Politika, mediji i nogomet

Ne treba velika mudrost pa konstatirati kako je država Hrvatska stvorena i utemeljena u Domovinskom ratu nakon samo dvadesetak godina kakvog - takvog životarenja, posljednjih mjeseci definitivno u stanju raspadanja po svim šavovima. Potpuna destrukcija apsolutno svega što je hrvatskom čovjeku normalno, značajno i vrijedno u svim područjima društvenog života u kojem su morali sudjelovali (svjesno ili nesvjesno) sva živa bića u Hrvatskoj konačno je minuciozno provedena u minule četiri godine vlasti neoboljševika pod vodstvom predsjednika SDP-a koji se, eto, Srbima na srbijanskoj televiziji pošto-poto želi predstaviti imenom i prezimenom: „Ja sam Zoran Milanović.“! Čudak; kao da ga čak i oni najnepismeniji Srbi iz Čačka ili Paraćina ne prepoznaju s naslovnica beogradskih novina gdje je iznad njegove fotografije stajalo – i d i o t.

Ako bilo koji građanin u ovoj zemlji tu svjesnu destrukciju vladajućih neoboljševika nad Hrvatskom nije svakodnevno osjećao u svom životu minule četiri godine, a dosad je još uvijek ne želi prepoznati, doista ne znam kako mu netko može pomoći u odrastanju, sazrijevanju i razumijevanju spoznaje da živi u 21. stoljeću. Posebno, ako ta Hrvatica ili Hrvat imaju dijete koje žele odgajati, a onda odgoj temeljiti na postulatima tzv. socijaldemokracije po Milanovićevom modelu vladanja državom.

Ne treba, i nije potrebno, posebno nabrajati što je sve unazadilo Hrvate u minule četiri godine SDP-ove vladavine. Trebalo bi barem nekoliko tisuća kartica teksta za takav uzaludan posao.

No, mogu, ako treba, i na drugi način postaviti pitanja; ako uopće postoji bilo kakva dvojba? Je li ova trenutna vlast tijekom svog mandata u bilo čemu poboljšala gospodarstvo u zemlji ili politički status Hrvata unutar EU te da li je Hrvatima u Hrvatskoj i susjednim državama gdje žive Hrvati, DestrukcijaAko bilo koji građanin u ovoj zemlji tu svjesnu destrukciju vladajućih neoboljševika nad Hrvatskom nije svakodnevno osjećao u svom životu minule četiri godine, a dosad je još uvijek ne želi prepoznati, doista ne znam kako mu netko može pomoći u odrastanju, sazrijevanju i razumijevanju spoznaje da živi u 21. stoljeću. Posebno, ako ta Hrvatica ili Hrvat imaju dijete koje žele odgajati, a onda odgoj temeljiti na postulatima tzv. socijaldemokracije po Milanovićevom modelu vladanja državom.prvenstveno u BiH, učinila svakodnevni život boljim? Nadalje, što je trenutna vlast u Hrvatskoj učinila za promociju hrvatske kulture i športa u EU te na ostalim kontinentima?

Objektivno, ova vlast nije učinila baš ništa za prosperitet Hrvatske!

Ne treba oko te teme više „filozofiranja“ i tzv. političkih izvlačenja i smicalica. Četiri godine bačene uz vjetar! Četiri godine nisu malo razdoblje, ma što god netko o tomu mislio. No, kod nas se još uvijek, unatoč svim argumentima koji ne idu u prilog skorom poboljšanju života pučanstva u Hrvatskoj, događa poseban paradoks.

Većina Hrvata koji imaju pravo glasovanja na skorašnjim parlamentarnim izborima, a žive na području Hrvatske pokazuje minimalan interes za događanja u matičnoj zemlji!? Istovremeno Hrvati koji žive u BiH (posebno u Hercegovini, u koju često navratim i razgovaram s ljudima), Srbiji, Crnoj Gori ili Sloveniji matičnu zemlju, posebno zadnje dvije godine, doživljavaju isključivo kao susjednu državu. Ništa ni manje ni više od toga. A, „običan narod“ nikad ne laže.

