Stvaranje kaosa i nereda u Hrvatskoj

Pomama, jarost, uznemirenost, svadljivost, nervoza, frustriranost... Samo tim riječima - inačica ima bezbroj u rječnicima hrvatskoga jezika - može se okarakterizirati trenutno orgijanje neoboljševika te njihovih sljedbenika po Hrvatskoj od formiranja Vlade Tihomira Oreškovića do danas. Ne će prestati ni sutra niti za dvadeset dana. Niti za godinu dana. Budimo načisto s tim.

Treba iskreno priznati, ovo što se događa u samostalnoj, suverenoj, demokratskoj Hrvatskoj u mjesecu veljači 2016. godine još nije niti jedna generacija Hrvata proživjela od početka Domovinskog rata. Doživljavamo da gubitnici iz političkih stranaka, registriranih isključivo u Hrvatskoj, na zadnjim demokratskim izborima naprosto teroriziraju i opterećuju na raznorazne načine cijeli hrvatski narod jer, zamislite čuda, upravo oni više nemaju vlast!?

Koristeći tzv. „prazni politički prostor“ dok još nije donesen ProvokacijeNajeksponiranije marionete bivše vlasti vječni zastupnik Srba u Hrvatskom saboru Milorad Pupovac i intendant HNK u Rijeci Oliver Frljić, koji i dan danas primaju plaću iz državne blagajne, idu i tri koraka dalje - s v j e s n o provociraju hrvatski narod kazujući „kako vrlo malo nedostaje do fizičkih napada na njih i njihove istomišljenike“ i to s a m o zbog nj i h o v i h izjava u medijima koje su, eto njima na veselje, u „duhu demokracije i modernih europskih svjetonazora“. Ma, tko tu koga pravi budalama!?proračun za ovu godinu i dok još nisu potpuno usklađene reforme u svim segmentima društva za naredne četiri godine, po davno iskušanim komunističkim metodama, na sve moguće načine svakodnevno uz svesrdnu pomoć većine medija bivša vlast i njeni poltroni već u početku djelovanja nove Vlade provociraju, stvaraju i žele kaos te nerede u Hrvatskoj.

Najeksponiranije marionete bivše vlasti vječni zastupnik Srba u Hrvatskom saboru Milorad Pupovac i intendant HNK u Rijeci Oliver Frljić, koji i dan danas primaju plaću iz državne blagajne, idu i tri koraka dalje - s v j e s n o provociraju hrvatski narod kazujući „kako vrlo malo nedostaje do fizičkih napada na njih i njihove istomišljenike“ i to s a m o zbog nj i h o v i h izjava u medijima koje su, eto njima na veselje, u „duhu demokracije i modernih europskih svjetonazora“. Ma, tko tu koga pravi budalama!?

Je li to hrvatski narod zaslužio? Je li hrvatski narod zaslužio takve ljubitelje demokracije? Je li hrvatski narod zaslužio da ga opet, ponovo opet i svakodnevno opet „okupira“ te zavadi grupica potpuno opskurnih anacionalnih tipova, ateista poput Z. Milanovića, N. Stazića, P. Grbina, G. Marasa, O. Frljića, M. Pupovca, brata i sestre Pusić, S. Lekovića, S. Sarnavke, Ran. Ostojića, S. Petrine, U. Raukar, N.Violić... ili grupacije okupljene oko naizgled mudrog, ali opako ortodoksnog komunista po zanatu Zlatka Komadine, koji sve češće u javnim nastupima zaziva nove parlamentarne izbore?!

Raspored pojavljivanja

Zanimljivo je primijetiti kako se te već spomenute osobe (ima ih još desetak koji se stalno pojavljuju na nacionalnim televizijama, ali žali Bože spominjati njihova imena i prezimena) nikad javno istovremeno u istom danu ne pojave u medijima sa svojim „veleumnim“ kritikama i neutemeljenim prozivkama na račun nove Vlade i novih ministara. Ne. Napravili su, očito raspored - muškarac u ponedjeljak na HRTV-u, žena u srijedu na Facebooku, muškarac u petak na NOVA TV ili RTL-u, u nedjelju stanka za čitanje i analize svojih opširnih razgovora u tiskanim medijima pa onda sve ispočetka od narednog tjedna.

