Kurikulum

Uvriježilo se u Hrvatskoj već neko vrijeme, kad god se ukaže prilika, izbjegavati hrvatski jezik. Neki to čine iz neznanja, neki si time daju na značenju, neki smatraju da je opći svjetski trend dominacija engleskoga jezika, a kako u trendu treba biti, uvoze ga i oni, neki se ne žele zamarati lokalnim, hrvatskim, identitetom, neki ... itd. Žalosno je vidjeti da i vlast u Hrvatskoj pogoduje ovim težnjama usprkos ustavnoj odredbi o službenom jeziku u Republici Hrvatskoj. Čemu se onda čuditi kad se svoj ovoj bulumenti pridruže i pojedine znanosti preko svojih vodećih predstavnika?

Znanstveni jezik ne može bez latinskoga i grčkoga jezika. Znači li, međutim, ta istinita tvrdnja obvezu znanstvenika na slijepo pokoravanje izvorniku ili ona možda samo osigurava mogućnost razgovora i pisanja o istome dok se ne iznađe odgovarajući hrvatski termin? Je li u znanosti, onako kako to zna biti u politici, zabranjeno stvarati jezične novotvorbe [1] kojima bi se obogatio hrvatski jezik, a znanost ne bi osiromašila?

Odlučno je izrečena tvrdnja da u svakoj znanosti postoje tehnički nazivi koji čine njezin neupitan inventar. Ti nazivi označavaju toliko složene pojave da bi već i sama namisao o prevođenju imala biti znanstveno svetogrđe. Njihovo se značenje ima naučiti, a kako je lijenost i inače porok, što bi se ovome imalo dodati? Prevedeni ili neprevedeni, iziskuju isto: učenje, dakle utrošak vremena i energije. Značenje valja smjestiti u glavu, a naziv na vrh jezika. Pa kad ustreba...

Riječi – kao nositeljice značenja – mogu biti podvrgnute brojnim zahvatima, a prevođenje je jedan od češćih. Prevođenjem ne nastaje novi pojam, niti se mijenja značenje. Prevođenje cilja na dodjelu naziva istom pojmu u drugom jezičnom okružju. Trivijalizirajmo: na jeziku mziku riječ za jabuku može biti mzika, a za krušku mziška. Želite li možda mzišku? Pita vas domaćin: «Mziška?». Zar ćete misliti da vam nudi jabuku?

Nazivlje

U ovoj jednostavnoj istini topi se bez ostatka odlučnost da se pojedine riječi isključe iz popisa za prevođenje. Tako i terminusi tehnicusi, iako su njih stvarale učene glave, dok su svakodnevne riječi nastajale u narodu, u onom dijelu koji se još ponekad označava pučanstvom.

NazivljePedagoško nazivlje, kako je ustvrdilo više stručnjaka, a ovdje izdvajam J. Milata, pati od svih boljki neujednačenosti, nejednoznačnosti, osporavanja i zagovaranja. Neupitnima ostaju samo nazivi pedagogija i didaktika, staro nazivlje iz davnih vremena njihova uzdignuća u znanstvene discipline, iako polemika o sadržajima, opsezima i dosezima pojmova označenih tim nazivima ne manjka. Drugim se nazivima pripisuje i nepotrebnost, i besmislenost, i preživjelost – i gura ih se u ropotarnicu povijesti.Podrazumijeva se interdisciplinarnost pri prosudbi o ispravnom nazivlju. Kako je predložila M. Mihaljević, u tom poslu surađivati je predmetnim stručnjacima i jezikoslovcima, prvi su pozvani utvrditi zadovoljava li pojedini naziv sve zahtjeve struke, a drugi utvrditi je li naziv u skladu s hrvatskim standardnim jezikom.

Pedagoško nazivlje, kako je ustvrdilo više stručnjaka, a ovdje izdvajam J. Milata, pati od svih boljki neujednačenosti, nejednoznačnosti, osporavanja i zagovaranja. Neupitnima ostaju samo nazivi pedagogija i didaktika, staro nazivlje iz davnih vremena njihova uzdignuća u znanstvene discipline, iako polemika o sadržajima, opsezima i dosezima pojmova označenih tim nazivima ne manjka. Drugim se nazivima pripisuje i nepotrebnost, i besmislenost, i preživjelost – i gura ih se u ropotarnicu povijesti.

