Predstavka Odboru za imenovanje naselja, ulica i trgova Grada Zagreba

Poštovani,

Prema novinskoj informaciji, publiciranoj ovih dana (ožujak 2010.) u jednom od dnevnih tiskovina, saznao sam kako se priprema imenovanje nekih ulica, prema inicijativi pokrenutoj od pojedinih članova Odbora iz rujna 2009., kada su u Fond imena ulica 1. skupine stavljena i imena oskarovca Dušana Vukotića, preminulih političara Savke Dabčević Kučar i Ivice Račana.

Posebno budi pažnju i „bode oči“ imenovanje ulice po Ivici Račanu, što je potpuno politički obojena odluka, u suprotnosti sa stručnim i moralnim kriterijima, ideološki neobojenim, a kojih bi se ovaj Odbor trebao pridržavati. Ivica Račan jest zauzeo svoje mjesto u povijesnim zbivanjima u Hrvatskoj, prije svega kao dosljedni čelnik Partije, jedne totalitarne i od Vijeća Europe, kroz dvije rezolucije, osuđene ideologije. Zagreb je tijekom strahovlade komunista, kojim je i Ivica Račan vjerno služio, desetljećima bio izvrgnut teroru nazivlja ulica posvećenih ideologiji komunizma, koje su bile ne samo uvreda zdravom razumu, već svim nevinim žrtvama ove mračne ideologije.

Ivica Račan, niti po čemu, osim po kriterijima „neokomunista“ današnje Hrvatske, ne zaslužuje dobiti ime ili trg u glavnom gradu svih Hrvata. Posebno u svijetlu činjenice bezbrojnih zločina počinjenih, u Gradu Zagrebu, pod simbolima „petokrake“, srpa i čekića, u vremenima do 1990., a kojima je Ivica Račan vjerno služio. Čak što više, na posljednjem kongresu SKJ u Beogradu, nije imao hrabrosti pridružiti se slovenskoj delegaciji u napuštanju velikosrpskog skupa i nije otvoreno odbio služiti toj mašineriji, uzročniku rata 91.-95.! Ivici Račanu nikako se ne mogu „pripisati zasluge“ mirnog „prevrata“ ili smjene vlasti na demokratskim izborima 1990., a što mu se danas ubraja u „najveće zasluge“. Ivica Račan, bio je i ostao u duši „stanovnik Jugoslavije“, zagovornik „regionske suradnje i integracija“, ali je 90-ih shvatio realnost vremena i prihvatio svoju „ulogu“ u tzv. „socijaldemokraciji“ Hrvatske.

Pored mnogobrojnih, istinskih zaslužnika i povijesnih ikona Hrvatske, a kojima Odbor kojim predsjedate nikada nije dao niti mogućnost da po njima koja ulica ili trg dobiju ime, imenovanje po Ivici Račanu, predstavlja kontinuitet ideološke torture koju je Zagreb trpio desetljećima do 1990. Da bih Vas osobno u Odboru, ali i Gradsku Skupštinu, podsjetio na što mislim kada kažem kontinuitet neokomunističke torture nad nevinim građanima Grada Zagreba, podsjetiti ću Vas na:

- Skidanje imena Trga Maršala JB Tita, nesumnjivo povijesne osobe, ali isto tako nesumnjivog zločinca, jednog od simbola ideoloških komunističkih diktatora, pa kontinuitet tog imena, 20 godina nakon pada „Berlinskog zida“, predstavlja uvredu zdravom razumu, a posebno stanovnicima Grada Zagreba! Vi, kao članovi ovog Gradskog Odbora, snosite osobnu odgovornost, pred poviješću, ali i svim Hrvatima, ne samo u Zagrebu i Hrvatskoj, već posebno onima razasutima po svim kontinentima, kao posljedicom terora višedesetljetnog terora komunizma na ovim prostorima.

- Nepostavljanje imena adekvatnog trga ili ulice s imenom prvog predsjednika moderne Hrvatske Dr. Franje Tuđmana rezultat je sramotne „neokomunističke“ torture, koju Vi i članovi Odbora očito podržavate. Tim Vašim stavom ostali ste, na osobnu sramotu, trajno upisani u memoriju građana Grada Zagreba, ali i svih Hrvata, kao zaštitnici propale ideologije i onih snaga koje rade i djeluju, protivno interesa ne samo građana Grada Zagreba, već svih Hrvata!

Želio bih vjerovati da ovaj saziv Skupštine Grada, pa i ovaj Vaš ideološki crveno obojen Odbor za imenovanja ulica i trgova, može djelovati suprotno suflerima s Iblerovog trga i Grškovićeve ulice, pa odluke o imenovanjima ulica i trgova donositi nakon kritičkih valorizacija predloženih imena, s namjerom da ta imenovanja, nakon povijesne distance, izdrže kritički sud vremena. S „ulicom“ Ivice Račana, taj sud vrijednosti opravdanosti imenovanja ne može, već danas, opravdati Vašu odluku (Vaša osobna odgovornost, jer da imate savjesti, podnijeli bi osobne ostavke, zbog navedena dva slučaja!).

U nekoj imaginarnoj nadi da sam „u krivu“, pa da će vaša pobuđena savjest spriječiti ovo imenovanje i ispraviti navedena dva crimena spram cijele Hrvatske, srdačno Vas pozdravljam.

Damir Tučkar, dipl.ing

PS.

Ovaj dopis dostavljam i službeno, putem dostave poštom, da bude uredno urudžbiran i obrađen kao predmet na Vašoj idućoj sjednici.

[1] Ivana Mlinar Horvat, Goran Kutlić, Miroslav Blažević, dr.sc. Zvonko Maković