Je li hrvatski narod zaslužio svakodnevno slušati osobna prepucavanja tih „Milanovića i Komadina“ u najgledanijim informativnim emisijama televizija u Hrvatskoj (poglavito tu mislim na HRTV-u, jer svi građani plaćaju pretplatu) o tomu tko će biti budući šef SDP-a, a koja se isključivo svode na to tko će od njih dvojice što više ocrniti i najpogrdnijim riječima oblatiti prvenstveno dužnosnike iz HDZ-a, velikim dijelom i članove MOST-a, a u konačnici - Vladu? Umjesto da se bave svojim nagomilanim problemima unutar začahurenih partijskih ćelija i rješavaju ih u nekoj napuštenoj brvnari, ta dva iskompleksirana tipa koriste medije i uglavnom spominju HDZ kao osobnu političku platformu preko PrimitivizamAko bi takve izljeve primitivnog govora oporbenih političara svjesno i u tolikoj mjeri tolerirali u svom javnom televizijskom programu građani diljem Europe već bi Nijemce ili Francuze davno „dobri đava odnijo“; bez obzira što su to velike države. Eto, mi Hrvati, usprkos svemu, još smo izgleda na i u svojoj zemlji navikli na svakojake podvale.čijih bi leđa trebali dobiti glasove među svojim sektašima. Vidi čuda! Onda te njihove interne partijske obračune većina medija prezentira jako bitnim informacijama za cjelokupnu hrvatsku javnost!?

Ovakav slučaj još nije zabilježen u medijskom prostoru EU. Možda i ne će.

I, nikom ništa. Urednici i voditelji informativnih emisija na državnoj televiziji svjesno i širokogrudno uporno daju prostor takvim izgubljenim tipovima ekstremne titoističke orijentacije za, dosad doista nepojmljivo u modernoj hrvatskoj politici, najprimitivnije vulgariziranje o svemu i svačemu što se odnosi na vladajuću koaliciju stranaka iako znaju da se preko njihovih izgovorenih rečenica i korištenjem riječi, koje više ne koriste ni najobičniji nepismeni uličari, na većinu gledatelja prenosi do beskraja negativna energija i raspoloženje u cijelom hrvatskom narodu. Eto, ni te činjenice sadašnje urednike i voditelje na HRTV-u očito nimalo ne ometaju u kreiranju informativnih emisija.

Ako bi takve izljeve primitivnog govora oporbenih političara svjesno i u tolikoj mjeri tolerirali u svom javnom televizijskom programu građani diljem Europe već bi Nijemce ili Francuze davno „dobri đava odnijo“; bez obzira što su to velike države. Eto, mi Hrvati, usprkos svemu, još smo izgleda na i u svojoj zemlji navikli na svakojake podvale.

No, netko treba pitati ravnatelja HRTV-a Gorana Radmana, mora li svaka obitelj plaćati pretplatu ako se u informativnom dijelu programa promovira upravo i samo takav način komunikacije?

Netko tog Radmana treba pitati moraju li se javno, gotovo svakodnevno, izrečene Milanovićeve blasfemične riječi i rečenice emitirati u brojnim vijestima na HRTV-u te, posebno, u Dnevniku 1, 2 i 3 (gdje ne stoji dobna oznaka ograničenja za gledateljstvo!!!).

Primjerice, treba li otac svog desetogodišnjeg sina upozoriti i objasniti mu što znači riječ „probisvijet“ jer ga je tom riječju nazvalo vlastito dijete? Dakako, treba, i to je učinio.

„Mali me tako nazvao jer je slučajno čuo na radijskim vijestima da Milanović tom riječju zove sve one ljude koji se ne slažu s njegovim razmišljanjima, u koje spadam i ja. Moj momčić htio mi je u najboljoj namjeri udijeliti kompliment, misleći kako će me na taj način ushititi, razveseliti te podržati. Dakako, objasnih mu kako tu riječ ne koristi u razgovoru s đacima u razredu“, kazuje mi jučer jedan poznanik.