Nazivlje kao nazivlje – jednom zaživjelo, uz osporavatelje, uvijek nalazi i zagovornike i korisnike. Tako je s edukacijom, odgojem, intencionalnim odgojem, funkcionalnim odgojem, odgojem u užem i širem značenju, sociološkim oblicima nastave, nastavnim ciljevima itd. Jedan naziv, ne tako dugo prisutan u hrvatskom jezičnom prostoru (maha je uzeo poslije 1995. iako se pojavio još osamdesetih godina XX. stoljeća), danas se bori za opstanak jer su naznačena najmanje dva pokušaja da ga se istisne i zamijeni hrvatskom novotvorenicom.

Taj naziv je kurikulum.

N. N. Šoljan je 2007. naznačio problem naziva kurikulum u hrvatskoj pedagogiji: riječ, koja bi trebala biti samorazumljiva, ustvari pati od sindroma tisuću značenja. Taj sindrom uzrokuje sve nevolje koje se u stručnoj i inoj javnosti pojavljuju. Još k tomu, stručna javnost, pa i njezini politički predstavnici ne smatraju da je konsenzus o značenju nuždan.

Tako imamo zakonodavni okvir u koji je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa uguralo uži opseg pojma kurikulum, a Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta uz sve promjene koje je uvelo, pa i jezične, nije smatralo nužnim ujednačiti nazivlje sa stručnim pogledom na nj. U odnosnom zakonu stoji, dakle, da se kurikulumom ne smatraju nastavni plan i program, čime se ruši cjelovitost sadržaja, opsega i dosega pojma kako ga objašnjava struka.

Jezično, pak, stoje i dalje nesuglasja o samom nazivu. Od 2009. nije uminula žaoka o hrvatskim vukovcima s kraja 19. stoljeća koji usuprot hrvatskoj tradiciji, usuprot najuglednijim hrvatskim jezikoslovcima i usuprot prosvjetarskoj javnosti žilavo forsiraju naziv "kurikulum" (www.hakave.org, 2009).

Globalisti i tuđice

Poznati naš jezikoslovac S. Težak pisao je o globalistima kojima se tuđice lako lijepe za jezik i kad su i ako su izobličene inačice kao što je kurikulum (Težak, 2004). Mislio je, naravno, pri tome na uobičajeno morfološko prilagođavanje latinskih imenica muškog i srednjeg roda odbacivanjem nastavaka –os, –us, –on, –um. No odbacivanje kurikuluma s umom (kurikul-um) Težak nije podupro usprkos određenim stavovima da se to ima učiniti (Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje).

Pedagogijska se struka zgrozila nad drskim uzimanjem tako važne sastavnice naziva. Što je za znanost uobičajenost do predmet neznanstven i proizvoljan? Može biti, a ne mora biti, može ga se uvažiti, ali stručnih razloga za to nema. Tako je neslavno završio kurikul. Težak je napisao da naziv kurikulum ne ćemo odbaciti kad je riječ o terminu–indikatoru tj. «kada mu je sadržaj složen od više sastavnica: utvrđivanje potreba, formulacija ciljeva, izbor sadržaja, organizacija sadržaja, izbor načina učenja, organizacija poučavanja, metode vrjednovanja, pri čemu se pretpostavlja kurikulumsko istraživanje i kurikulumska teorija» (Težak, 2004, 88/89).

Da ne bude zabune, kurikul je platio cijenu i za sličnost s engleskim curricle, a koji nema veze s prosvjetom i njezinim planiranjima aktivnosti za nastupajuću školsku godinu.

Kurikulum se može pisati i izvorno – curriculum. Kako za žive jezike u hrvatskome književnom jeziku vrijedi: a) izvornim oblikom pišu se strane riječi kada želimo istaknuti njihovo strano podrijetlo iako imamo prilagođenicu (npr. boom → bum) i b) po općem pravilu tuđice se pišu po izgovoru (Babić, Finka, Moguš, 1971), i curriculum je izgubio bitku za veći prostor i češću uporabu iako ima autora koji su skloni miješati pisane oblike i pišu sva tri oblika.

Ostao je, dakle, kurikulum sam, a ovdje ponovo aktualiziram pitanje potrebe opstojanja tog naziva u pedagogiji barem od nas koji ne mijenjamo stav o tome da natrpavanje jezika tuđicama, pa bile one i prilagođenice, nije dobro za jezik sam. Kako bi rekao J. Zerzan (2004), jezik je u svojem konačnom obliku bio potpun već u trenutku svojeg nastanka, a njegov je napredak obilježen stalnim procesom kvarenja, ovdje nastojanja da se nazivi kao nositelji pojmova ostave u obliku u kojem su korišteni u drugim sustavima ma koliko god to značilo da se tako prenosi i ideologija tih sustava, a što je suprotno vlastitoj tradiciji kao nasljeđu, pa i u školskim pitanjima.

