„Jaca i Aca" – jedna tužna priča

JJedna od kultnih HRT-ovih emisija „Nedjeljom u 2" Aleksandra Stankovića, ovog 21.ožujka uzvitlala je prašinu medijskog prostora Hrvatske, od Prisavlja do visina Markova trga. Kontroverzni - ovaj je atribut najpristojniji kada se opisuje osoba, „lik i djelo" Drage Pilsela, u suradnji s „novinarom po zadatku" koji uz uvijek probrane goste i teme uvelike kreira javno mnijenje Hrvatske. Ovaj puta zaigrali su, kako izgleda, vrlo opasnu igru. Već dugo poznati slučaj stanarskog prava nad stanom jednog, reći ću to oprezno „ekonomskog emigranta", ponovno je aktualiziran pa je nužno pitati se zašto? „Žestoki" novinar Aco izložio je na našim ekranima gotovo u suzama, sudbinu dvoje napuštene djece, posebno kroz odigrani „skeč" sa sugovornikom, isto tako „čuvenim" novinarom Pilselom, izvrgavajući moralnoj osudi premijerku. Iako, priznajući kako je sporni MORH-ov stan dodijeljen zakonito!

Uz sve ograde spram zamjene stanova tadašnje HRT-ove novinarke koja je, ljudski razumljivo i shvatljivo, intimno vjerojatno teško proživljavala osobna neugodna iskustva „podjele bračne imovine", ali je spremno prihvatila „nagradu za novinarske zasluge", u vidu dodatnih „50-ak kvadrata stana", sada možemo samo lamentirati o moralnoj opravdanosti tog čina. No, kako se u međuvremenu od tog ključnog poteza svoje karijere aktualna premijerka prometnula od HDZ-ova outsiderskog poslušnika moćnog vođe u „nepokolebljivog borca" spram korupcije u Hrvatskoj, izgleda kako su „neki" odlučili usporiti neumitan proces „dekoruptivnog" ponašanja politike.

Današnje tiskovine, nije to tajna, opstaju na „žutilu" aferama, ukratko senzacijama u borbi za sve manje čitatelja sposobnih da svakodnevno kupuju produkt zvan, iz nostalgije, „dnevne novine". Naime, u Hrvatskoj jasno je to već duže vrijeme, dnevni je tisak tek bilten pogleda „na život" određenih interesnih skupina, najčešće ideološko-financijski povezanih. No, svi subjekti politike čvrsto su prigrabili parolu potrebe borbe protiv korupcije. I to ne „zbog nas samih" već zato jer Bruxelles tako kaže!

Stoga i ova emisija našeg vrlog novinara Ace nije nastala „slučajnim" suosjećanjem za jednog Drageca s izraženim poremećajem „krize identiteta", „izbačenog" iz Ureda blijedo-crvenog Predsjednika već je argentinski Hrvat ili Nijemac (?) odabran da utječe na „javnost". „Nepismene mase" što ne čitaju tisak već političke aktualnosti malo deformirane dodacima i razmišljanjima njihovih sugovornika, saznaju uz jutarnje kave u svojim radnim sredinama ili kafićima.

Epiteti kojima je Pilsel nedavno častio svoje kolege iz drugih medijskih kuća, naravno nisu bili predmet interesa emisije niti njegov vrtložno promjenjiv koloplet političkih stavova, djelovanja, a još manje obiteljski habitus koji ga je formirao. Pilsel je Aci tek poslužio kao sredstvo diskreditacije premijerke. Kada se upitamo zašto baš danas ponovno izvlačiti jedan „prežvakani" slučaj, jedini je logičan odgovor kako se to čini iz dva primarna razloga:

- Premijerka se „opasno približila" nekim „nedodirljivim vrhovima" u izvlačenju korupcionaških afera na vidjelo javnosti, posebno onih za koje još nije nastupila zastara. Ovo je rodilo malu „nervozu" kod „onih" koje to može zahvatiti pa su odlučili preventivno djelovati, te u javnosti poljuljati kredibilitet moralne i poštene osobe Premijerke, koja želi „istjerati korupcionaško ponašanje".

- Sekundarni je cilj, a u biti isto primarni cilj, zadržati Predsjednika „neokrznutog" ovim zbivanjima vezanim uz Dragu Pilsela, ali i udaljenim od afera što „izlaze na vidjelo" s lijeva.

Dakle, iako to odavno znamo, Aco nam se afirmativno odnoseći spram Pilsela javno svrstao uz lijevi tabor, pokušao javnosti „prodati priču" o ispravnom Pilselu (borcu za „ljudska prava" jedne razorene obitelji) i „zločestoj" Premijerki. A možemo se i upitati iz druge vizure „problematike stanarskih prava": Čime su braća Drobac zaslužila biti iznad svih ostalih gubitnika stanarskog prava u Republici Hrvatskoj?

Da bi odgovorili na to pitanje morali bi dati odgovore i na brojna, povezana druga pitanja, koja lijevi Aco i njegovi istomišljenici u SDP-u i brojnim Udrugama „ljudskih prava", a ponajmanje Pilsel, ne bi baš željeli pokretati:

- Kako su „svoja stanarska prava" mogli „otkupiti" brojni, simbolički ilustrirano imenom „Vukovarci" Hrvatske, kojima su nakon izbora 1990. osim stanova oduzeli i živote, u vremenima koordinirane vanjske agresije i četničke pobune?

- Gdje su ne „stanarska prava", već „pravicu" za lišavanje vlasničkih prava stotina tisuća obitelji Hrvatske mogle potražiti nakon „oslobođenja 1945", ako su i sačuvali „glavu na ramenu"?

- Tko su „krivci" za ova dva istovrsna scenarija uništenja Hrvatske, uz 45 godišnju okupaciju „antifašista" i gdje je satisfakcija za žrtve tog procesa – Hrvate?

- Tko su krivci zbog „ciljanog educiranja javnosti" , danas ilustrirano primjerom premijerkinog stana, dakle putem medijski iskrivljene prezentacije uzroka svih problema u Hrvatskoj. Gdje je, Aco novinaru, prezentiran taj uzrok svog zla, ideja komunizma uz instrumentalizaciju velikosrpstva, te zašto je opet pretvoren u ispravan obrazac ponašanja (lijevo je „napredno!")?

U cijelom tom medijskom cirkusu možda i sa sudskim epilogom, nisu važni niti Pilsel, niti Stanković, odgovore na postavljena pitanja „znamo", kao i odgovore koje bi nam spomenuti dvojac dao! „Stanarska prava", kao simbol gotovo stoljetne, ozakonjene i legalizirane pljačke hrvatskoga čovjeka tužna su hrvatska priča cijelog XX.st. simbolizirana kroz moćna „crvena krvna zrnca" glavnih junaka ove priče: „Jacu i Acu"!

Damir Tučkar, dipl.ing.