Detalji

Objavljeno: 01. listopada 2008.

Iz Hrvatskoga slova donosimo zanimljiv članak Stipe Kekeza o problematici pisanja glasova č i ć u hrvatskom jeziku, a posebice o poteškoćama koje njihova pravilna uporaba stvara onima koji se nalaze izvan štokavskoga govornog područja. "Na pogrešno pisanje č i ć naišli smo u raznim reklamnim oblicima i javnim natpisima. Evo nekih: «Bočarski dom» dva puta, «največi izbor», «čevapi u somunu», «šiš čevapi», «sredstva za čiščenje», «Djed Božičnjak», «vruča čokolada» dva puta, «mlijećni proizvodi», «Preradovičeva», «Teslička»; zatim na javnim natpisima, npr. «Slavetička ulica», «Vidričeva ulica», «Zavidovička ulica» (ali i Zavidovićka, što je novi problem), «Desinička ulica» (ali i Desinićka) i dr. Za javne natpise u Zagrebu je odgovoran Gradski zavod za katastar i geodetske poslove, a jednom prilikom njihov bivši pročelnik rekao je da su javni natpisi naručeni s ispravnim imenima; što znači da su neispravno otisnuti."(S.Kekez)

Detalji

Objavljeno: 17. rujna 2008.

Iz Hrvatskoga slova donosimo komentar autora Stipe Kekeza koji se pozabavio jezikoslovnom problematikom odnosno načinu na koji je danas u hrvatskom pravopisu riješena problematika uporabe jezičnih skupova -ije i -je: "Pisanje skupova -ije, -je jedan je od glavnih problema govornicima hrvatskoga jezika. Ne samo osnovnoškolcima i srednjoškolcima nego i studentima, pa i kroatistike, pa čak i u riječî koje su vrlo česte (npr. čovijek umjesto čovjek). To je vidljivo i na javnim natpisima i reklamama. Uz najčešću pogrešku, spomenutu u prošlome broju, gotovo svugdje «mješanje boja» umjesto «miješanje boja», naišli smo i na «mješano meso», barem dvije cvijećarnice (od kojih je jednoj maknuta reklama; ne znamo je li to stoga što se cvjećarnica zatvorila ili zbog pravopisne pogreške), «uvijek sviježe pekarske proizvode», «lisnata tjesta», «osim za vozila snadbjevanja» i sl. (što je i leksički problem, o čemu ćemo reći nešto u jednome od idućih brojeva), zatim «Caffe bar Cvijetni trg»."

Detalji

Objavljeno: 04. siječnja 2008.

Uz „otvoreno pismo“ člana SANU Pera Jacobsena predsjedništvu HAZU Nedavno sam saznao da časopis Književna republika već godinama redovito objavljuje „ratna izvješća“ Snježane Kordić iz njene borbe protiv svakoga koji se usudi tvrditi da postoji hrvatski jezik, a ne isključivo jedinstveni srpskohrvatski. Tomu njenomu privatnomu ratu protiv HAZU, hrvatskih jezikoslovaca, i protiv hrvatskoga Ustava (spominje hrvatski jezik kao službeni), pokušao je u novom broju (7-9, 2007, str. 220-223) dati neki kredibilitet danski slavist i inozemni član SANU Per Jacobsen, uputivši otvoreno pismo predsjedništvu HAZU. Ja ovdje ne kanim odgovarati Jacobsenu nego samo komentirati njegov podnesak.

Detalji

Objavljeno: 21. studenoga 2007.

Odnedavno se u međunarodnoj slavistici počeo koristiti pojam "Drugi Bečki sporazum". Što se pod tim pojmom skriva pojašnjava članak "Hrvatski jezik u apsurdistanu" autora Zvonka Pandžića. Iz njegovog osvrta se u isto vrijeme može bolje razumjeti i zašto neki jezikoslovci u Hrvatskoj sve više govore o hrvatskome standardnom jeziku, a sve manje o hrvatskome jeziku. "Sve dotle dok ta pogubna i neznanstvena teorija standarda bude u Hrvatskoj na snazi (metodologijski serbokroatizam), a na koju se pozivaju svi „serbokroatisti“ u svijetu kada niječu posebnost hrvatskoga jezika, ne treba se čuditi, niti čuđenje hiniti, zašto takvi nakaradni nazivi (to nije ime) za hrvatski jezik u svijetu, takvi, naime, postoje i u Hrvatskoj. Refleks te teorije je i činjenica da na Filozofskom fakultetu u Zagrebu još uvijek nema katedre za hrvatski jezik, ali imaju dvije za hrvatski standardni jezik, tj. za onaj jezik koji je tek puka realizacija apstraktnog i zajedničkog „novoštokavskoga standarda“.". U ovom uvodu spominjemo još kako je Zvonko Pandžić filozof i filolog na radu u Njemačkoj. Između ostaloga, priredio je i kritičko (latinsko) izdanje prve hrvatske gramatike  (vidjeti: www.tusculanae-editiones.com).

Detalji

Objavljeno: 18. rujna 2007.

