Vlasta Morović, Priča Božićnih kolača, Naklada Biakova d.o.o, Vlasta Morović, Zagreb, 2015.

Kad god mi u ruke dođe kakva tiskovina u obliku knjige, u meni se uvijek probudi čaroban osjećaj zanimanja o čemu se radi, što ću pronaći u toj ukoričenoj slovničkoj riznici; ima li što za mene, rođenog IskustvoRođena Žmanka (Dugi otok), Vlasta Morović nakon školovanja u Zadru studij defektologije i razredne nastave završava u Zagrebu. Njezino značajno životno poslanje bilo je osmogodišnje učiteljsko razdoblje u Njemačkoj gdje radi u Hrvatskoj nastavi za djecu hrvatskog podrijetla. Takav posao vjerojatno je bio naporan s obzirom da je svakoga dana radila na drugoj lokaciji sa drugom skupinom djece od prvog do četvrtog razreda što je otežano i toj djeci pri učenju hrvatskoga jezika i poznavanja hrvatskih tradicijskih običaja.knjigoljubca? No, kad je riječ o djelu za one najmlađe štioce, npr, slikovnica, osjećaj u meni poraste. Volim, npr. slikovnice, još od malih nogu sjećam se ponekad onih koje su nam kupovali roditelji o Blagdanu, pa smo ih - opijeni mirisom netom oguljene naranče – listali opijeni raskošnim bojama i simpatičnim likovima koji prelaze s jedne na drugu stranicu utječući, zapravo, na naše djetinje promišljanje. Eto, baš iz tog razloga volim svaku slikovnicu, a jedna je ovih dana doputovala iz hrvatske središnjice ravno u moj dom kao prvi i jedini božićni poklon. Jedna draga osoba, učiteljica Vlasta Morović, konačno je ostvarila svoj san i ukoričila jednu svoju stihovanu priču koju je kao predbožićni igrokaz osmislila kao scenski rad s djecom u domovini i u inozemstvu.

Rođena Žmanka (Dugi otok), Vlasta Morović nakon školovanja u Zadru studij defektologije i razredne nastave završava u Zagrebu. Njezino značajno životno poslanje bilo je osmogodišnje učiteljsko razdoblje u Njemačkoj gdje radi u Hrvatskoj nastavi za djecu hrvatskog podrijetla. Takav posao vjerojatno je bio naporan s obzirom da je svakoga dana radila na drugoj lokaciji sa drugom skupinom djece od prvog do četvrtog razreda što je otežano i toj djeci pri učenju hrvatskoga jezika i poznavanja hrvatskih tradicijskih običaja. Uzgred, Vlasta se je dosjetila kako djeci približiti kulturu hrvatskoga jezika i predblagdanski osjećaj, odnosno tradiciju obiteljskog okupljanja. Priprema svoj igrokaz; svaka skupina djece priprema jedan od sedam naslova koji nas uvode u veliki kršćanski blagdan Isusova porođenja.

Prvi je naslov „Pismo svetog Nikole“, duhovita i poučna pjesma; dok „Krampus popravlja kotač na kolima“, Svetac piše pismo dječici, a vrijedi nam ovdje izdvojiti barem dvije kitice:

Dragi moji, − naglas je pročitao redak Niko,
gumicom je brisao, malo ljepše D napisao,
da vidite krasne vidike, lijepe zimske krajolike,
od Istre preko Like do Slavonije i Gornje Bistre.

Preko Bosne smo vozili u Dubrovnik, putovali u Klenovik,
u Zadru smo jednom večerali kelja, svi mi jako volimo zelja.
Nije laka naša služba, strašna je na cesti uvijek gužva,
Sad hvala dragom Bogu svevišnjem,
od danas smo Krampus i ja na godišnjem.

Slijedi „Priča Božićne pšenice“ iz koje izdvajam:

– Sretan Božić svima! Sretan Božić, –
tko uđe u sobu, danas s vrata viče.
Mene više nitko ne gleda osim Djeda.
On prstom moje travke tiče, vrpce miče
i tepa: – Gle, naše lijepe Trobojnice!

