Sedimenti mudrosti i vremena (i vreménā!)

Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)

Naklada Bošković objavila je u veljači 2023. Oglede o nama izvanredne profesorice doctor scientiarum (doktorice znanòstī, a ne doktorice znanòsti kako mnogi od nas, i nositelji i nositeljice (redoslijed je utemeljen na lingvističkim genitivnim zahtjevima) titule, govore – pogrešno) Mirjane Nazor, s Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta u Splitu. (Ogled je prozna vrsta slobodne tematike u kojoj se isprepleću znanstveni i publicistički pristup opisu.)

Zašto takav dizajn? Kakve to ima veze s Lumbricus terrestris? Zašto ogledi i zašto Mirjana Nazor? Zašto nema djelotvorna odjeka nakon susreta s ogledima općenito?

Zašto takav dizajn? Naslovnica je oblikovana u bijelo-crnom kontrastu u kojem dominira bijela boja s naslovom u Adobe Jenson Pro fontu koji gracioznošću i vitkošću slova privlači svojom estetikom, a upućuje i na spektralnu analizu u autoričinim ogledima. Ispod naslova i autoričina imena matirana su mala slova, opet kontrast, istog fonta, kojim su napisane imenice kojima je gotovo ispunjena naša izvanjska svagdašnjica, među kojima se znakovito ističe riječ odgovornost. Ona ne pripada, najčešće, takvoj svagdašnjici. Ogledi o nama mase 120 grama, 12 cm x 20,8 cm s duljinom retka osam cm što jako olakšava čitanje jer su potrebne jedna ili dvije fiksacije da bi se redak pročitao ne privlače jeftinim dizajnom… Sve je, dakle, na knjizi strukturirao s mjerom za sklad i simboliku Dean Berlan. I s mjerom za čitljivost. Nema tu slučaja pukog!

Kakve to ima veze s Lumbricus terrestris, prevest ću sintagmu, ne ja nego Prevoditelj (With a reason!) Luka Vukušić, sa zemljana tračica (lumbellus – konac, vrpca, traka, terrestris – zemljani)? Tko kakve veze ima s kim. Slow down! Dakle, zemljana tračica, Lumbricus terrestris, buši tlo i čini ga rahlim za kišu i biljna celulozna vlakna, stalno izbacuje neizmjerne količine grudica, koje su pet puta bogatije dušikom, sedam puta bogatije fosfatima i jedanaest puta bogatije potašom (kalijevim karbonatom) od bilo čega drugog u gornjih petnaest centimetara tla, dokle bez njezina rahljenja dopire korijen, a ta je hranjiva tvar savršeno prilagođena uvjetima u kojima ih biljka može upijati. Te grudice, odljevci, prirodnim putem poboljšavaju lokalni pH faktor tla i uravnotežuju ga, da ne bude ni prekiseo ni prelužnat, da bi biljke mogle pravilno rasti. Bez rahla tla korijen, rekosmo, može dohvatiti samo petnaestak centimetara, a u tim se razinama ne nalaze presudno bitne stvari za rast biljke. Zemljane tračice neprekidno dodaju hranjive tvari zoni tla, ispod petnaest centimetara u kojoj se hrane biljni korijeni, oslobađajući mineralne tvari koje bi ostale nepristupačne mnogim biljkama… Ova sinusoidna bića, misle neki, preuređuju i destiliraju elemente da bi oplodili tlo. Cerentin Louis Kervran misli da navedena bića mijenjaju elemente. Ej, mijenjaju elemente!!! Da, i još jedno od mnogih svojstava zemljanih tračica: da je neko tlo zdravo, one ga vrlo precizno testiraju: ako ih u tlu ima, znači da tlo nije zatrovano ili ne u tolikoj mjeri; ako ih nema, tlo je zatrovano u tolikoj mjeri da je bolje ne jesti biljke iz njega. Zbog kojih dvaju razloga.

Zašto ogledi i zašto Mirjana Nazor?

