Tuđman u Kninu

Kristalno je jasno da ogromna većina svih političara u Hrvatskoj, kako se približavaju ljetne vrućine i sparina, sve više želi da ovo ljeto - koje prognostičari najavljuju izrazito vrućim - nikad ne prizove jesen, odnosno godišnje doba uoči parlamentarnih izbora kada će narodu htjeli ili ne, morati kazati svoj stav o temama koje narod zanima. Kao da svi političari žele doživjeti jedinstven ekstreman primjer ljeta u Hrvatskoj koje traje jako, jako dugo; ako treba sve do Božića pa i dalje do u zimu do Pepelnice. Tako da nitko od njih dotad ne treba ništa bitno u javnosti progovoriti o svojim gospodarskim planovima i reformama, jedinom doista važnom pitanju koje zanima puk u Hrvatskoj i najaviti gospodarski kakav - takav oporavak koji će dati tračak nade i vjeru u bolju sutrašnjicu „običnom" hrvatskom čovjeku.

Na nesreću Hrvatica i Hrvata koji traže nadu u narednim parlamentarnim izborima po modelu „sada i odmah; odmah promjene i odmah bolji život" samim činom neizbježne promjene sadašnje skandalozne neoboljševičke milanovićevske vlasti, to se ne će uskoro dogoditi. To znaju svi ozbiljni političari i znanstvenici koji se bave gospodarstvom. Samo ove zadnje spomenute i njihove analize te prognoze možemo rijetko čuti kada kritički govore o trenutnom gospodarskom stanju Hrvatske i projiciraju ga za narednih deset godina.

Relevantna zapažanja i predviđanja svjetskih priznatih ekonomskih stručnjaka koja se tiču ne baš lijepe hrvatske budućnosti također su daleko skrivena od ušiju „običnog" Hrvata i nemoguće ih je čuti u najgledanijim televizijskim ili radijskim emisijama u Hrvatskoj. Zato hrvatski političari love Hrvate u „mutnom", koliko god mogu tijekom ovog proljeća. Potpuno im je jasno da se u Hrvatskoj ne može dogoditi „ulica", što su nedavno najavljivali neki od tzv. sindikalnih vođa.

Ma, koji su to ozbiljni sindikati i sindikalni lideri u Hrvatskoj?! Šaljivčine za malu djecu koji svoj radni dan dobro naplaćuju; ništa drugo. Nikad u povijesti ozbiljan Hrvat nije bio nalik Grku niti nalik Španjolcima koji nasjedaju na nebulozne anarhističke ideje svojih sindikalista koji misle kako mogu upravljati državom, a vrlo brzo se u želji za vlašću pokažu nedoraslim u eventualnom obnašanju vlasti poput, recimo, predsjedništva Bosne i Hercegovine. Tko to može većinu Hrvata, u ovom društvenom trenutku, „izvesti na ulicu"? Tko ima toliki utjecaj i karizmu u društvu? Nitko.

Trivijalne bedastoće

Obzirom da sve spomenuto znaju, sve je očitije kako se hrvatski političari još uvijek, i baš zato(!) bave trivijalnim bedastoćama kako kojoj političkoj opciji padne napamet za dnevno političke namjere i onda ih međusobno (sic!) komentiraju u informativnim emisijama na zaprepaštenje ljudi koji gledaju televizijske programe jer jedino tu PredviđanjaRelevantna zapažanja i predviđanja svjetskih priznatih ekonomskih stručnjaka koja se tiču ne baš lijepe hrvatske budućnosti također su daleko skrivena od ušiju „običnog" Hrvata i nemoguće ih je čuti u najgledanijim televizijskim ili radijskim emisijama u Hrvatskoj. Zato hrvatski političari love Hrvate u „mutnom", koliko god mogu tijekom ovog proljeća. Potpuno im je jasno da se u Hrvatskoj ne može dogoditi „ulica", što su nedavno najavljivali neki od tzv. sindikalnih vođa.mogu čuti i vidjeti što je netko - imenom i prezimenom - i kada doslovno rekao.

Pustimo izvještaje u tiskanim medijima i na portalima po strani. Tu svaki urednik i novinar doda nešto svoje, a znamo u kakvom su nerazmjeru razmišljanja i stavovi dobronamjernih, objektivnih hrvatskih novinara u Hrvatskoj u odnosu na urednike i vlasnike medija u Hrvatskoj; stoga je manipulacija s tekstovima uvijek moguća i prisutna. Ponekad se novinar u hrvatskim novinama i sam iznenadi što je napisao nakon što tekst prođe urednikov pregled.

Baš zato mi je čudno da, barem dok pišem ovaj članak, još uvijek nisu „izmijenili službene stavove i opaske u nekoj jednosatnoj tv-emisiji" HDZ i SDP oko postavljanja spomenika prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu u Kninu. U nekim medijima ta priča se po modelu „feralovske škole" već potiho ironično ismijava, a „zaslužni pisci" samo čekaju još koji dan i dozvolu Milanovićevog „lijepog zamućenog miga" da udare svom silinom na još jedno pogrešno parkiranje Karamarkovog „mercedesa".

Naime, velebni spomenik trebao bi biti predstavljen javnosti, kako sada stvari stoje, 5. kolovoza na poseban dan u hrvatskoj povijesti na 20-tu obljetnicu „Oluje", na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i na Dan hrvatskih branitelja. Pišem - „trebao bi" i „kako sada stvari stoje" - jer je puno zbrke oko postavljanja spomenika predsjedniku Tuđmanu na Kninskoj tvrđavi priredio upravo inicijator te ideje Gradsko vijeće Knina s gradonačelnicom Josipom Rimac (HDZ).

