Veliki jubilej za velikog čovjeka

Na svečanoj rođendanskoj akademiji Tomislava Marijana Bilosnića u srijedu 18. siječnja u Izložbenoj dvorani Znanstvene knjižnice u Zadru tražilo se mjesto više. Predstavljanjem knjige dr. sc. Igora Šipića – „Život na sudbini vulkana" simbolično je proslavljen njegov 65. rođendan i 45. godišnjica umjetničkoga stvaralaštva. Uz autora Šipića i slavljenika Bilosnića na predstavljaju su sudjelovali književnik Đuro Vidmarović i ugledni pjesnik i kritičar Davor Šalat, obojica iz Zagreba.

Knjiga Igora Šipića

Knjiga Igora Šipića, znanstvenika, povjesničara i izučavatelja mediteranskih kultura, ali i pjesnika i kritičara, esejističko je djelo u kojem se problematizira glavnina Bilosnićeva književnoga i likovnog opusa nastalog u posljednjih deset godina. Zanimljivost Šipićeve knjige je i u činjenici što osim žanrovski odijeljenih poglavlja u kojima piše o Bilosnićevoj poeziji, prozi te likovnom stvaralaštvu, on donosi i ciklus „Posveta", a riječ je o ciklusu pjesama posvećenih TMB-u.

Uvodna riječ

U uvodnoj i pozdravnoj riječi mr. sc. Miro Grubić, ravnatelj zadarske Znanstvene knjižnice istakao je kako svaka kultura koja iole drži do sebe zna prepoznati umjetnika kao što je Bilosnić, jer ovdje se nije slavio samo godišnji jubilej već i njegovo stoto knjiško ukoričeno autorsko djelo.Stota knjigaObjavivši u prosincu prošle godine novu pjesničku zbirku „Afrika" i publicističku knjigu dokumenata iz Domovinskoga rata o Samostalnom vodu umjetnika „Čuvari duše grada", Bilosnić je dosegao svoje stotu uvezanu knjigu unutar vlastite biblioteke Objavivši u prosincu prošle godine novu pjesničku zbirku „Afrika" i publicističku knjigu dokumenata iz Domovinskoga rata o Samostalnom vodu umjetnika „Čuvari duše grada", Bilosnić je dosegao svoje stotu uvezanu knjigu unutar vlastite biblioteke. Grubić je također naglasio kako su takvi prilozi zapaženi i cijenjeni i u većim kulturama od naše hrvatske, pa u tim i takvim prilikama autor prima čestitke iz nadležnih ministarstva ili pak od sama predsjednika države, za što, kako su činjenice pokazale, mi još uvijek nismo spremni.

Ali prepuna dvorana Znanstvene knjižnice, ugledni govornici i predstavljači, kao i čestitke iz svih krajeva Hrvatske, iz inozemstva, pa i samog predsjednika DHK Božidara Petrača, govore kako u Hrvatskoj ustanove možda jesu zakazale, ali ne i hrvatski čovjek, čovjek kojemu je još uvijek do humanizma, ljepote i umjetnosti; čovjek koji zna prepoznati i poštovati nečiji rad, nadahnuće i poziv. A kad se govori o umjetniku Bilosniću, ipak je riječ o čovjeku titanske stvaralačke energije i odisejevskog nagona za traganjem unutar različitih umjetničkih medija. Stoga su riječi Igora Šipića zazvučale šokantno kad je izgovorio da ovakvom manifestacijom Bilosnića sahranjujemo živoga, želeći ovom drastičnom slikom poručiti kako ne treba čekati doba za „ridanje nad pjesnikovim nekrologom", jer doba je da se sad i odmah kaže riječ i sud o ovom vrsnom i neumornom stvaraocu.

Kako je posvjedočio sam autor knjige „Život na sudbini vulkana" njihova suradnja počela je simboličnim susretom u Koljnofu, gdje je autoru TMB darovao svoju knjigu pjesama „Molitve", knjigu za koju je 2009. godine ovjenčan najprestižnijom hrvatskom pjesničkom nagradom „Tin Ujević". Poetsko štivo Molitava, jedinstvenog pjesničkog teksta u suvremenoj hrvatskoj lirici, Šipića je naprosto osvojio ali i prijateljski približio Bilosniću. Nakon Molitava njegov je interes neumorno rastao i dalje rađajući plodom najizvrsnijih eseja; eseja u kojima se univerzalna bit čovjeka, ljubavi, prostora i života očitava i problematizira unutar istrgnute stvarnosti poezije. Također, Igor je Šipić najavio kako je pred njim još dosta doba i kako će u dogledno trenutku novom esejističkom knjigom zaokružiti raniji Bilosnićev opus. Također, Šipić kao vrstan poznavatelj mitologije nije propustio ni razložiti doista simboličan naslov knjige – „Lako je živjeti na vodi, ali treba se znati Divlja misaoOno što je možda jedinstveno u svim njegovim novijim poetskim zbirkama je stalna prisutnost „divlje misli", što će reći stalne povezanosti s prirodnim, iskonskim, primitivnim, rekli bismo mediteranskom mater-kulturom. Takva misao svoje je najsnažnije uobličenje doista zadobila u pjesničkom tekstu „Afrike"oduprijeti vatri, treba se znati održati na stalnoj vjetrometini".

Nov pjesnički jezik

O Bilosnićevoj poeziji s posebnim naglaskom na najnovijoj pjesničkoj zbirci „Afrika" govorio je Davor Šalat ističući kako je u posljednjih desetak godina, zapravo od pjesničke knjige „Tigar" iz 2004., Bilosnić stvorio posve nov, jedinstven i prepoznatljiv pjesnički jezik. Ono što je možda jedinstveno u svim njegovim novijim poetskim zbirkama je stalna prisutnost „divlje misli", što će reći stalne povezanosti s prirodnim, iskonskim, primitivnim, rekli bismo mediteranskom mater-kulturom. Takva misao svoje je najsnažnije uobličenje doista zadobila u pjesničkom tekstu „Afrike".

Nadahnuti Vidmarović

Đuro Vidmarović o Bilosnićevoj je prozi govorio vrlo nadahnuto. Osvrnuo se na roman „Listopad", poetski roman s problematikom Domovinskoga rata, Bilosnićevu raniju prozu, ali i književnu povjesnicu. Vidmarović je izričito naglasio da je ovaj autor najzaslužniji i najmarljiviji čuvar zadarske povijesti, arheologije, ali i kulturne baštine u širem smislu. Također, Vidmarović nije mogao zaobići ni kritiku društva, novog neoliberalnog i postmodernog terora banalnosti, poentirajući kako za oduprijeti se i slijediti svoj iskonski humanistički i umjetnički poziv u takvom nesmiljenom i surovom dobu treba velika snaga, volja i vjera.

Sam slavljenik nije mnogo govorio, svojim prijateljima koji su mu došli čestitati i svojim nazočenjem uveličati rođendansko i umjetničko slavlje, obratio se stihovima. Na samom početku svečanosti pročitao je dirljivu pjesmu „Moj križ", pritom i zaključio parafrazirajući vlastite stihove – „Bože, molim Ti se da uvijek radim (molim)".

Ivan Raos