Thompson nastupio u Švicarskoj

Prije desetak dana pjevač Marko Perković, poznat u rodnoj zemlji i kao Thompson, zapjevao je pred svojim Hrvatima i u Švicarskoj. Zbilo se to u gradu Fribourgu. Bijaše to lijepa vijest, nakon šest godina čekanja, za sve naše ljude u toj zemlji koja sve važne političke probleme i manje brige uglavnom rješava referendumom građana.

Dakako, velika dvorana u kojoj je Thompson nastupio bila je ispunjena do posljednjeg mjesta; čak pretijesna za sve Hrvate u tom dijelu Europe koji su htjeli poslušati njegove pjesme.
Među njima bilo je i Hrvata iz obližnjih njemačkih gradova koji se nisu ustrašili čitajući švicarske portale i upozorenja Srba koji žive u Švicarskoj te njihove brojne poruke u stilu „ima da bude svega ako se ustaši Thompsonu dozvoli da peva u Švajcarskoj!“.

Eppur si muove... Koncert je savršeno organiziran i nitko od gradskih vlasti nije imao baš nikakvu primjedbu na ponašanje dvije tisuće Hrvata tijekom i poslije koncerta.

Nakon ovih osnovnih detalja uoči, oko i poslije Thompsonovog koncerta valja se još jednom upitati zašto su svi MedijiSvakom ozbiljnom čovjeku savršeno je jasno kako trenutno stoje stvari u hrvatskim medijima, čak i u tzv. najčitanijim neovisnim portalima, ali skoro pa potpuna ignorancija ipak me iznenadila. Jer, priznali mi to sebi ili ne, taj pjevač iz Čavoglava nije tek „zvjezdica“ iz dječjih televizijskih emisija nego pjevačka, estradna zvijezda (za neke ljude i „pjevačka legenda“) u Hrvatskoj.najčitaniji i najgledaniji hrvatski mediji po tko zna koji put maksimalno minorizirali ovaj događaj, a da ne spominjem urednike i novinare javne televizije koji imaju na četiri kanala od 0 do 24 sata bezbroj prigoda u raznoraznim informativnim emisijama čak emitirati i poneki insert s koncerta, makar snimljen mobitelom. Jer ova vijest iz Švicarske jest apsolutno pozitivna i afirmativna za sve Hrvate ma gdje bili. Zašto je onda skrivati od hrvatske javnosti u medijima!? Čak su i „tvrdi“ Švicarci konačno skinuli nezasluženu stigmu s jednog našeg čovjeka.

Istina, nisam očekivao u svim novinama ili televizijama obilje izvješća ili većih komentara jer je doista riječ samo o jednom koncertu glazbenika, dok se istovremeno „bojak bije“ za vlast u državi, ali da baš svi mlađahni novinari u svim redakcijama iz sata u sat moraju samo nagađati tko će sastaviti buduću vladu i o tomu javnosti prezentirati svoje „originalno“ viđenje u medijima, a pritom ignoriraju sve ostalo što Hrvati rade u svijetu odviše je drsko i bezobrazno čak ako je u Milanovićevoj i Radmanovoj koprodukciji.

Svakom ozbiljnom čovjeku savršeno je jasno kako trenutno stoje stvari u hrvatskim medijima, čak i u tzv. najčitanijim neovisnim portalima, ali skoro pa potpuna ignorancija ipak me iznenadila. Jer, priznali mi to sebi ili ne, taj pjevač iz Čavoglava nije tek „zvjezdica“ iz dječjih televizijskih emisija nego pjevačka, estradna zvijezda (za neke ljude i „pjevačka legenda“) u Hrvatskoj.

2009.

Nije zgorega, stoga, vratiti se u bližu hrvatsku povijest, u 2009. godinu i samo podsjetiti na događaje u hrvatskim medijima. Cijelu jesen i dobar dio zimskih dana te godine baš sve hrvatske novine - u vlasništvu istih osoba do danas - te televizijske emisije na nacionalnim televizijama, posebno HRT-u, bile su prepune vijesti i analiza „brojnih politički neovisnih sveučilišnih profesora, predvođenih sa sveznajućim analitičarom prof. Ž. Puhovskim“ o tomu kako Thompson ne smije nastupiti u Švicarskoj jer on zbog svojih po njihovom mišljenju „ustaških pjesama“ uopće nema pravo pjevati, a posebno ne daj Bože, „okaljati“ ime Hrvatske koja se u ta doba trebala približiti „modernoj i uljuđenoj Europi“, odnosno EU. Eto, te iste osobe, ti isti „brojni politički neovisni sveučilišni profesori“, koji često u ovo vrijeme puno toga i objave u novinama uz vrlo dobar honorar, danas uglas šute o tomu što su pisali ili javno govorili prije šest godina pa u svojim kolumnama prešućuju da Thompson slobodno nastupa u državama EU te u Švicarskoj pjevajući iste pjesme kao i prije šest godina!