Najprije su nedavno odbili petnaest pristiglih radova na natječaj za Tuđmanov spomenik ocijenivši ih nedovoljno kvalitetnim uz obrazloženje „kako niti jedan od autora nije uspio osjetiti i kroz svoj rad utjeloviti snagu dr. Franje Tuđmana koju smo mi željeli pokazati". Potom je kninska gradska uprava prije nekoliko dana objavila novi natječaj za izradu umjetničkog rješenja spomenika predsjedniku Tuđmanu, definirajući rok za predaju radova 15. lipnja, uz napomenu kako spomenik treba dovršiti do 31. srpnja ove godine. Najnovije vijesti iz Knina otkrivaju da će „spomenik vjerojatno prvo biti otkriven u poliesteru koji će se nakon svečanosti 5. kolovoza na licu mjesta izlijevati u broncu".

Tako stvari stoje... Zasad. Pa, kako bude... Iskreno, da ove rečenice doista nisam čuo ne bih u njih povjerovao. Sumnjao bih u istinitost da sam ih pročitao u glasilima ili na portalima. No, istinite su. Što se to događa s tim ocjenjivačkim sudom u kninskoj gradskoj upravi, očito vrlo dobro educiranim u kiparsku umjetnost, - pitanje je svih pitanja? Kako mogu argumentirano - i s kojim su stručnim referencama - obrazložili svoju konstataciju ... „da umjetnici nisu osjetili... utjeloviti snagu dr. Tuđmana koju smo mi željeli pokazati."!?

Kako to kninska gradska uprava i svatko od tih članova zasebno vidi snagu dr. Tuđmana? Kako? Što je snaga dr. Tuđmana za njih pojedinačno danas? U čemu bi se ona trebala ogledati? Zar je moguće da nitko od petnaest umjetnika nimalo nije „prepoznao" dr. Tuđmana u svom djelu, a sada će odjednom baš i upravo (!!!!) netko od umjetnika koji se jave na natječaj do 15. lipnja „morati" prepoznati prvog hrvatskog predsjednika koji će obradovati ljude u kninskoj vlasti i predstaviti ga baš onako kako oni žele, a do dana današnjega to nisu mogli!? Gdje je tu logika!?

Da se ovaj prvorazredni skandal dogodio u nekom selu u Istočnom Timoru - neka mi tamošnji živalj ne zamjeri ako sam ih omalovažio, ako netko pročita ovaj tekst - ne bih se iznenadio; no da se ovakav nepotreban karneval bezličnih taština zbiva u 21. stoljeću u Hrvatskoj teško je povjerovati. Čudno je, ujedno nerazumljivo, prihvatiti SpomenikPotpuno sam siguran samo u jedno. Niti jedan hrvatski branitelj ne bi htio gledati u spomenik svoga vrhovnog zapovjednika na proslavi 20-te godišnjice „Oluje" ako zna da gleda u spomenik napravljen od poliestera! To bi bilo svetogrđe; i ujedno poniženje svih hrvatskih branitelja te njihovog vrhovnog zapovjednika u Domovinskom ratu!istinu o čudnovatim ljudima koji se bave lokalnom politikom u Kninu, a koji se istovremeno predstavljaju poput profesora na umjetničkim akademijama na najpriznatijim sveučilištima u Europi.

Žurba

Teško je, nadalje, razumjeti, čemu u Kninu žurba da se spomenik predsjedniku Tuđmanu što prije i pod svaku cijenu postavi baš ovog 5. kolovoza. Zašto je tomu tako? Što to priječi gradonačelnicu Rimac, ako već u Kninu nisu zadovoljni s već bivšim pristiglim radovima i onim koji slijede do 15. lipnja, da prolongira otvaranje spomenika na kninskoj tvrđavi za sljedeće ljeto? Dotad bi, valjda, netko od hrvatskih kipara mogao ući „u dušu" kninskih političara; zar ne? Uostalom, kojem bi to hrvatskom domoljubu ili pogotovo branitelju smetalo da Tuđmanov spomenik vidi za godinu dana pa tek onda iskaže svoje oduševljenje viđenim umjetničkim djelom, a ne pošto - poto baš ovog 5. kolovoza!?

Potpuno sam siguran samo u jedno. Niti jedan hrvatski branitelj ne bi htio gledati u spomenik svoga vrhovnog zapovjednika na proslavi 20-te godišnjice „Oluje" ako zna da gleda u spomenik napravljen od poliestera! To bi bilo svetogrđe; i ujedno poniženje svih hrvatskih branitelja te njihovog vrhovnog zapovjednika u Domovinskom ratu!

Dodat ću još nešto. Da je predsjednik Tuđman ovako ad hoc donosio svoje državničke odluke, kao što ovih dana rade Kninjani, drugačije bi se posložile karte u Domovinskom ratu. Ipak, na koncu konca, gradonačelnica Knina J. Rimac i članovi Gradskog vijeća Knina imaju pravo na konačnu odluku hoće ili ne predstaviti hrvatskoj javnosti spomenik dr. Tuđmana u nedovršenom obliku. Po tomu, i jedino po tomu, oni će biti upamćeni u hrvatskoj povijesti prve polovice 21.stoljeća. Volio bih samo da se ne prepoznaju u stihu pokojnog hrvatskog pjesnika Miljenka Mandže ---Što mi krevet spremaš kad me nemaš---.

Domagoj Zovko