Biskup Želimir Puljić o knjizi "Moj obračun s KGB"

Osvrt na knjigu "Moj obračun s KGB" prof. dr. Zdravka Tomca

Iako vrijeme slobode i demokracije omogućuje ljudima otvoreno iznijeti svoje stavove i uvjerenja, pomnijem analitičaru intelektualnih strujanja neće promaknuti nešto što bi se moglo nazvati 'novim jednoumljem'. Ono, međutim, ne proizlazi iz moći autoriteta ili neke proglašene dogme, već principom intelektualnog pomodarstva stvara 'neupitne sudove'. I ako ih dovedete u pitanje, morate biti spremni na neku vrstu intelektualnog disidentstva, progonstva, pa i poruge. Prof. Tomac zbog toga odmah na početku knjige veli kako je 'svjestan da će njegovu preobrazbu mnogi dočekati na nož' (str. 11). No, usprkos tomu on je odlučio plivati 'protiv struje pomodarstva', te napisati ovu osebujnu knjigu svojih zapažanja, prosudbi i stavova. Dirnuo je u osinjak triju suvremenih dogmi s kojima se želi obračunati: komunizam, globalizam i bezboštvo. Budući je naglasio kako je to ujedno i obračun sa samim sobom, s vlastitim zabludama i krivnjama što je sudjelovao u sustavu koji je 'tlačio, progonio i ubijao nevine ljude' (str. 11), autor je dodao podnaslov 'Tomac protiv Tomca'. Stoga, uz vrijedne odlike znanstvenosti, knjiga nosi i biografsko obilježje, a to je čini još zanimljivijom. Istina, on pripovijeda kako je 'njegov put sumnji i lutanja, zabluda, dvojbi i iznenadnih preokreta bio dugotrajan i težak', pa s dozom žaljenja konstatira da je tek u 'poznim godinama života pronašao odgovore na svoje dvojbe' (str. 69). Ne stidi se, međutim, priznati svoje slabosti, zablude i naivnost što je 'vjerovao u prijevaru globalizma i u mogućnost stvaranja komunističkog raja na zemlji' (str. 75.). Ispovijed mu je protkana 'emocijama, strepnjama i nadom'. A pred spomenutim 'dogmama', koje omalovažavaju vjeru, prof. Tomac tvrdi da 'vjernik ne može biti ni komunist, ni globalist' (str. 73).

2. Čovjek stalno traga za svojim korijenima i značenjem. I nije mu svejedno zna li 'tko je i odakle je?' Iako su se znanstvenici i filozofi trudili davati odgovore na ta pitanja, čovjek izmiče znanstvenim formulacijama i ostaje mučna nepoznanica. Tajna beskrajna. (A. Carrel, Čovjek nepoznanica, Zagreb 1941, 28). Pred tom tajnom zaustavio se i autor ove knjige. On pomno istražuje, analizira i propituje. I ne samo to. On podiže svoj intelektualni glas i buni se protiv K - G - Ba, jer svode čovjeka na 'jednu dimenziju' (Marcuse). U tom vidu pisac priznaje kako je ne samo zasićen, nego i prevaren materijalističkim gledanjem na život i svijet, koji naučavaju pozitivisti i empiristi, od Humea, Feuerbacha, Marxa i Lenjina do Comptea i Spencera. I zabrinjava ga što ljudi prihvaćaju mišljenje da čovjek nije slobodan, nego psihološki i socijalno determiniran.

Knjiga, koju predstavljamo, 'pobuna je protiv takvog determinizma'. Zagledan u otajstvo čovjeka autor se pita, je li on doista samo materijalno biće? Ima li u njemu nešto što ga čini potpuno različitim i 'osobitim stvorenjem'? Osobnim naporom i traganjem za istinom prof. Tomac je otkrio da u čovjeku postoji duša, odsjaj neuništivoga Duha, koji je čovjeka stvorio inteligentnim i slobodnim. To ga onda izvlači iz 'kaveza determinizma' i čini sposobnim 'ispisivati stranice etike i morala', te stvarati povijest i civilizaciju. Čovjek je, naime, jedino živo biće koje može prijeći iz naravi u svijet nadnaravi, iz okruženja zarobljenosti i 'nature' u svijet 'slobode' i 'kulture'. Istina, autor nema namjeru pisati filozofsku raspravu o čovjeku (antropologiju) jer je svjestan kako ne može 'reći ništa što nije već rečeno ili napisano' (str. 10). Ali, on svemu daje 'svoj štih i miris', svoje 'emocije, strepnje i nadanja' uz žarku želju i potrebu braniti slobodu čovjeka pred 'novim kolonijalizmom' koji se ne nameće vojskom i topovima, ratovima i osvajanjem; suptilnije i bolje to odrađuju banke, trgovački lanci, Internet, masovna kultura, mediji i televizija' (str. 160). Nietzsche je davno najavio kako je 'došao trenutak za lov, ali ne divlji, već pitom i pritajen lov na one koji saginju dušu'. Prof. Tomac se ne saginje, nego upozorava na opasnosti za ljudsku slobodu u ovom vremenu globalizacije i internetizacije. I dok ekonomisti pišu kako je za standard države opasan gospodarski kriminal 'pranja novca', zaboravlja se da je za društvo i ljude još opasnije 'pranje mozga' koje se zbiva na mnogo načina i na više područja: putem reklama na ekonomskom polju, u obliku propagande na političkom, u formi indoktrinacije na pedagoškom, te industrijom zabave na području slobodnog vremena. Najzagonetnije je, međutim, što ljudi većinom toga nisu ni svjesni. Cijeli svijet, piše autor, 'postaje logorom kojim upravlja veliki brat', a ljudi žive u uvjerenju da su slobodni (str. 160.).