Tako kurikulum, koji – iako je ponikao u Europi – u nju se vraća zamijeniti i ukloniti nastavni plan i program kao superiorniji pojam, pa ideologija poučavanja ustupa mjesto ideologiji učenja što se ima shvatiti kao da je učenje novootkrivena stvar za ove prostore i da se dok se planiralo i programiralo nije učilo nego samo poučavalo. Naravno, ovo nije sva istina o razlikama između kurikuluma i NPP, ali jest jedna od važnih koja suprotstavlja američki pragmatizam europskom humanizmu i idealizmu.

Budući da je kurikulum u ovim prostorima bez tradicije i nasljeđa, konzumenti naziva u obvezi su upoznavanja s njegovom povijesnom i životnom ukorijenjenošću te značenjem i sadržajem pojma, dakle u potrebi učenja pojma do razine punog razumijevanja da bi uopće mogli dati nazivu mogućnost da bude prekoračitelj nacionalne određenosti.

Temeljno ljudsko nastojanje samorazumijevanja u svijetu

Isključimo li mali broj članova znanstvene zajednice koji se nazivom bave i koji ga u punini njegova značenja razumiju, ostaje većina onih koji mu daju kurtoazno mjesto u svome vokabularu te on sam ne sudjeluje u suoblikovanju općeljudskoga spoznavanja ako već i sudjeluje u tijeku znanstvenoga te tako ne prekoračuje svaku nacionalnu određenost. Stoga se složimo sa Ž. Pavićem i S. Kutlešom (2007) i da «u odnosu na sposobnost spoznavanja i izricanja ne postoje ni »primitivniji« ni »inteligentniji« jezici ili narodi. Svi oni predstavljaju temeljno ljudsko nastojanje oko vlastitoga samorazumijevanja u svijetu» (ibid., 25).

L. Hudeček i M. Mihaljević (2009), baveći se pitanjima stručne terminologije predlažu osnovna terminološka načela na temelju kojih bi trebalo normirati nazivlje i koja „omogućuju da se ne normira napamet, prema osobnomu intuitivnom jezičnom osjećaju" (70). Prvo načelo je da domaće riječi imaju prednost pred stranim riječima, a takvi nazivi moraju biti usklađeni sa standardnojezičnim sustavom. I, to je krovno načelo.

KNjige strucneUputnikUbrzo nakon učestalije uporabe naziva kurikulum iz MZOŠ-a je ponuđen prijevod. Ponuđen je naziv (nastavni) uputnik koji nije zaživio. Previšić (2009) iznio je zahtjev da zamjenska riječ treba odraziti sve bogatstvo i složenost izvornika. I osobno sam naziv uputnik kritički razmotrio u Školskim novinama br. 5/2010. Ovdje ću samo navesti da je taj naziv ranije bio nositelj drugog značenja i, važnije, da ne odražava bit kurikuluma niti obuhvaća sav njegov sadržaj.Pitanje nazivlja ne muči Hrvate od pojave kurikuluma. Već su davno i urednici novina posredovali u predlaganju prijevoda za kakav strani naziv. Svjedoči o tome D. Barbarić (1994) citiranjem Katoličkog lista zagrebačkog iz 1849.:

«Nedostatak ovaj s počitanim g. dopisnikom i mi osetjamo te zato istu vruću želju gojimo: da se znanstveno nazivoslovje (terminologia) u narodnom jeziku našem što prie uredi. Nu ujedno i to mislimo, da se stvar ova svakako vremenu mora ostaviti, da ono donese leka, gde ga još za sad nijedan, ma najučenii naš domorodac, pružiti ne može; jer su ljudi, koji se živim kojim jezikom služe, obično malo tverdoglavi, pak si po nikomu, dakle niti po kakvom 'učenom družtvancu 'nedadu prepisivati, kako da govore. Već mislimo, da bi sversi shodnie bilo slediti u tomu poslu primer inih narodah, kod kojih nijednoga nije se znanstveno nazivoslovje na prečac, preko noć porodilo; već su ljudi pisali, pak se je s početka svaki sam s jezikom borio, dok se većina spisateljah nije odlučila: da ovaj naziv prime od jednog, a drugi od drugog i t. d. spisatelja, te se je tako sve pomalo ustanovila kod njih znanstvena terminologia i s vremenom prešla u narod. Rado da će i kod nas biti tako, nec aliter.« te »Tako bi se i to moglo predložiti: da 'existentia' zovemo 'bitak' pa imamo glagolj 'bitkujem '. Nebi li ovo još meklje bilo i ethymologično bolje? pa se ipak za našega znanja tim izrazom još nitko nije služio. Usus loquendi tyrannus! Međutim ovaj predlog svakako preporučujemo štovanim čitateljem.«