Eto, što su apsolutno svi tzv. etablirani moderni hrvatski političari (iz svih stranaka) postupno s krivim pogledima na unutarnju i vanjsku politiku uspjeli napraviti od Republike Hrvatske, nakon smrti dr. Tuđmana, pa je doveli do tog apsurda da Hrvatskom upravlja tip poput Milanovića. I malo-pomalo dogodilo se to da taj tip, koji se trenutno u Hrvatskoj predstavlja kao jedini vlastodržac, a od svih ostalih Hrvata pravi budale i nikogoviće manje vrijedne u svojoj zemlji od izbjeglica iz Afganistana, Pakistana ili Kosova, jednostavno drži cijelu zemlju u šaci. Ma kakav Hrvatski sabor, ma kakva predsjednica Hrvatske, ma kakav Ustavni sud... Ne poštuje taj tip doslovno nikoga; on je sebi u svom neobičnom umu zamislio da je jedina vlast i točka! Boga, crkvu i hrvatski narod najmanje štuje!

Mediji - glasnogovornici političara na vlasti

Primjerice, jedino on može bez kravate na sastanke s predsjednicom države dolaziti s mobitelom na uhu pola sata nakon početka sastanka ili, u jednoj od bezbrojnih nebuloznih izjava za medije, kazati i to da vlak HŽ-a koji je bez dogovora susjednih država poslao u Mađarsku što se njega tiče može tamo i ostati. Rekao je „nek si zadrže taj vlak!“; kao da mu je taj vlak kupio njegov otac ili supruga za godišnjicu braka. Sramota i neodgovornost bez presedana za Hrvatsku! Taj Milanović, premijer Hrvatske, cijeli koloplet neurednih političkih igrica u Hrvatskoj u minulom desetljeću doveo je do rastrojstva, a izravnu financijsku i moralnu štetu trenutno osjećaju, a još će više osjetiti u narednim godinama, isključivo Hrvati.

No, njega to ne brine previše... Izgovorit će on još svakojake, raznorazne nepotrebne bljezgarije i napraviti elementarne gluposti do skorih parlamentarnih izbora u državničkom poslu s namjerom da po svaku cijenu pokuša unerediti doslovno sve u Hrvatskoj na štetu građana. Jedino sam u to uvjeren i potpuno siguran što se njega tiče.

Jednaku odgovornost, ako ne i veću, snose hrvatski mediji koji su se doslovno pretvorili u glasnogovornike PitanjeTemeljno je pitanje može li sadašnje stanje (koje je nenormalno sa svakog gledišta) u Hrvatskoj u kojem bahate protuhe na sve načine žele održati vlast; uz pomoć, nezabilježenu u hrvatskoj povijesti novinarstva, poluinformiranih novinara potpuno uništiti duh i razboritost hrvatskoga čovjeka? Kakva zabluda! To se ne može i ne će dogoditi.trenutnih političara na vlasti, a pritom ne osluškuju glas objektivnog čovjeka koji ih gleda na televizijama ili površno u kafiću pročita članke u tisku. Većina najčitanijih ili najgledanijih medija u Hrvatskoj definitivno su postali rak-rana društva u cjelini, a to je - previše za čovjeka. No, onaj tko koliko-toliko uspije nešto više pročitati i pogledati dođe do još spoznaja. Tako, lokalni portali koji su veoma čitani u svojim općinama ili županijama (znakovito je da neki od njih doslovno „ne rade“ vikendom; odnosno ne objavljuju vijesti od petka poslije 15 sati do ponedjeljka ujutro!) u nakani da postanu što „globalniji“ samo i isključivo kopiraju vijesti „starije i pametnije braće“ iz „dične crvene“ produkcije EPH (dakako, bez komentara jer većina portala nema zaposlenih i obrazovanih ljudi; podrazumijeva se kako na tim portalima nije zaposlen niti jedan novinar makar s iskustvom kao honorarac) pokušavajući odjednom postati aktualni, a pritom ne razumijevaju koliku štetu nanose objektivnom informiranju svojih sugrađana. Ogroman je to teret za Hrvata! Gleda i čita jedno, a živi u potpuno drugom svakodnevnom okruženju.

