Odgovor HKV-a na raspravu u svezi s egzonimom Katar

Na zamolbu HKV-a u pisanju prethodnoga osvrta (v. Sklonidba i izvedenice egzonima Katar) sudjelovalo je više jezikoslovaca, a konačni je tekst redigiralo Uredništvo Portala HKV-a. U prethodnom osvrtu navodnicima je jasno odvojen tekst koji se komentira od komentara.

Prethodnim osvrtom, a i ovim odgovorom, HKV potiče strukovni razgovor i traži odgovor na dva pitanja:

1. Na temelju čega je skupina jezikoslovaca utvrdila isključivu kratkoću zanaglasnoga sloga i nepostojano a u imenu države Katar te promijenila njezinu sklonidbu?

Iz dosadašnje sklonidbe Katara – Kataru jasno se vidjelo da je tu a „postojano“, uključivo dugo i sastavnicom osnove. Nasilnom izmjenom sklonidbenoga tipa u Katra – Katru, za koju šira struka nije ni bila pitana, niti ima brojčane podloge u višemilijunskim korpusima hrvatskoga jezika, izmišljeno je nepostojano a u preuzetoj nemotiviranoj inojezičnici s ništičnim nastavkom u nominativu.

2. Koji je jezični dobitak ostvaren zamjenom pravilne sklonidbene ustaljenice nepravilnom? Dobitak se ne vidi, nego se potvrđuje pravilo: Ne dirati što miruje.

Pri uklapanju u hrvatski jezični sustav u imenu države Katar otvoreno je prozodijsko pitanje duljine zanaglasnoga sloga. On se ostvaruje dvojako: i kratko i produljeno te bi ga u rječnicima valjalo bilježiti dvoznakom.

Promjene koje se zbivaju u naglašavanju dvosložnica (i višesložnica) sa završnim -ar, primjerice, dvosložnice kotar, mogu se dobro pratiti u suvremenim rječnicima. Novoštokavski kanonski tip propisan u pravopisnom rječniku Matice hrvatske iz 1960., gdje je u nominativu zabilježen kratkouzlazni naglasak s duljinom na posljednjem slogu, koji se u genitivu mijenja u dugouzlazni na pretposljednjem slogu, zamijenjen je kratkosilaznim naglaskom i duljinom na posljednjem slogu, što ostaje nepromijenjeno u cijeloj jedninskoj paradigmi. Tako je, primjerice, zabilježeno u Rječniku hrvatskoga jezika Leksikografskoga zavoda i Školske knjige iz 2000. te u Anićevu školskom rječniku objavljenom 2015. godine u izdanju Znanja. Na prozodijske promjene u toj kategoriji ne može se isključiti ni utjecaj brojčano nadmoćne sufiksalne -ar kategorije s beziznimnom duljinom za označivanje vršitelja radnje. Takav bi razvoj dugoročno govorio u prilog bilježenju zanaglasne duljine i u usvojenici Katar, čime bi bile izbjegnute sve zabune o izgovoru, a sretno bi se poklopio i s jezikom izvornikom.

Pregledom višemilijunskoga Hrvatskoga nacionalnoga korpusa prof. dr. Marka Tadića (Katar 260 potvrda, Katara 162 potvrde, Katra 22 potvrde, Kataru 222 potvrde, Katru 3 potvrde) i višemilijunskoga korpusa prof. dr. Marija Grčevića (Katar 277 potvrda, Katara 137 potvrda, Katra 0 potvrda, Kataru 327 potvrda, Katru 0 potvrda) nedvojbeno je utvrđena višestruko čestotnija opstojnost sklonidbenoga tipa Katara – Kataru. Tip Katra – Katru javlja se u zanemarivom broju, a u manjini je i u korpusu IHJJ-a (Katara 23, Katra 8) te se ne može proglasiti općeprihvaćenim.

Zaključno se može reći sljedeće:

Nedovoljno promišljeno uklapanje inojezičnica u hrvatski jezični sustav analogijom gdje joj nije mjesto može namjesto rješenja donijeti, kako se vidi, nove probleme.

Normativnima trebaju ostati sklonidba NA Katar, G Katara, DL Kataru, V Katare, I Katarom te dvostruke izvedenice etnika Kataranin / Katarac, Kataranka / Katarka, Katarani / Katarci dok se ne ustali kraći oblik, a pridjev katarski nije ni bio prijepornim.

(hkv)

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.