Usklađeni u stilu „moramo ga pošto - poto potpuno ignorirati“, i u sadašnjem, realnom vremenu, uopće nemaju grižnju savjesti zbog neprimjerenih rečenica koje su prije koju godinu izrekli ili napisali o pjevaču.

Ma kakvi, ne odustaju od svojih teza, nastavljaju na predavanjima po hrvatskim fakultetima diljem zemlje, koliko čujem od nekih studenata, još uvijek „trubiti“ o „rastućem neofašizmu u Hrvatskoj, koji se može čuti, prepoznati čak i u nekim novijim Thompsonovim pjesmama“.
Nakon svega, samo od sebe otvara se ozbiljno pitanje zašto pjevač, do nastupa u tom Fribourgu, nije minulih godina mogao slobodno pjevati kao „ustaša“ u Švicarskoj i odjednom može kao „ustaša“, a u hrvatskom gradu Puli do danas još uvijek ne može uopće pjevati kao Hrvat Marko Perković zvani Thompson?

Odgovor na prvi dio pitanja i nije teško dati jer je već postao univerzalan. Naime, Hrvati koji žive u Švicarskoj konačno su shvatili da ne žele dovijeka biti „Jugosloveni“ u očima Švicaraca nego predstaviti sebe kakvi doista jesu; dakle uljudni građani, Hrvati nastanjeni u Švicarskoj i ostalim zemljama EU, a od srbijanskih provokativnih izgreda na sve moguće načine „odmaknuti ruke“, ne nasjedati te ne reagirati odmah na njihove smišljene provokacije u švicarskim medijima gdje tvrde „da su svi Hrvati ustaše i teroristi“. Kazali su gradskim vlastima neka poslušaju i ocjene tko je uistinu pjevač te o čemu pjeva, čak su im preveli tekstove pjesama kao dokaz kako u njima nema niti jedne riječi koja bi vrijeđala bilo koji narod ili narodnost u bilo kojoj europskoj državi. Uspjeli su u tom naumu; svaka im čast i još jedan dokaz koliko je hrvatski puk samosvjestan u okolnostima kada ga ne opterećuje dnevna politika u matičnoj zemlji. Pritom su hrvatski organizatori Thompsonovog koncerta i posjetitelji još jednom direktno dokazali i pokazali te poslali vrlo jasnu poruku nekim domaćim lokalnim političarima-vlastodršcima kako im je doista istekao rok trajanja, poglavito političarima u Istri.

Idemo ovako... Pokušajmo samo zamisliti iluzionističku situaciju da je Thompson dva dana uoči ovih nesretnih parlamentarnih izbora u nekom razgovoru tek kao nešto nevažno kroz igru riječi nagovijestio koncert - s istim odabirom pjesama kao u Švicarskoj - u pulskoj Areni te je u pregovorima da se taj koncert uživo emitira na jednoj od nacionalnih televizija. Tko zna kakva bi uzbuna u crvenom hrvatskom političkom kokošinjcu nastala. Bio bi IstraIstarski tzv. moderni političari još uvijek - a to nisu starije osobe - ne žele razumjeti da se Hrvati i ostali građani koji žele slušati Thompsonove u Puli ne osjećaju „fašistima“ nego tek ljubiteljima glazbe koju taj pjevač prezentira; glazbe u kojoj je hrvatsko domoljublje te odnos prema Bogu i ljubav među ljudima nešto univerzalno.to javni urnebes do samouništenja! Divota za gledati. Samo taj, nijedan drugi, njihov „crveni reality show s Iblerovog trga“ preporučio bih svakom Hrvatu od 8 do 88 godina od 0 do 24 sata!

