Govor Zvonimira Magdića s predstavljanja knjige «Ognjištar u mRačnoj DemoNkraciji»

U nedjelju 25. studenoga 2007. godine predstavljena je knjiga Tomislava Nürnbergera "Ognjištar u mRačnoj DemoNkraciji". Predstavljanje knjige organizirala je Udruga Hrvata iz BiH, a sav prihod od prodanih knjiga je namijenjen za pomoć hrvatskoj djeci u BiH. Sa samog događaja održanog u zavjetnoj crkvi "Sveta Mati Slobode" u Zagrebu. Donosimo govor športskog novinara Zvonimira Magdića – Amiga.

Ognjištar: Magdićeva besjeda

Dame i gospodo!

I ja sam, Zvonimir Magdić, novinar, pred ovom knjigom više kao čitač nego kritičar i komentator. Ja sam športski prijatelj gospodinu Nürnbergeru. Nisam, poput njega drajfao neka ping-pongaška prevenstva, nisam igrao ni nogomet po klubovima. Ali, jednako razmišljamo o nogometu. I ja i Tomica. Na koncu vidjeli ste što Hrvatska znači u ovom svijetu nogometa. Prebili smo Engleze u Londonu. Na njihovu kišnom igralištu, igrajući otvoreno, pošteno svoj nogomet, hrvatski. A to je ono što se nazire i u redcima ove knjižice što »Ognjištarom« se zove.

Zdravoj Hrvatskoj trebaju, piše Nürnberger i igrališta i nogometne škole i mladost, sutra pod puškom ako bude trebalo. I zato traži spremnu hrvatsku vojsku. Treba joj i bazena, i još terena. Gledajući neku večer »Londonca« sjetio sam se tolikih redaka knjižice koja nas vodi hrvatskom sutrašnjicom. Jer joj je tema sutra. S analizom događaja koji su bili, koji nas prate svakodnevno i s kojima ćemo u zagrljaj sutra. Nürnbergerove su vizije široke. Njega ne zbunjuje ni široko plavetnilo Atlantika. On nije Europejac. Nije opterećen austro-ugarštinom niti novo najavljivanom Unijom, koja za njega nema nikakvo pokriće i za koju on nema ama baš nikakve sklonosti.

Njemu je američki model privređivanja, politiziranja, upravljanja, a pozna ga u dušu, bliži Hrvatskoj nego europski. Informatičar, matematičar u duši, već u jednom drugom svijetu koji ostavlja ovu kožurinu prošlosti, on traži nove hrvatske puteve. Nisam od ljudi visokih računa, ni obračuna. Više mi vrijedi jedna vjeverica u Maksimiru, nego svi bankovni računi i sav porez koji bi trebao, oplemeniti sutrašnju nam domovinu. Ovo je govor čistog laika, prijatelja, športaša. Ja bih od jedne točke, ako mogu tako reći, iz ove knjige napravio jedan kraći citat. Tu je sve jasno, što nam želi reći gospodin Nürnberger.

Čujte ovo. Jezikoslovlje to zove antonimima: Radi se o dobru protiv zla, radi se o istini protiv laži, radi se o svjetlosti protiv tame, radi se o slobodi protiv sužanjstva, radi se o anđelima protiv vragova, radi se o pravdi protiv nepravde, radi se o miru spram rata, radi se o demokraciji protiv komunizma, radi se o samoodređenju protiv tiranije... i tako dalje i tako dalje. Tim se mislima Nürnberger bavio još davne 1991. Kako mu samo zvuči, rekao bi jedan literata, gordo ova:jedan je čovjek u Kini zaustavio kolonu tenkova, Jugoslavija je jedina zemlja u kojoj je jedan tenk pregazio kolonu ljudi. To su njegova zapažanja, njegovi zapisi, orjentacija u »Ognjištaru«, uputa za svakog od nas.

S ovom knjižicom otvorena su nova poglavlja o kojima se malo zna, o kojima se jedva piše ili o kojima pišu oni, koji nisu za Hrvatsku. Preporučujem:čitajte, studirajte, razmišljajte, recite. I – radite. Djelujte. S jednom jedinom idejom Tuđmanovske ideologije, vječne nam Hrvatske. I zaključite sami. Ja se slažem. Čekao sam kunu, pola stoljeća, ja ju ne ću izgubiti. Hoću snažnu postavu visokih škola, hoću hrvatskog branitelja svih domovinskih ratova, na prvom položaju, u uređenom životu, kao i onda kad je ratovao u borbi za hrvatsku Nezavisnost. Kolika iskričavost. Gotovo definicija. Na koncu gospodin Nürnberger je matematičar. Tu nema ni amo ni tamo, ni lijevo ni desno, rekli bi Rusi:prjamo. Ravno! Eto, baš to. Tomice hvala.

Zvonimir Magdić