Koncem kolovoza ove godine, izdavačka kuća Scarecrow, član poznate izdavačkog poduzeća Rowman & Littlefield Publishing Group, tiskala je drugo i prošireno izdanje Povijesnog rječnika Bosne i Hercegovine, kojeg je napisao Dr. Ante Čuvalo iz Chicaga, priznati stručnjak u pitanjima prošlosti i sadašnjosti Bosne i Hercegovine. U promidžbenom materijalu izdavač knjige naglašuje slijedeće: "Različitost je odvajkada bila u srži Bosne i Hercegovina. Čak i njezino ime i geografska struktura zemlje ukazuju na njezinu temeljnu heterogenost. Srednjovjekovna bosanska država nije nikada uživala trajno političko i ideološko jedinstvo. Njezine feudalne, regionalne i vjerske pukotine razvlačile su je po šavovima višestrano. Nadalje, radi zemljopisnog smještaja i povijesnih hirova tri velike religijske i kulturne tradicije (katoličanstvo, islam i pravoslavlje) postali su sustanari u ovoj maloj balkanskoj zemlji."

Detalji

Objavljeno: 27. kolovoza 2007.

I dok su u vrijeme Jugoslavije istočni susjedi težili Hrvatskoj nametnuti, jedan, "srpsko-hrvatski" jezik, vremena su se promijenila. Ovakav pristup jezičnom pitanju danas se u Hrvatskoj najglasnije čuje iz krugova vezanih uz administraciju Europske Unije koji bi slično kao i trenutno Haaški sud rado umjesto dva jezika, hrvatskog i srpskog, prakticirali nekakav neodređeni "srpsko-hrvatski". Ova ideja pravda se navodnim uštedama na administrativnoj razini, no istovremeno nikome ne pada na pamet primjerice postaviti pitanje enormnih troškova koje stvaraju brojni haaški činovnici, i koji zasigurno višestruko prebacuju uštede uporabom "srpsko-hrvatskog" jezika. A da su se razmišljanja o "srpsko-hrvatskom" jeziku odista promijenila naspram jugoslavenskih vremena svjedoči članak i u banjalučkom Glasu Srpske u kojem se obrađuje tema pojačane prisutnosti "kroatizama" u srpskom jeziku u Republici Srpskoj. Ova pojava povezuje se uz dominaciju "hrvatskih TV kuća, posebno u zapadnom dijelu RS gdje se programi iz Hrvatske mogu pratiti posredstvom zemaljskih odašiljača". S tim u svezi banjalučki intelektualac Predrag Lazarević ustvrdio je kako »srpska politika, za razliku od hrvatske, nikada nije znala cijeniti značaj jezika za očuvanje nacionalnog identiteta«. Prije bi se reklo kako ona to do hrvatskog osamostaljenja jednostavno nije morala, budući da je jezična politika u Jugoslaviji bila vođena prvenstveno u skladu sa srpskim težnjama za dominacijom. S druge strane, to ne znači da u samoj pažnji prema očuvanju srpskog jezika za koju se zalaže Predrag Lazarević ima ičeg spornog. (mm)

Detalji

Objavljeno: 02. srpnja 2007.

Iz današnjeg Vjesnika prenosimo tekst akademika Stjepana Babića, jednog od autora "londonca" - pravopisa hrvatskog jezika koji je nastao neposredno prije gušenja Hrvatskog proljeća 1971. godine. Babić, osim što kritizira novi Matičin pravopis, kritizira i nestručnost Igora Zidića, predsjednika Matice hrvatske: "Nezgodno je kad se čovjek zbog položaja na kojem se našao po drugačijem izboru prihvaća poslova koji s tim položajem imaju samo formalnu vezu. Tako je Igor Zidić kao predsjednik Matice hrvatske postao i predsjednikom Matičina Pravopisnog povjerenstva. To možemo još razumjeti ako je to samo formalnost, ali je nezgodno ako se toga prihvati kao pravi profesionalac. A Igor Zidić čini upravo to. On misli da ga to što je postao predsjednikom MH kvalificira i za pravopisnoga stručnjaka sposobnoga čak da bude na čelu predsjedništva pravopisnoga povjerenstva i da s drugim nestručnjacima, kojih je u pravopisnome povjerenstvu gotovo više od polovice, sudi o pravopisnim pitanjima.".

Detalji

Objavljeno: 20. lipnja 2007.

Iz Hrvatskog slova prenosimo izvještaj o tribini Hrvatskog kulturnog vijeća "Treba li nam zakon o hrvatskom jeziku?". Osim Hrvoja Hitreca, čiji smo govor već objavili, na tribini su još govorili akademik Dalibor Brozović, potpredsjednik Hrvatskog filološkog društva akademik Stjepan Babić i glavni ravnatelj Leksikografskog zavoda "Miroslav Krleža" Tomisalv Ladan. Akademik Stjepan Babić je rekao kako je Hrvatsko filološko društvo "na svojoj godišnjoj skupštini 15. lipnja prošle godine zaključilo da podnese prijedlog Vladi RH koja bi inicirala donošenje zakona o upotrebi hrvatskoga jezika ili zakon o hrvatskom jeziku". Akademik Dalibor Brozović "ne dvoji da Hrvatskoj treba zakon o hrvatskome jeziku, te da taj zakon bude sličan francuskom". "Umjesto zauzimanja za zakon o jeziku ravnatelj Leksikografskog zavoda Tomislav Ladan se priklonio ideji o donošenju svojevrsnog propisnika koji bi bio primjereniji aktualnom vremenu u kojem imamo četiri-pet pravopisa".