Je li je ili (n)ije?

Pisanje skupova -ije, -je jedan je od glavnih problema govornicima hrvatskoga jezika. Ne samo osnovnoškolcima i srednjoškolcima nego i studentima, pa i kroatistike, pa čak i u riječî koje su vrlo česte (npr. čovijek umjesto čovjek). To je vidljivo i na javnim natpisima i reklamama. Uz najčešću pogrešku, spomenutu u prošlome broju, gotovo svugdje «mješanje boja» umjesto «miješanje boja», naišli smo i na «mješano meso», barem dvije cvijećarnice (od kojih je jednoj maknuta reklama; ne znamo je li to stoga što se cvjećarnica zatvorila ili zbog pravopisne pogreške), «uvijek sviježe pekarske proizvode», «lisnata tjesta», «osim za vozila snadbjevanja» i sl. (što je i leksički problem, o čemu ćemo reći nešto u jednome od idućih brojeva), zatim «Caffe bar Cvijetni trg».

U slučaju zadnjega primjera treba reći da takav oblik ipak dopuštaju pojedini priručnici: Hrvatski pravopis (Babić, Finka, Moguš) i Hrvatski školski pravopis (Babić, Ham, Moguš), Pravopis hrvatskoga jezika (Anić, Silić). Također ne možemo ne zamijetiti u prošlome broju Hrvatskoga slova fotografiju spomen-ploče u Nemetinu «u znak sijećanja» na razmjenu hrvatskih branitelja, žena i civila, tim gore jer se spomen-ploče načelno ne mijenjaju jednostavno kao javni natpisi i reklame. Iz skupljene gra`e može se reći da je pogrešno pisanje skupova -ije, -je ipak vidljivije u reklamama a manje na javnim natpisima. Skupovi -ije, -je dolaze na mjestima staroga glasa jata, dugoga i kratkoga, dakle na onim mjestima gdje se u nekim hrvatskim dijalektima javljaju i i e, dugo i kratko. Skup -ije, koji nije od jata, dolazi i u prezentu nekih glagola, npr. pijem, brijem, sijem, kao i u nekih oblika imenicâ, pridjevâ, npr. novijega G jd., kutije G jd. i drugdje. No skup -ije takva postanja izrazit je u izgovoru, pa s njime zapravo nema problema ni u pisanju.

Kod pisanja skupova -ije, -je djecu se u osnovnoj školi obično uči da ako je riječ o dugome slogu, onda je uglavnom riječ o skupu -ije, a ako je riječ o kratkome slogu, onda je riječ o skupu -je. (Pritom treba reći da su djeca u osnovnoj školi dobra sluha, vrlo dobro razlikuju kratki od dugoga sloga, pa bi na naglascima uopće trebalo insistirati u toj dobi.) Takav pristup ne mora biti pogrešan, ali je nepotpun, a i zapravo pretpostavlja da su djeca već svladala fonetiku i fonologiju hrvatskoga standardnog jezika. Zašto? Zato što u svakome dijalektu ne mora biti jednak (ostvaraj) refleks(a) staroga glasa jata. Primjerice u Zagrebu, pa i drugdje na kajkavskome području, u upotrebi je načelno jedan naglasak, koji se nerijetko ostvaruje kao poludugi, ali može se ostvariti i kratko, rje`e i dugo. Tako`er u čijemu idiolektu može skup -ije/-je u odre`enoj riječi biti izgovaran drugačije nego što je to u standardnome jeziku (npr. izgovarate li naziv blagdana Tjelovo s kratkosilaznim ili Tijelovo s dugosilaznim, kako je u standardnome jeziku). Stoga ako vas tkogod upita je li u odre`enome slučaju -ije ili -je, čovjek može, ravnajući se prema svojemu idiolektu, ponuditi pogrešno rješenje.

Ili dobro poznati primjeri, gdje se uzus rijetko kada poklapa s normom, rječnik, vjesnik s dugosilaznim umjesto s kratkosilaznim ili kratkouzlaznim, što je (odudaranje od norme) inače priličan problem (i to ne samo) naglasne norme hrvatskoga standardnog jezika. Osim navedenih problema s tezom dugi je slog uglavnom -ije a kratki je slog -je, postoji još najmanje jedan, a to je u onome uglavnom. To dakle znači da se svaki dugi slog ne piše -ije, ali svaki kratki ipak -je. Tako je, na primjer, djévac (ali pijévac, ali pjêv), zvjêrka (ali zvijêr), vjêrnik; zatim riječi u čijoj su osnovi mjera, mjesto, sjesti, npr. zasjédati, presjédati, premjéštati, namjéštati, zamjérati, smjérati; zatim u genitivu množine nekih imenica, gdje je kratki slog u nominativu i drugim kosim padežima, da bi se zadržala ujednačenost paradigme, svih oblika, npr. mjêstā, sjênā, pjênā. Uz dubletne oblike, dakle s -ije i -je, npr. bdijenje i bdjenje, naslije`e i naslje`e, Stjepo i Stijepo, osmijeh i osmjeh, koljevaka i kolijevaka.

Stoga kako pisanje skupova -ije, -je nije odredivo jednom definicijom, neke stvari treba jednostavno naučiti, kako lektori i profesori hrvatskoga jezika tako i studenti, srednjoškolci, osnovnoškolci, obični građani te poduzetnici i obrtnici. Neki će pak reći da bi najbolje rješenje bilo da je pri standardizaciji hrvatskoga jezika u 19. stoljeću prihvaćena ikavica umjesto ijekavice, što je zastupala zadarska filološka škola na čelu s Antom Kuzmanićem, a što ne bi bio nimalo nelogičan tijek.

Stipe Kekez
Hrvatsko slovo

KOMENTARI ČITATELJA 

#1 ije ili je — Guest 2009-11-22 17:48

je se koristi kad e e igovara kratko a ije se koristi kada e izgovara duže

Prijavi Administratoru

#2 Koriensko pisanje — Zagi 2009-11-23 15:16

Kada uvedemo korienski pravopis ovih dilema ne će biti!

Prijavi Administratoru

#3 Korienski pravopis — Cetina 2009-11-23 17:04

U korienskom pravopisu referencija nije ekavski nego ikavski govor.
Na mjesto sadašnjeg ije dolazi ie, a je ostaje kao i sada.

ikavski: bîl (dugo i) sada: bijel korienski: biel

ikavski: pisma (kratko i) sada: pjesma korienski: pjesma

Korienski (etimološki) je pravopis je sveukupno jednostavniji za pisanje, a fonetički za govor.
U cijeloj hrvatskoj povijesti korišten je korienski pravopis sve do zloglasnog Khuena Hedervaryja. S njim se on minorizira, u prvoj Jugoslaviji ostaju još tragovi do dolaska Mačeka na vlast, a u komunističkoj je Jugoslaviji zabranjen, što traje do danas.

Prijavi Administratoru

#4 ehh — Guest 2010-05-31 19:20

kako mi to swe ide na zivce...jojjj sutra pisem test,,,

Prijavi Administratoru

#5 ehh — Guest 2010-05-31 19:21

ajojj sutra pisem kontrolni a neam pojma...

Prijavi Administratoru

Osvježi listu komentara

Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.

JComments