Ubrzo nakon učestalije uporabe naziva kurikulum iz MZOŠ-a je ponuđen prijevod. Ponuđen je naziv (nastavni) uputnik koji nije zaživio. Previšić (2009) iznio je zahtjev da zamjenska riječ treba odraziti sve bogatstvo i složenost izvornika. I osobno sam naziv uputnik kritički razmotrio u Školskim novinama br. 5/2010. Ovdje ću samo navesti da je taj naziv ranije bio nositelj drugog značenja i, važnije, da ne odražava bit kurikuluma niti obuhvaća sav njegov sadržaj.

U tom članku pozvao sam pedagošku javnost da razgiba «pedagoške mišiće» i na tragu novotvorbe tijekopis, koja bi mogla ponijeti značenje kurikuluma kao dokumenta, ponudi bolja rješenja. Nova jezična tvorba morala bi biti «usklađena s tvorbenim, fonološkim, morfološkim i sintaktičkim sustavom hrvatskoga književnoga jezika. Pri tome je važno znati da se pri novotvorbi podrazumijeva i usuglašavanje oko njezina sadržaja i dodavanje novog sadržaja, budući da su novotvorbe, kako im i sam naziv kaže, riječi koje u tom obliku prije nisu postojale» (Bagarić, 2010).

Odziv nisam primijetio. U raskoraku zakonskog rješenja i stručnog shvaćanja, kurikulum se upotrebljava i dalje u svojih «tisuću značenja» te se ispunjava tvrdnja da «'Tuđe' ostaje doista tuđe i neprihvatljivo samo onda kada ga nismo sposobni usvojiti ili pronaći u onom vlastitom» (Ž. Pavić, S. Kutleša, ibid., 25).

Znanstveno nazivlje

Ponuđen je i prijevod naukovna osnova. Taj naziv također nije zaživio iako nije zapaženo da ga je tko kritički razmatrao. Ovdje ću napomenuti 1) osnovnu primjedbu koja se može dati: ono što smatramo nastavnim programom bez nastavnoga plana bilo bi sasvim dostatno da ispuni ponuđenu sintagmu i 2) dodatak: da se prijedlogom ne zadovoljava zahtjev o kraćem nazivu.

kurikulumDa je kurikulum u pedagoškoj javnosti usvojen kao jednoznačan pojam niječe upravo pedagoška praksa. Ž. Pavić i S. Kutleša, ne raspravljajući o kurikulumu već o znanstvenom nazivlju općenito, ukazuju na prisutnost problema koji se tiče «temeljnoga karaktera samoga nazivlja: nazivak je uvijek raspet između riječi i pojma. Dok pojam u svojoj općenitosti uvijek iznova postavlja zahtjev za univerzalnim i nadvremenim značenjem, tek riječ čini taj pojam razumljivim zbiljskom čovjeku i utoliko obvezatnim i smislenim za ozbiljenjem njegove faktične egzistencije» (ibid, 25).

Zato se «problem znanstvenoga nazivlja ne rješava u polju znanosti same, već prije svega u horizontu njegove razumljivosti, tj. u horizontu ozbiljenja njegove značajnosti u živoj riječi, kao govorenje i odgovaranje, u kojem sâmo to nazivlje može postati konstitutivno i obvezujuće ne samo za neku 'zajednicu istraživača' unutar jedne znanosti već prije svega za svaku duhovnu i životnu zajednicu koja u konačnici mora biti neodbacivi životosvjetovni korektiv samom tom nazivlju» (ibid., 26).

Pokazano je da se uporabi riječi kulikulum u hrvatskoj javnosti mogu staviti ozbiljni jezični i stručni prigovori. Čak ni pedagoška zajednica nema jedinstveno shvaćanje naziva, a to stanje podgrijava i aktualno zakonsko rješenje koje u opseg naziva kurikulum stavlja izvanastavne i izvanškolske aktivnosti, kulturnu i javnu djelatnost, izlete, izbornu i terensku nastavu, posebne školske projekte, a izdvaja iz njega nastavne planove i programe školskih predmeta i još, dodatno, izdvaja učeničke domove u nekurikulumske obveznike.

