaca».

Hrvoje Hitrec