Stoga, temeljno je pitanje može li sadašnje stanje (koje je nenormalno sa svakog gledišta) u Hrvatskoj u kojem bahate protuhe na sve načine žele održati vlast; uz pomoć, nezabilježenu u hrvatskoj povijesti novinarstva, poluinformiranih novinara potpuno uništiti duh i razboritost hrvatskoga čovjeka? Kakva zabluda! To se ne može i ne će dogoditi.

Ministar Mornar

Jer Hrvati naprosto znaju osujetiti poltronske novinarčiće, potpuno zanemariti izvješća novinara na HRT-u i okrenuti se svom zdravom, racionalnom prosuđivanju. Ništa više.

Jer... Tko ozbiljan može slušati, i prihvatiti (s odobravanjem!) izjave sadašnjeg ministra Mornara dok priča kako vlada u Hrvata te on kao ministar obrazovanja i športa ima puno više posla i brige u zemlji oko zbrinjavanja izbjeglica iz Azije i Afrike nego se brinuti oko povišice plaća prosvjetarima za 4 posto u Hrvatskoj!? Skandalozno. Dakle, Milanovićeva vlast, s Mornarovim smislom za racionalnost, ima kuna koliko god treba iz proračuna za gimnazijalce-izbjeglice iz Sirije, a nema za doktore znanosti zaposlene na hrvatskim sveučilištima!???

Samo da je to kazao (a, jest!) u cijelom krnjem mandatu postao bi persona non grada u bilo kojem demokratskom uređenom i uljuđenom europskom okružju. No, ne u Milanovićevom okružju. Nakon te izjave izgovorene uoči štrajka prosvjetara, ne da mu vrag mira pa uporno izjavljuje da će s prosvjetarima razgovarati o zasluženoj većoj plaći nakon izbora. Nakon izbora!? Kao da se radi o izborima za predsjednika ulice ili četvrti u kojoj je samo on jedini kandidat, pa će bit izabran? Svaka njemu čast na njegovoj znanstvenoj karijeri i znanju, ali zar stvarno i doista misli da će ga nakon tog bespotrebnog obećanja (bolje reći – glupoj igri nesuvislih riječi i rečenica) u bilo kakvoj novoj vladi netko ozbiljno shvaćati i prihvaćati? Ne bi ni netko nalik na Milanovića.

Isto tako, taj bi ministar Mornar u svakom danu mandata trebao voditi brigu i o športu u Hrvatskoj, jer mu to dužnost nalaže. Međutim, on uglavnom događanja u hrvatskom športu ne komentira jer nema pojma (niti ga je briga) što šport i športaši znače Hrvatima. Niti on ni Milanović nisu se u svojim izjavama osvrnuli na aktualna zbivanja oko „nogometnih igara“ u državi. Drže kao da ni to, u ovom trenutku, nije njihov prioritetni posao te ga očito svrstavaju kao beznačajan događaj u društvu. Istovremeno, na svim društvenim mrežama, blago rečeno, „vrije“ u prepucavanju navijača Hajduka i Dinama do te razine na kojoj se postavlja ozbiljno pitanje hoće li se sljedeća utakmica između ta dva kluba uopće odigrati?

