„Valjat će mi hodit“

Monografija suvremene hrvatske pjesnikinje i prozaistice Marine Čapalije naslovljena „Valjat će mi hodit“, u izdanju splitske Naklade Bošković, predstavljena je javnosti u utorak (23. veljače) u Galeriji „Vinko VažnostU ovom slučaju, riječ je o važnoj stvari. Radi se o tomu da se neki nakladnik u Hrvatskoj usudio i odlučio prirediti monografiju o poetesi koja je, doslovno, tek navršila od rođenja (!) „pola stoljeća“, a još je cijeli životni i stvaralački put pred njom. Izuzetna hrabrost i samouvjerenost nakladnika i „potihost“ Čapalije očito donose rezultate u promociji pjesničke riječi. Stoga, takve navade izdavača treba u svemu podržati jer samo tako hrvatska kultura može ojačati.Dragonja op.“ u Dominikanskome samostanu u Splitu. O dosadašnjem književnom opusu Čapalije govorili su nakladnik Zoran Bošković, Tomislav Najev, a posebno usredotočeno i inspirativno Srećko Listeš koji je priredio i izabrao pjesme te isječke iz proznih djela autorice. Također u glazbenim intervalima upečatljiv nastup imala je veoma mlada Gorana Kliškić na gitari.

Ništa u ovoj kratkoj vijesti ne bi bilo posebno zanimljivo ili drukčije što bi hrvatsku kulturnu javnost posebno zanimalo jer je tek „kao“ bilješka o jednom u nizu promoviranja neke nove knjige.

Međutim, u ovom slučaju, riječ je o važnoj stvari. Radi se o tomu da se neki nakladnik u Hrvatskoj usudio i odlučio prirediti monografiju o poetesi koja je, doslovno, tek navršila od rođenja (!) „pola stoljeća“, a još je cijeli životni i stvaralački put pred njom. Izuzetna hrabrost i samouvjerenost nakladnika i „potihost“ Čapalije očito donose rezultate u promociji pjesničke riječi. Stoga, takve navade izdavača treba u svemu podržati jer samo tako hrvatska kultura može ojačati.

Druga je priča što to tzv. etablirani hrvatski mediji (od lokalnih dalmatinskih portala pa sve do brojnih televizija) uopće ne žele i ne će prepoznati pa baš nikoga tko im već nije na njihovom popisu zanimljivih osoba. Crticu teksta o ovom izuzetnom događaju nažalost ne ćete pronaći u tiskanim medijima, a ni vidjeti na HRTV-u. I onda tek rijetki sretnici mogu saznati kako je Marina Čapalija naprosto zaslužila monografiju (nikoga ne moleći za to!) samo svojim napisanim riječima. Prvenstveno riječima napisanim na zavičajnoj čakavici.

Inače, tek za informaciju, M. Čapalija (rođena na otoku Velom Drveniku; profesorica je hrvatskoga jezika i književnosti, a profesionalnim djelovanjem posvećena je radu za đake od 5. do 8. razreda u jednoj splitskoj školi; članica DHK-a) dosad je objavila devet knjiga poezije te dvije prozne knjige u zadnjih dvadeset godina života.

Jedinstveni stihovi

Bijaše M. Čapaliji na predstavljanju monografije pomalo neugodno dok je u svom kazivanju S. Listeš tiskanje njene monografije usporedio s tiskanjem monografije o značajnom hrvatskom spisatelju Ivanu Slamnigu jer je Slobodan Novak to napravio dok je pokojni Ivan imao isto godina kao i sada Marina. Pokazat će književna povijest tko je bio u pravu, i kako nove generacije doživljavaju književnike/ce.

Međutim, znakovito ili ne, čuh riječi jedne gospođe nakon predstavljanja knjige. Kazuje ona sugovorniku:“Čuj, pročitala sam sve Marinine stihove na čakavici, a rođena sam Zagrepčanka. Ne mogu ih baš sve pojmiti. Ali ovo! Kad je čujem kako ona izgovara svoje stihove, baš s onim žarom onako kako je napisala pa to više nije samo poezija - to je pjesma! Njen svaki stih postaje svakom čovjeku razumljiv bez obzira koji mu je materinji govor, ma gdje se rodio.“

Čini se kako se s mišljenjem ove gospođe mogu složiti svi koji su imali priliku čitati jedinstvene stihove u zbirkama poezije i rečenice u proznim djelima ove samozatajne spisateljice.

Domagoj Zovko