Hrvatska globalizacija 

Globalizacijski su procesi nadomjestili, do prije petnaestak godina stabilnu, "dipolnu" situaciju u svijetu. Prečesto se u Hrvatskoj nekritički obrazlaže potreba što brže i skorije EU/NATO integracije, ali isto tako i potencira skepticizam nudeći izolacijsku alternativu. Ova dilema u Hrvatskoj nipošto nije samo filozofsko pitanje, kao u ostalim zemljama, ono je u Hrvatskoj pored toga i opredjeljenje između nacionalnih snaga i onih koji Hrvatsku "ne mogu smisliti".

Hrvatska još uvijek ima uteg prošlosti na nogama, a da bi mogla nesputano biti posvećena svojoj budućnosti. Taj uteg su nekažnjeni zločini komunističko-srpskih vlastodržaca u razdoblju poraća II svjetskog rata, te njihovi hrvatski kolaboracionisti koji ove zločine stavljaju pod tepih povijesti, da se zaborave žrtve preko 100.000 ubijenih nakon službenog završetka II svjetskog rata. A, još ima živućih "krivaca"!

Uteg su i četnički "političari" bivše tzv. Krajine, koji danas participiraju u životu Hrvatske, najčešće na osobnu imovinsku korist. Uteg su dakako i svi oni koji žive u Hrvatskoj, a nikada Hrvatsku nisu doživljavali kao domovinu, već su generacijski odgajani kao nepostojeća nacija "Jugoslavena". Dakako, glavni je problem što su ove, brojčano marginalne skupine cjelokupnog hrvatskog naroda, izuzetno "politički" moćne. Nalaze se na ključnim pozicijama, ugrabivši ih potpomognuti brojnim partikularnim političkim interesima raznih europskih sredina, povezanošću linijom "komunističke internacionale" i sl., te nadziru i kanaliziraju smjer kojim se Hrvatska profilira i napreduje. Pri tome su istinski domoljubi i nacionalno svjesni ljudi marginalizirani i udaljeni od medijske eksponiranosti.

Od samog stvaranja Hrvatske države do danas, Hrvatska je bila premrežena raznoraznim utjecajnim interesnim grupama, od KOS/UDBE, ali i MI6/CIA, pa do "nevladinih-neovisnih", ali i te kako "ovisno" financiranih, grupa. Konačno, u vlasti su participirali, a to čine i danas, bivši komunisti, kako oni "lustrirani" i svjesni zabluda mladosti, tako i oni "nelustrirani", koji su samo odabrali "pravu stranu", a da bi ostali "na vlasti". Svi takvi spremni su podilaziti i ići na ruku "drugima", kako bi, na štetu hrvatskih nacionalnih interesa, ostvarili svoje osobne. Globalizirani "internacionalni" kapital, vješto koristi ovu situaciju, pa potpomognut službenom politikom (diplomacijom) ostvaruje zacrtane ciljeve. U svoju igru vješto uvlače, kako "kupljene" za "šaku Judinih škuda" ili one nešto skuplje kupljene, tako i deklarirane neprijatelje neovisne Hrvatske (tzv. "jugonostalgičari", bivši komunisti koji strahuju od javnog otkrivanja vlastite prošlosti, preko "bivših" četnika, danas "lojalnih građana", do, od raznih tajnih službi, "ucijenjenih" građana).

Percepcija je običnih građana, stvarana godinama u javnosti sa strane i trenutno prisutne garniture političara, kako NE POSTOJI hrvatska nacionalno svjesna opcija za koju se valja na izborima opredijeliti. Takav stanje, što manjeg odziva birača na izbore, dakako, odgovara onima koji tu vide šansu u osvajanju još jednog mandata. I to naravno neovisno o hrvatskim nacionalnim interesima. A ti interesi sigurno nisu rasprodano gospodarstvo i "shoping" centri za stranu robu. Oni sigurno nisu bezrezervni ulazak u nove, dugoročne asocijacije, iz kojih će nam opet možda trebati stoljeće da se izvučemo!

S druge pak strane, jasno je da su globalizacijska vremena donijela NOVI SVJETSKI POREDAK, da se ratovi vode drugim sredstvima, da je primarna bitka za naftu i vodu, da je "okrupnjavanje" tržišta neminovnost, kako bi se u hiperprodukcijskom proizvodnom ciklusu postigle najniže moguće cijene proizvoda i uništila konkurencija. Globalizacijski kapital pri tome nije nacionalni, ali je i te kako ASOCIJACIJSKI obojen: američki, europski, kineski, japanski, "azijski"! Ostali članovi svjetske zajednice u ovom ratu su "gubitnici". Tko se ne "ugura" u neku od ovih trgovinskih asocijacija osuđen je na "ropski položaj" u međunarodnim odnosima. "Arapski naftaši" opredjeljuju se ili prema Americi ili prema EU. Oni koji pokušavaju naći samostalni put otvoreno su prozvani kao teroristi i neprijatelji demokracije. Irak i Afganistan su mjesta otvorene intervencije, jer su suprotstavljeni najmoćnijem globalizacijskom kapitalu personaliziranom u dominantnom naftnom lobiju.

Hrvatska se NE SMIJE suprotstavljati ulasku u EU/NATO, jer nam je to jedini izlaz, ali SMIJE propitkivati, pregovarati i uvjetovati svoj ulazak, štiteći prvenstveno svoje temeljne NACIONALNE interese. Periodičke informacije koje se plasiraju javnosti oko procesa pristupanja EU, oko nabavke oružja (preduvjet za NATO) daju nam pravo za promišljanja da se to radi na "krivi" način, da se Hrvatska ne "osigurava" (pr. gospodarski pojas) za budućnost. Nama je Europa prečesto bila maćeha, a da bi se sada ponašali kao da nas tisućljetna povijest na ovim prostorima nije ničemu naučila.

Istovremeno, Europa je naša neminovna sudbina i u novim, globalizacijskim podjelama, jedina alternativa. Prava je dilema, imamo li PRAVE ljude na PRAVIM mjestima, kako bi malobrojnom hrvatskom narodu osigurali prosperitetnu budućnost? Od predsjednika države pa do "šofera" kombija pregovarača za Bruxelles ! No, kada ćemo zatvorili "pitanja" vlastite prošlosti, od kažnjavanja zločina II svj. rata i poraća, do "četništva", i danas javno prisutnih protivnika Domovinskog rata, od kriminala pretvorbe, do kriminala politike (odavanja državnih tajni)?

dipl. ing. Damir Tučkar

{mxc}