Vrag odnio šalu

Osjećaju li ta dva čovjeka što sukob i frustracije između navijača dva najveća, ne samo nogometna, pokreta - kluba u Hrvatskoj mogu u nekoliko sati promijeniti i u kompletnoj društvenoj zbilji zemlje? Vide li ta dva tipa da je vrag odnio šalu. Nisu navijači nogometnih klubova samo, kako ih Milanović i Mornar s podsmijehom gledaju, RepkaNa Facebooku postoji stranica „Bojkot“ na kojoj je do danas više od 30.000 navijača odlučilo na sve moguće načine opstruirati nogometnu reprezentaciju Hrvatske. Eto, gdje smo zaglibili u hrvatskoj zbilji. Donedavno najvatreniji i najgrlatiji navijači za Hrvatsku u svemu, ustaju protiv nogometne reprezentacije Hrvatske, kao da ne postoji!nepismeni Vlaji iz Dalmatinske zagore ili Štefeki iz Pušća Bistre; ima među njima i odvjetnika, liječnika, sveučilišnih profesora ili uspješnih gospodarstvenika. Dugogodišnje frustracije među navijačima („sjevernjaka“ jer doista nemaju klub za koji bi htjeli i željeli navijati, a „južnjaka“ jer njihov klub doista ne može na pošten način ravnopravno sudjelovati u nadmetanju) pretvorile se u izljeve mržnje i netolerancije kakva se ne pamti u zadnjih pet-šest godina otkad su društvene mreže u modi, a onda se, jasno, automatizmom vrlo brzo prenose na sve slojeve društva između sjevernog i južnog dijela Hrvatske.

Svi ti nezadovoljni ljudi kao isključivog krivca za sve nepravedno i neusklađeno u hrvatskom nogometu vide isključivo u liku i, posebno, djelu Zdravka Mamića, izvršnog predsjednika Dinama, ali i glavnog ideologa u Hrvatskom nogometnom savezu.

I što se dogodilo? Navijači Hajduka i Dinama te ostalih manjih klubova u Hrvatskoj ujedinili su se protiv zajedničkog neprijatelja Zdravka Mamića, a za žrtvu na kojoj žele pokazati svoj bijes i nezadovoljstvo ponašanjem Mamića i HNS-a odabrali su ni više ni manje nego - nogometnu reprezentaciju Hrvatske, uglavnom izabranu upravo od bivših igrača Hajduka i Dinama! Nepravedno za reprezentativce ali svakodnevni javni istupi navijača pokazuju da ih hrvatski nogometni puk više ne doživljava kao najbolje nogometaše u Hrvatskoj (što jesu) nego igrače u „Mamićevoj reprezentaciji“. Na Facebooku postoji stranica „Bojkot“ na kojoj je do danas više od 30.000 navijača odlučilo na sve moguće načine opstruirati nogometnu reprezentaciju Hrvatske. Eto, gdje smo zaglibili u hrvatskoj zbilji. Donedavno najvatreniji i najgrlatiji navijači za Hrvatsku u svemu, ustaju protiv nogometne reprezentacije Hrvatske, kao da ne postoji!

Više od sporta

Moguće da, još uvijek, postoji u Hrvatskoj solidan postotak osoba koji misle da je nogomet potpuno imaginarna pojava u društvu kojoj ne bi trebalo davati previše pozornosti u društvenom životu te da je baletna ili filmska premijera u prosincu Zagrebu najveći društveni događaj u zemlji tijekom cijele godine. Sve je moguće u Hrvatskoj. U tu grupu ljudi, očito, spadaju Milanović i Mornar. Ali u realnoj Hrvatskoj i realnom svijetu nogomet nije samo - nogomet. Nogomet je u svim državama, već odavno, postao više od sporta. Ne tako davno i ratovi su se vodili zbog nogometa.

Ali, menadžer Z. M. i premijer Z. M. te ministar Mornar uporno šute kao da se ne radi o velikom problemu unutar države koji može eskalirati! Rijetke su mogu pročitati izjave nekog od glasnogovornika navijača reprezentacije, no svi se uglavnom slažu u frazama kako „situacija nije dobra te da nešto u Hrvatskom nogometnom savezu treba mijenjati“; no ne mijenja se ništa. Možda je povijesni usud Mamića i Milanovića povezao da baš u isto vrijeme „ukrivo drmaju“ Hrvatskom i razjedinjuju Hrvate tako da njih dvojica čine neslogu i potpiruju netrpeljivost među ljudima. Poput inicijala slične su im i karakterne osobine: arogancija, netolerantnost i isključivost prema drugačijem mišljenju, bahatost, licemjernost, dvoličnost te urbani primitivizam svojstven samo sinovima bogatih dotepenaca koji žive, ili su nekoć stekli nekretnine, u Zagrebu.