Tjekovnik

Tako nam je odgojno-obrazovni sustav podijeljen na škole i domove, a planiranje i programiranje na kurikulumsko i nekurikulumsko. Sve su to dovoljni razlozi da se i naziv sam podvrgne prevođenju i da se prijevodu doda značenje dokumenta koji određuje (buduća) zbivanja u odgojno-obrazovnom sustavu i procesa koji se na temelju tog dokumenta događaju u istome sustavu.

Zbog gore navedenoga, teškoće u zaživljavanju kurikuluma kao odgojno-obrazovne ideje i prakse guraju u vidokrug činjenice uglavnom potisnute u školskoj i pedagoškoj javnosti: nesrazmjer «guranja» u uporabu naziva i njegovo različito shvaćanje, (ne)znanstvenost kurikulumskog pristupa i njegov već doživljeni neuspjeh, formalizam u izradi kurikulumskih dokumenata, karakteristiku pomodnosti, regresiju Kurikulum2prakse prema planu i programu itd.

Tako proizilazi iz gornjega da je kurikulum u hrvatskome pedagogijskome i pedagoškome prostoru gotovo izlišna stvar: niti je jednoznačno definiran niti se jednoznačno provodi, a još se i naziva stranom, a ne hrvatskom riječju. Budući da će izlišnost još potrajati, moguće je barem naći naziv koji bi udovoljio i struci i jeziku. Pa kad u povijesti pedagogije i školstava neki budući studenti dođu do kraja XX. i početka XXI. stoljeća da osjete i malo hrvatske samosvijesti govoreći o brojnim reformskim promašajima u Hrvatskoj.

Prevedimo, dakle, kurikulum!

TjekovnikTjekovnik treba sagledati i kao proces i kao dokument. Kao dokument, on u pisanom obliku sadrži odrednice o tome kako će se proces odvijati, kad će započeti, kad završiti, tko će u njemu sudjelovati, koji su ciljevi i zadatci procesa, na kojim će se sadržajima, kojim će se metodama i pomagalima izvršavati, kako će se vrjednovati učinci procesa, tko će provoditi vrjednovanje itd.Budući da je kurikulum «tijek stalnih promjena» (Previšić, 2007, 34); budući da latinska riječ curriculum znači trku pješice, na konju i na kolima, utrkivanje, natjecanje; tijek, tečaj nebeskih tjelesa; kola za trku u cirku; bojna kola; trkalište, jahalište; tečaj života, život (Divković, 1900); budući da kurikulum podrazumijeva planiranje, organiziranje, izvođenje i kontrolu, logično je kao temelj za prevođenje uzeti upravo riječ tijek. Tijek planiranja, tijek organiziranja, tijek izvođenja, tijek kontrole. Kao dokument, krikulum će biti tanja ili deblja zbirka popisanih planskih tijekova zbivanja koja se žele optimalno provesti u školskoj ili nekoj drugoj organizaciji.

Kamo nas, dakle, ove natuknice u prevodilačkom poslu vode?

Želimo li neke nadnevke u godini unaprijed odrediti za svoje važne aktivnosti, upotrijebit ćemo – rok(ovnik). Želimo li se obavijestiti o značenju nekog pojma, upotrijebit ćemo – pojm(ovnik). Boli li nas duša, trebamo duh(ovnik)a, a jesmo li u vojsci, uvažavat ćemo puk(ovnik)a. Tvorba imenica sa sufiksom –ovnik u hrvatskome je jeziku uobičajena za označavanje stvari i ljudi (rok/ovnik, pojm/ovnik; duh/ovnik, puk/ovnik). U školskom sustavu stvari su (i) dokumenti, a ljudi provoditelji i organizatori procesa.

Tijek, dakle, t(i)jek/ovnik, tjekovnik.

Tjekovnik!

Nova se riječ tjekovnik može upotrebljavati s atributima npr. školski, nacionalni, nastavni.

Zaključimo: tjekovnik treba sagledati i kao proces i kao dokument. Kao dokument, on u pisanom obliku sadrži odrednice o tome kako će se proces odvijati, kad će započeti, kad završiti, tko će u njemu sudjelovati, koji su ciljevi i zadatci procesa, na kojim će se sadržajima, kojim će se metodama i pomagalima izvršavati, kako će se vrjednovati učinci procesa, tko će provoditi vrjednovanje itd.