Iz priloženih stihova može se iščitati Vlastin domoljuban zanos koji želi podijeliti sa svojim učenicima, sa djecom koju sve više nemilosrdno otuđuju sadržaji odnarođivanja i u Domovini i u svijetu. Stoga sam uvjerenja da nam treba što više ovakvih neposrednih didaktičkih pomagala bilo da je riječ o ukusno oblikovanim slikovnicama ili igrokazima za scensku izvedbu (živa riječ!)

Zatim slijedi pjesma „Badnjak“, „Priča Zvijezde Repatice“, „Jelina pjesma“, „Snjegovićeva pjesma“ i na posljetku najduža, naslovna, „Priča božićnih kolača“ kao završnica Vlastinog igrokaza. S koliko je truda i ljubavi Vlasta Morović ostvarila svoje djelo govori i njezina posveta „Djevojčicama i dječacima hrvatskog podrijetla, na koje čekaju najljepše hrvatske priče i pjesme, našoj djeci u svijetu koja još trebaju naučiti svaku hrvatsku riječ“.
Kao igrokaz „Priča božićnih kolača“ izvedena je kao božićna priredba za Hrvatsku školu Hrvatske katoličke misije u Berlinu 2010. Vlasta Morović danas radi u Osnovnoj školi Špansko Oranice te i ondje uspješno radi s djecom i priprema s njima školske predbožićne priredbe, naravno, „Priča božićnih kolača“ je neizostavna!

No, sada je konačno tiskana ukoričena uz jednostavne likovne priloge Vlastinog oca, pok. Akademskog slikara Izaka Morovića (Žman, Dugi otok, 1925. – 2014), koji, na žalost nije dočekao tiskanje ovoga zajedničkog djela sa SlikovnicaMoj poštar samo jadnom zvoni, jer je uvijek u žurbi, a ja na zvono skačem kao oparen, samo da mi ne pobjegne s (ne)očekivanim poklonom - zgodnom slikovnicom Izaka i Vlaste Morović „Priča božićnih kolača koju ću sa zadovoljstvom čuvati za buduće potomstvo u mome skromnom domu. Hvala, Vlasta, draga moja neumorna prijateljice!svojom kćeri. Iako malo znademo o Izaku Moroviću, riječ je o slikaru mediteranskog ugođaja, koji je čitav svoj radni vijek poučavao povijest umjetnosti u zadarskoj gimnaziji „Juraj Baraković“. Jedna zanimljivost; slikar je u svojoj 70. godini života 1995. ostvario samostalnu izložbu u žmanskoj osnovnoj školi (koju je i sam pohađao u onome trusnom međuraću!)nakon što je zbog nedostatka otočke djece prestala s radom. Eto nam još jedne motivacije za priču o nestajanju djece i zatvaranju škola kakvih je, na žalost, sve više u nas, osobito na otocima koji se sve više pretvaraju u turističke oaze i za zgrtanje strane valute nekojih domaćih moćnika, naravno, poželjno je što manje domaćeg svijeta koji mogu zasmetati inozemnoj turističkoj klijenteli...!?

Za razliku od Morovićevih akvarela i ulja na platnu (primorski motivi, seoski pejzaži, portreti i autoportreti), ilustracije u „Priči božićnih kolača“ djeluju prilično jednostavno, pomalo arhaično, jer doživljaj autoričina oca njegov je vizualni zamišljaj predbožićnog vremena i proslave Božića.

Na posljetku, moj poštar samo jadnom zvoni, jer je uvijek u žurbi, a ja na zvono skačem kao oparen, samo da mi ne pobjegne s (ne)očekivanim poklonom - zgodnom slikovnicom Izaka i Vlaste Morović „Priča božićnih kolača koju ću sa zadovoljstvom čuvati za buduće potomstvo u mome skromnom domu. Hvala, Vlasta, draga moja neumorna prijateljice!

Siniša Posarić