„Idealni scenarij“

Pretpostavimo, dakle, kako će sadašnja polemika političara oko HRTV-a, te značaja i značenja javne televizije i njene društvene funkcije dobiti pravi smisao tek nakon „burne i žučne ideološke rasprave u Hrvatskom saboru“ kada se donesu zaključci i krene s novom koncepcijom. Recimo da je to idealan scenarij - svi će se političari, konsenzusom, složiti oko tog prijedloga.

Pretpostavimo i to, kako ćemo se nakon tog idealnog scenarija, u informativnom dijelu programa HRTV-a, nagledati i naslušati riječi pravih novinara od zanata. A, ne kao dosad slušati uznemirujuće vapaje na rubu plača voditeljica-urednica prvenstveno Maje Sever, Sanje Mikleušić Pavić ili Tatjane Munižabe ako na Iblerovom trgu u sjedištu SDP-a u toaletu spletkara Milanovića pukne odvodna cijev. Ili, pak, voditelja - urednika Stipe Alfireva koji se pokušava služiti ironijom kao osobnim komentarom na izjave političara koji sada vladaju, a pritom naprosto ne razumije da u njegovom poslu upotreba ironije jednostavno nema smisla, ma tko bio vladajući. A onda bi im se, možda, sa završnim komentarom mogla u Dnevniku 3 priključiti voditeljica - urednica Marta Šimić Mrzlečki koja bi objavila „konačno saopštenje“. (Upravo je to sintagmu zadnje spomenuta gospođa upotrijebila u Dnevniku 3, sredinom prosinca 2015., u pitanju gostujućem komentatoru.)

I, što slijedi nakon toga?

Hoće li hrvatska mladež odmah pohrliti uključiti televizore te slušati odmjerene, staložene, mirne i koncizne rečenice premijera Oreškovića u informativnim emisijama u kojima daje nadu svim Hrvatima u bolju sutrašnjicu?

Tvrdim, ne će. Zašto? Zato jer je već, zahvaljujući novinarskim interpretacijama rada i djelovanja bivšeg premijera I. Sanadera, a posebno drskim, arogantnim javnim nastupima bivšeg kukavnog premijera Milanovića izgubila povjerenje u medije.

Stoga je važno, ako nije prekasno, ukazati na realitet koji direktno iz takvog odnosa većine hrvatskih medija prema gledateljima ili čitateljima svi koji pišemo i javno prezentiramo tekstove potpisani imenom i prezimenom kao novinari ili pak anonimno potpisani kao komentatori na portalima već nekoliko godina naprosto sami sebi uglavnom prešućujemo. Ili, pak, ne želimo javno priznati, a užasno će u skoroj budućnosti apsolutno suspregnuti razvoj Hrvatske kao države i društva u cjelini, ako se hitno ne promijeni odnos države prema edukaciji mladeži.

Riječ je o tomu da većina današnjih mladih hrvatskih ljudi u najkreativnijoj dobi od 17 ili 18 do tridesetak godina uopće ne čita! Ne čita čak ni novine - osim, možda, naslovnica -, izbjegava pogledati ili poslušati bilo koju informativnu emisiju na televizijama ili radiju i tek se onako usput na lokalnim portalima, u stanci između online igara, ukratko informira o stanju u društvu isključivo u rubrikama „Gdje za vikend“ ili „Scena“.

Dok pišem „većina“, doista mislim na većinu hrvatske mladeži. Mislim na one mladiće i djevojke koji „kao“ studiraju ali istovremeno nemaju interes za bilo kakav posao ili studiranje; koji nisu u članstvu neke od političkih stranaka ili one mladeži koju apsolutno ništa ne zanima što se oko njih u društvu događa. To su upravo oni mladići i djevojke koje svakodnevno viđamo i koji od 10 do 24 MladežRiječ je o tomu da većina današnjih mladih hrvatskih ljudi u najkreativnijoj dobi od 17 ili 18 do tridesetak godina uopće ne čita! Ne čita čak ni novine - osim, možda, naslovnica -, izbjegava pogledati ili poslušati bilo koju informativnu emisiju na televizijama ili radiju i tek se onako usput na lokalnim portalima, u stanci između online igara, ukratko informira o stanju u društvu isključivo u rubrikama „Gdje za vikend“ ili „Scena“.sata sjede u brojnim kafićima ili kladionicama i smiju se starijim ljudima koji mirno prolaze pokraj njih.