Četrdeset devet ogleda (sa znakovitim prvim Da mi je biti životinja!) obuhvaćaju vrijeme od 16. srpnja 2019. do 19. prosinca 2022. Osim što su sedimenti vremena oni su i sedimenti iskustva i mudrosti. Trebalo bi ih čitati kao biblijske tekstove: ponajprije što meni ogledi govore, a ne prepoznajem li ih oko sebe. Mirjana Nazor učinila je naše vrijeme rahlijim, da možemo pogledati u njegovu dubinu. Ako već možemo, hm!, stvarati probleme, da ih možemo ako ne popravljati, onda pravilnije sagledavati. Samo iz perspektive te dubine, a ne pličine, samo 10 – 15 cm!, koju nam nameću politički i medijski mediokriteti, možemo ugrabiti zlatni grumenčić odgovornosti te duhovno rasti. Istina i pravda iz perspektive Ogleda sveobuhvatnijeg je značenja i takve gotovo da imaju iscjeljujući karakter čineći okolinu u kojoj živimo više lužnatom, a manje kiselom (zna se što se iz kisele okoline razvija!). Dr. Nazor posjeduje psihološko-lingvistički bisturij kojim zasijeca precizno i oštro u bolesno tkivo života u kojem živimo. Dovoljno je pročitati ogled Bože, oslobodi nas nepogrešivih!:

Priznavanje vlastite nesavršenosti nije pokazatelj slabosti i nekompetentnosti, nego poštenja, odgovornosti i svjesnosti vlastitih granica. Jer ma koliko netko bio dobar stručnjak, uvijek je moguće još nešto naučiti, katkad, jedino na temelju pogreške, katkad, nažalost, i fatalne. Jer, kako reče Bernard Shaw: 'Život popločan pogreškama jest, ne samo časniji nego i korisniji od života utrošena u ništa.' (Zadnji ulomak.)

Prva od dviju predrasuda koje stoljeće stoljeću predaje u nasljeđe, i nikad tomu neće biti kraja (pa ti vidi čašu dopola punu!), ogleda se u prvom ogledu Da mi je biti životinja! u kojoj je navod:

Da su žene koje su zajedno s svojom djecom stradale od ruke svojih supružnika ili partnera, u posljednjih nekoliko godina jer nitko nije ozbiljno shvaćao prijetnje koje su im upućivali (i nitko vjerojatno zbog toga neće biti kažnjen) imale psa ili ribicu, o njihovoj smrti povele bi brigu udruge za zaštitu životinja i ustrajale na izvršenju pravde. A ovako, najvjerojatnije 'izija vuk magare'.

Amen!

Ogledi su nastavak cjeloživotne aktivnost dr. Nazor. Svojevremeno su nas cijelo desetljeće na posao ispraćale Male priče, nadahnuto, poletno, eterično… dajmo sada priliku Ogledima da nas prate. Čitajući ih, ne bi se trebalo povoditi za svojim mizernim niskim strastima i naslađivati se propustima pojedinaca, institucija, državnih tijela, države. Da parafraziram poznatu Kennedyjevu rečenicu (Ask not what your country can do for you…): Ne pitaj što drugi može učiniti za tebe, već što ti možeš učiniti za njega.

Zašto nema djelotvorna odjeka nakon susreta s ogledima općenito?

„Jer ako je tko slušatelj riječi, a ne i izvršitelj [znači izvan nje živi i njome se samo koristi], sličan je čovjeku koji motri svoje rođeno lice u zrcalu: promotri se, ode i odmah zaboravi kakav bijaše.“ (Jak 1,23-24). Ove Jakovljeve riječi, čini se, oslikavaju nestalnost i dezorijentiranost današnjega čovjeka. Ili čak i njegovu mlakost, neosjetljivost i neprisutnost. One se približavaju duhovnom portretu ove civilizacije koja kao da ne zna kamo ide.

Da biste odoljeli nagonu da ne kupite knjigu Ogledi o nama, morate u knjižaru doći ili potpuno prazna novčanika ili u luđakici – psihij. stezulji. (Prvi je uvjet jasan, a odgonetanje drugog zahtjeva mora pratiti smijeh.)

Rudolf Ćurković