No, svi znamo, da onaj Zdravko M. u načelu (zasad) podupire Domoljubnu koaliciju, a onaj Zoran M. pokušava (zasad) spasiti sebe i svoj SDP od sigurnog fijaska na izborima, no danas i sada obojica čine sve u cilju da navijače nogometne reprezentacije – n a r o d - maknu što dalje od stadiona. Može li onda apsurd društvene zbilje biti veći u Hrvatskoj, nego što jest!? Hrvatski navijači žele bojkotirati nogometnu reprezentaciju Hrvatske, a njih dvojica sa tzv. suprotnih strana nesvjesno ili svjesno(?) stvaraju koaliciju protiv Domoljubne koalicije!?

HNS

Zašto je to važno naglasiti? U minulih nekoliko dana čujem od brojnih ljudi u Dalmaciji koji glasno izražavaju svoj stav da ukoliko se do parlamentarnih izbora ne smijene čelnici HNS-a na čelu s Davorom Šukerom, ili se barem Zdravko Mamić ne odstrani iz Izvršnog odbora HNS-a, nipošto ne će glasovati na izborima. Ne samo oni, nego i članovi njihovih obitelji! Nema potrebe spominjati kako se svi ti ljudi tradicionalno opredjeljuju na izborima za domoljubne stranke. I, eto još problema za Tomislava Karamarka i Domoljubnu koaliciju uoči izbora jer su u Izvršnom odboru HNS-a uglavnom hadezeovci. Narod jest za što bržu smjenu neoboljševičke vladavine, ali ako doista većina Dalmatinaca (gdje se očito, valjda samo u ovom slučaju, više ne gleda tko je navijač Hajduka ili Dinama) bojkotira izbore, a HDZ ne uredi evidentan nered u Hrvatskom nogometnom savezu ne će biti dobro u konačnici za Domoljubnu koaliciju.

Po svemu sudeći Karamarko će prije prave izborne kampanje te eventualnog dolaska na vlast morati povući bitne poteze kojima će pokazati da može usmjeriti Hrvatsku na put kojim pošteni i čestiti domoljubi žele hodati, ali odmah na početku tog puta članovima HDZ-a u IO HNS-a kazati: „Dosta! Tako više ne ide! Hvala vam na suradnji i svemu što ste napravili za hrvatski nogomet, ali ovako i ovo više nema smisla. Podnesite ostavke na svoje dužnosti i - doviđenja.“ Ako to ne učini, gotovo je sigurno da će možda oko stotinu tisuća navijačkih glasova jednostavno nestati. Jest, rizik je velik.

E, sad... Naredni dani će pokazati da li nogomet i „nogometne igre“ imaju toliku moć u ovom društvu. Uopće ne dvojim kako će upravo Milanović&bratija iz cijele ove tužne nogometne zbilje u predizbornoj promidžbi „kao asa iz rukava“ pokušati izvući apsolutnu maksimalnu korist i onda nas sve skupa pokušati odvući u još čemerniju budućnost. U tome ih treba što prije spriječiti, a to, dakle, ovisi isključivo o HDZ-u kao vodećoj stranci Domoljubne koalicije.

Uostalom, čime su to bezlični bogataš, samodopadni i polupismeni bivši igrač hrvatske nogometne reprezentacije Hrvatske Davor Šuker te mutikaša Zdravko Mamić toliko zadužili sve hrvatske ljude da im se moraju klanjati i biti, ako hoćete, taoci njihove taštine i samovolje? Šuker ne bi dao ni jedan gol u reprezentaciji da pored sebe nije imao Zvonu Bobana ili Igora Štimca, a Mamić ne bi ništa napravio s Dinamom tijekom minulih petnaestak godina da Zagrebom nije upravljao gradonačelnik Milan Bandić.

Domagoj Zovko