Kakva bi, u ovo vrijeme, na tu „iznenadnu najavu“ bila reakcija sadašnjeg čelnika IDS-a ujedno i gradonačelnika Pule Borisa Miletića koji je minule godine odlučnim, drskim tonom izjavio nakon naznaka da bi pjevač ipak mogao nastupiti u pulskoj Areni kako „Thompson nema što raditi u Puli“, mogu samo zamisliti; ili IDS-u oporbenog istarskog političara Damira Kajina, koji od već spomenute 2009. godine neprekidno do danas, bezbroj puta uporno ponavlja rečenicu: „Thompson je notorni sijač mržnje, i hrvatska inačica fašizma.“ Nažalost, ne mogu ni naslutiti s kolikim bi gnjevom u svojim poznatim nebuloznim rečenicama tu spoznaju o događanjima u Istri u Zagrebu popratio vrli im dotad premijer Milanović. On bi, predmnijevam, iste noći, čuvši takvu Thompsonovu najavu koncerta, dao naredbu, bez konzultacija s predsjednicom, svom pouzdanom ministru obrane Kotromanoviću da preko Ćićarije i Učke, po uzoru na slovenskog premijera Cerara sa slovenske granice, postavi bodljikavu žicu prema Hrvatima u svojoj zemlji tako da nitko ne može doći na koncert.
Konac iluzije...

Realnost je, na nesreću, drukčija u Hrvatskoj. Taj koncert zasad Thompson još uvijek ne smije održati u pulskoj Areni. A, pritom, vladajući iz IDS-a i većina oporbenih istarskih političara mada to nitko od njih ne želi javno priznati, izuzev stranaka iz sadašnje Domoljubne koalicije, pošto-poto čim prije žele vidjeti Istru kao modernu autonomnu europsku regiju. Gdje je, onda, problem ako znamo tko sve pjeva i većinom „pevuši“ po slobodoumnoj i demokratskoj Istri, a samo Thompson ne smije u Puli?

Jednostavno rečeno, u glavama većine sadašnjih vodećih istarskih političara - svejedno jesu li vladajući ili u oporbi - koji uporno u svojim čudnovatim opservacijama (možda meditacijama) žele vidjeti Učku kao planinu koja dijeli poluotok od ostatka Hrvatske i ideju antifašizama kao pokret koji čak i u 21. stoljeću može promijeniti tok svijesti svih Hrvata u okruženju domovine Hrvatske u njenim granicama konačno utvrđenim i priznatim u Domovinskom ratu. Naprosto nevjerojatno. Istarski tzv. moderni političari još uvijek - a to nisu starije osobe - ne žele razumjeti da se Hrvati i ostali građani koji žele slušati Thompsonove u Puli ne osjećaju „fašistima“ nego tek ljubiteljima glazbe koju taj pjevač prezentira; glazbe u kojoj je hrvatsko domoljublje te odnos prema Bogu i ljubav među ljudima nešto univerzalno. Uostalom vladajući i oporbeni istarski političari još uvijek ne žele razumjeti i prihvatiti kako riječi „fašizam ili fašisti“ u Europi u svom vokabularu najčešće koriste samo bivši premijer Hrvatske Z. Milanović, vlastodržac dijela BiH M. Dodig te premijer Srbije A.Vučić i poneki anonimni političar zaglupljen njihovom terminologijom. Jedino to „trojstvo“, ideološki odgojeni i obrazovani po komunističkom modelu, ako im netko stvara probleme u vladanju u nedostatku drugih ozbiljnih argumenata proglase fašistom svakog političkog protivnika koji im proturječi, i upotrebom te riječi misle da će promijeniti mišljenje naroda o ljudima koje žele poniziti ili ih omalovažiti. Možda takav stil javne političke komunikacije još uvijek možda može egzistirati u BiH ili u Srbiji, ali u Hrvatskoj poslije Thompsonovog koncerta u Švicarskoj, i realnosti političkih odnosa u domovini nakon zadnjih izbora, nema izgleda za uspjeh.

Konačno, što bi gradonačelnik Pule taj B. Miletić sutra mogao odgovoriti Thompsonovom menadžeru na, recimo, sljedeće upite: „Kako to da Thompson nema zabranu pjevanja u Švicarskoj, a još uvijek ima u Puli? Na koji se oblik vladavine pozivate? Na jednoumlje po uzoru na fašiste u 20. stoljeću ili sadašnju demokraciju kao u svim europskim zemljama? Uostalom, riješite to lokalnim referendumom, po uzoru na kantone u Švicarskoj te postavite građanima pitanje je li Thompson hrvatski pjevač ili nije?“ Po svoj prilici taj Miletić ne bi ništa argumentirano i razumljivo odgovorio jer bi za bilo koji odgovor morao imati jasne i nedvosmislene dokaze da je Istra „kanton“ u Hrvatskoj te da je pjevač Thompson „ustaša“ jedino za njegove istomišljenike u Puli i nigdje drugdje u Europi.

Zato ne sumnjam kako će vrlo skoro Marko Perković potvrditi svoje riječi koje je izrekao minule godine: „Stavit ću i ja, vrlo brzo, svoj mač u pulsku Arenu!“

Domagoj Zovko