Mladež

Tko misli da su moja zapažanja neistinita, slobodno može radnim danom prošetati po svom gradu ili mjestu u kojem živi te upitati, ako se usudite, tu mladež u Hrvatskoj je li tomu tako. Rijetko će tko od njih dati barem jedan odgovor koji zaslužuje naredno pitanje. Njihovi odgovori na bilo koje obično pitanje, svode se na „da, tako je“ ili „ne, ne znam“. Čim se upita zašto, svaki odgovor je identičan: „Ne znam.“ I, točka. Nema više razgovora.

Onda se mi stariji čudom čudimo što nam se događa tijekom izbora i zašto je uvijek odaziv na bilo kojim izborima u RH tek oko pedeset posto, ili manji. Za desetak godina, kako je krenulo, bit će sjajan postotak ako se vlast na državnoj razini osvoji i uz osam posto birača. I to samo onih osam posto glasača koji su u ovom trenutku, u 2016. godini, aktivni u mladeži neke od političkih stranaka. To prvenstveno treba izbjeći, zbog opstojnosti hrvatske države.

Na tu kartu igra Milanovićeva, još uvijek, partija ili bratija.

Znala je bivša vlada minule četiri godine kako će postavljati stupice u razvoju i napretku mladih Hrvata. Po načelu „izbezumiti djecu dok su još u intelektualnom razvoju, a poslije neka idu crnčiti kao „nepismeni bauštelci“ po Njemačkoj i Austriji jer su zamrzili hrvatske škole odmalena i hrvatski jezik“. Sve je to rečeno u ležernom stilu jer „učitelji i nastavnici ionako znaju da bez nas ne mogu ništa; sindikati im ne mogu pomoći jer su razjedinjeni; roditelji će se pobuniti protiv učitelja, a važniji će mediji prenositi izjave svih zainteresiranih strana uključujući izjave naših poslanika iz informativnih emisija HRTV-a s naglaskom na završni komentar našeg ministra i - proces riješen. Cijela javnost stat će na našu stranu u svim anketama koje ćemo potom prezentirati na ostalim nacionalnim televizijama“. Kraj idiotske priče.

No, na sreću, ima još vremena za mudro promišljanje u glavama prvenstveno novih ministra obrazovanja i kulture o budućnosti mladih Hrvata koji nisu osjetili strah ili kompleks od neoboljševika, a žele napredak u svojoj zemlji. Ako to novi ministri ne postignu, onda će upravo zbog toga ova vlada izgubiti vjerodostojnost.

Budu li se ministri obrazovanja te kulture Šustar i Hasanbegović te premijer Orešković, a u njihovim glavama je najveća odgovornost za budućnost hrvatske mladeži, imalo obazirali na buduće prosvjede sljedbenika Milanovićeve ili Komadinove (potpuno je svejedno tko će ih usmjeravati) horde crvenih anarhista, malobrojnih članova Hrvatskog PEN centra, izgubljenih dramskih djelatnika u vremenu i prostoru, tzv. slobodoumnih samozvanih neovisnih umjetnika i „ugroženih“ novinara, još nedefiniranih političara ili sindikalista u zrelijim godinama ili, pak, lokalnih pijanih slučajnih namjernika koji ne znaju ni gdje se nalaze, a stalno sudjeluju na raznoraznim prosvjedima - ne će biti sreće u hrvatskom društvu.

Baš zato nova Vlada treba krenuti sa svojim već definiranim gospodarskim i političkim stavovima s posebnim naglaskom na obrazovanje mladeži, a ako će se netko zbog toga uznemiriti - ništa zato, Bože moj.

Novi izbori su za četiri godine. Pa neka dotad Milanović objasni što je mislio reći da ova nova hrvatska vlast provodi „konzervativnu revoluciju“, ako u to vrijeme bude u Hrvatskoj. Nadam se da ne će.

Domagoj Zovko