Nakon što je prikazao važnost vjere za čovjeka i društvo, autor pokušava razoputiti sve perfidije i demonizam komunizma 'koji uzima sebi pravo ubijati ljude eda bi se usrećilo buduće generacije' (str. 124). Marksizam naziva 'ideologijom zlobe i prijevare' jer je 'diktaturom i terorom htio stvarati buduće savršeno društvo' (str. 124). Autora posebice zabrinjava suvremena povijesna amnezija gledom na komunističke zločine. Ali i određena amnestija u svezi s time što pokazuje uvodničar L'Humanitea koji na činjenicu 85 milijuna žrtava komunističke ideologije veli kako ti 'ubijeni ljudi ne mogu umanjiti veličinu i sjaj komunističkog ideala' (str. 128). Budući pak da u Hrvatskoj postoje još uvijek moćne snage koje antifašizmom amnestiraju zločine komunizma, te tvrde kako je titoizam svijetla ideja i da počinjeni zločini ne proizlaze iz ideje nego su odstupanje od ideje, prof. Tomac je smatrao svojom moralnom obvezom napisati ovu knjigu, kako u vremenu kad se ponovno nudi titoizam kao rješenje, neki mladi ljudi ne bi krenuli za krivom zvijezdom vodiljom kako je i on sam u mladosti učinio. Autor ovom knjigom dokazuje da je komunizam 'najveći zločinački sustav u povijesti'. Kao aktivni sudionik povijesnih događaja argumentirano tvrdi da je Hrvatska ponovno na udaru. A pred mogućom novom prijevarom, uz zaštitu 'novih tajnih vladara svijeta', on ukazuje na to da je 'hrvatskome društvu sada prijeko potrebna detitoizacija, a ne detuđmanizacija' (iz razgovora u MI, svibanj 2007.). I zaključuje kako je krajnji trenutak reći 'dosta': dosta 'lažnoj demokraciji i tajnim vladarima svijeta' (str. 208); dosta najvećim svjetskim zlima komunizma, globalizma i bezboštva koji uz pomoć 'domaćih sluga razaraju Hrvatsku (str. 211); dosta podaništva i bezpogovornog savijanja vrata pred ultimatumima Bruxellesa, Washingtona, Pariza i Londona.

Osobno mi je interesantan peti dio knjige u kojem autor obračunava s globalizmom koji 'pretvara svijet u logor bez bodljikave žice'. Posebice je zanimljiv osvrt na tamne strane novog svjetskog poretka i tajne vladare svijeta, na neshvatljive i neprihvatljive ultimatume. Autor smatra kako 'nije slučajno što ti novi vladari žele uništiti hrvatski identitet i samostalnost', što žestoko nasrću na Crkvu i žele onemogućiti njezinu ulogu i utjecaj u društvu. On je mišljenja da se Crkva 'mora čuti mnogo glasnije, te da se svi domoljubi moraju suprotstaviti napadima na Crkvu i pokušajima da se ona diskreditira' (iz razgovora u MI, svibanj 2007.). Vrlo aktualno je i profesorovo razmišljanje o odnosu Hrvatske i Europe u Matoševskom stilu ulaska u katedralu: tamo, naime, pjesnik 'dolazi do oltara i čuje zvona stara', te vidi ženu 'pri tamnom visokom odru', odjevenu u 'haljinu crvenu, bijelu i modru'; ona mu veli neka se moli, jer 'nad nama pletu neke čudne niti, Hrvat je opet tako teško biti' (A. G. Matoš str. 37).

Zahvaljujem Zmajskom stolu na pozivu nazočiti i predstaviti ovu vrijednu knjigu. Posebice pak zahvaljujem prof. dr. Zdravku Tomcu na duhovnom druženju ovih nekoliko zadnjih dana. Pravo je zadovoljstvo čitati njegova razmišljanjima i kritičke primjedbe, zaključke i prijedloge. I kod toga osjetiti hrabrost i intelektualno poštenje, jednostavnost i iskrenost.

 mons. Želimir Puljić, biskup