Tjekovnički proces ili procesi trebaju osigurati optimalne uvjete i klimu za učeničko učenje. Kao proces, tjekovnik treba ostvariti ono što je u dokumentu zapisano. Naravno, ako se ne radi o tzv. otvorenom tjekovniku koji se kroz vrijeme i dorađuje, i dograđuje, i prerađuje, jednom riječju mijenja te se mijenja i način kontrole i vrjednovanja.

dr. sc. Miroslav Bagarić

[1] Novotvorbe se u hrvatskom jezičnom prostoru dočekuju na noževe. Nije nužno iznaći početak te pojave, ali je vrlo uočljivo sprdačenje s njima, pa i u ozbiljnim raspravama umnih glava kada se, primjerice, navode ovakve novotvorbe: okovratni dopupnik, međunožno guralo, okolotrbušni pantalodržač i sl. Izruguju se i zrakomlat, vrtolet, brzoglas, krugoval itd. iz istog nesretnog vremena, a i najnoviji pokušaji bogaćenja hrvatskoga jezičnoga fonda, naročito zatipak i uspornik. Istovremeno, bogaćenje drugih jezika novotvorbama prima se zdravo za gotovo, a počesto se te novotvorbe guraju i u hrvatski jezik. Kada tko želi biti značajniji no što jest, učeniji i, kakve li zablude!, samim tim pametniji, posegne za jeftinim, za malobrojne hrvatske jezične skrbnike, izdajničkim rješenjem: engleskom novotvorbom ili najobičnijom engleskom riječju. Svijet, kao globalno selo, izgubit će bogatstvo množine narodnih jezika, a dobit će bogatstvo izričajnih raznolikosti engleskoga jezika u ludilu umišljaja da je kozmopolitizam uvjetovan govorenjem samo toga jednoga jezika. K tomu još, u ludilu umišljaja da će izvorni govornici sjati od sreće u susretu s tim govornikom jer on tako besprijekorno govori engleski engleski (vidjeli smo nastup jedne naše predstavnice u Europarlamentu). A Englezi kao i Hrvati imaju novotvorba i novotvorba. Bluetooth kompjutora ne mogu konektirati s mobitelom. Plavozub računala ne mogu povezati s pokretnim telefonom (pokretelom).

Literatura:

BABIĆ, S., FINKA, B., MOGUŠ, M. (1971), Hrvatski pravopis. Zagreb: Školska knjiga.
BAGARIĆ, M. (2010), Kurikulumska jezična juha, Školske novine, 5.
BARBARIĆ, D. (1994), Početni napori oko izgradnje hrvatskog filozofskog nazivlja, Zagreb: Prilozi 39 - 40.
DIVKOVIĆ, M. (1900), Latinsko-hrvatski rječnik za škole, izdanje drugo, reprint 1990, izdanje šesto. Zagreb: Kraljevska hrvatsko-slavonsko-dalmatinska zemaljska vlada.
HUDEČEK, L., MIHALJEVIĆ, M. /u suradnji s NAHOD, B./: Hrvatski terminološki priručnik, IHJJ / NZZ, Zagreb, 2009.).
MILAT, J. (2005.), Pedagogija – teorija osposobljavanja. Zagreb: Školska knjiga.
PAVIĆ, Ž., KUTLEŠA, S. (2007), Uz temu Hrvatsko znanstveno nazivlje – između potpune otvorenosti i standarda, Studia lexicographica, 1, 1 (1), 25–26.
PREVIŠIĆ, V. (2007), Pedagogija i metodologija kurikuluma, u: Kurikulum: teorije – metodologija – sadržaj – struktura (ur. Previšić, V.). Zagreb: Zavod za pedagogiju, Školska knjiga: 15 – 37.
PREVIŠIĆ, V. (2009), Kurikulum – pojmovno, didaktičko i jezično određenje, Školske novine, 6.
SMAJIĆ, D., VODOPIJA, I. (2009), Curriculum, kurikulum i kurikul – uputnik. URL: http://hakave.org/ (30. 12. 2009).
ŠOLJAN, N., N., (2007), Predgovor, u: Curriculum: teorije – metodologija – sadržaj – struktura (ur. Previšić, V.). Zagreb: Zavod za pedagogiju, Školska knjiga: 9 – 10.
TEŽAK, S. (2004), Hrvatski naš (ne)podobni. Zagreb: Školske novine.
ZERZAN, J. (2004), Anarhoprimitivizam protiv civilizacije. Zagreb: Jesenski i Turk.

Sri, 16-10-2019, 05:23:54

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.