Boja u jeziku

Boje su neizostavan dio našega svakidašnjeg života. One su neizostavna građa, sredstvo slikarima, ali i pjesnicima. Bojama sagledamo svijet, pa je u različitim kulturama i drukčiji odnos prema njima. Tako se i naziv vrste vina u nas razlikuje, crno, prema nekim europskim jezicima, u kojima je crveno. Da ne govorimo o klasičnoj podjeli boja na tople i hladne, što u pojedinaca može biti drukčijega odnosa. U današnjemu pak svijetu, koji se ponajprije orijentira na vizualno, boje još više dolaze do izražaja (kakva je tek promjena nastala pojavom televizora u boji). Riječ boja k nama je došla iz turskoga jezika. Prije toga su Hrvati u tome značenju vjerojatno upotrebljivali riječi mast i(li) mastilo. No kako se u hrvatskome standardnome jeziku označuje radnja koju činimo bojom? U standardnom jeziku glagole prema njihovim infinitivnim i prezentskim osnovama dijelimo u vrste a unutar njih u razrede. Sve hrvatske gramatike ne dijele jednako glagole, u što ovdje ne ćemo ulaziti. U jeziku javnih natpisa i reklama naišli smo na takvu pogrešku u pisanju glagola bojiti: «kožne predmete čistimo i bojamo» umjesto «kožne predmete čistimo i bojimo».

To je vrlo čest razgovorni oblik, što je onda vrlo česta pogreška u standardnome jeziku. Slično je i s glagolom brojiti, koji se u tzv. razgovornome jeziku uglavnom čuje u obliku brojati. U tom slučaju promijenjena je samo infinitivna osnova: brojiti – brojati, a prezentska je ostala ista: brojim, dok je u glagola bojiti promijenjena i infinitivna i prezentska osnova: bojiti – bojati; bojim – bojam. Te se pogreške onda dalje očituju u manje-više svim glagolskim oblicima i načinima. Na primjer, u perfektu: obojao sam umjesto obojio sam; u glagolskome pridjevu trpnome, obojan umjesto obojen; u futuru prvome, obojat ću umjesto obojit ću; u imperativu, obojaj umjesto oboji, glagolskome prilogu prošlome, obojavši umjesto obojivši; ili brojao sam umjesto brojio sam; pobrojan umjesto pobrojen, pobrojavši umjesto pobrojivši. Takvi primjeri nisu pogrešni u tzv. razgovornome jeziku i dijalektima, ali u standardnome jeziku oni se upotrebljavaju prema normiranim oblicima (iako neki normativno liberalniji jezični priručnici dopuštaju i oblike bojati odnosno brojati).

Oba glagola, brojiti i bojiti, tvore se od imenica – broj i boja. Osim na morfološkoj razini glagol bojiti u tzv. razgovornome jeziku katkad se izgovara drukčije i na naglasnoj razini: bójati – bôjam, dakle s dugouzlaznim naglaskom na prvome slogu u infinitivu i s dugosilaznim naglaskom u prezentu također na prvome slogu, umjesto bòjiti – bòjim, odnosno s kratkouzlaznim naglaskom u infinitivu i prezentu na prvome slogu. Prema tome može se reći kako je negdje u razgovornome jeziku tip bòjiti – bòjim prešao u tip pítati – pîtam (bójati – bôjam), dok je glagol bròjiti – bròjim prešao u tip bjèžati – bjèžim. Iako strukturnih, tvorbenih razloga zapravo nema, bòjiti – bòjim prihvaćen je standardni oblik, vjerojatno, između ostaloga, jer je zapisan u ranijim pisanim tekstovima.

Još se može naći takvih pogrešaka u razgovornome jeziku, na primjer, grebati – grebem umjesto grepsti – grebem, kao što je i zepsti – zebem. Dakle prihvaćen je standardnojezični oblik bòjiti odnosno bòjim, dok u tzv. razgovornome jeziku i dijalektima može biti bojati – bojam s mogućim različitim naglasnim varijacijama. U glagola pak brojiti – brojim moguće je također u razgovornome jeziku, a vjerojatno i u dijalektima, nepodudaranje sa standardnojezičnim infinitivnim oblikom, odnosno moguć je i oblik brojati.

Stipe Kekez
Hrvatsko slovo