Inaguracija i telekomunikacije

Sigurno se pitate kakve veze ima inaguracija Kolinde Grabar Kitarović, nove i prve Predsjednice Hrvatske, u nedjelju 15. veljače, sa jednim od najvažnijih sustava države – telekomunikacijama? Izravne poveznice, dakako, nema nikakve, jer jasne su dužnosti i ovlasti Predsjednika Republike, kao što je jasno i da su, privatizacijskim postupkom Hrvatskog telekoma, još tamo davne 2001/2002 godine, brigu oko sustava telekomunikacija države, sve vlade, od Račanove do Milanovićeve, iako nominalno odgovorne – prepustile manje više „kaosu tržišta“. No, sunce koje je tog nedjeljnog jutra obasjalo Markov trg nakon višednevnog ružnog, snježnog vremena, te riječi Predsjednice u poslanici nakon prisege, jednostavno su vratile nadu svim hrvatima, posebno gospodarstvenicima. Nebulozna gospodarska politika pretočena kroz, gospodarski gledano, negospodarska zakonska rješenja, te uz „ideološke“ eksperimente, od hrvatskog jezika, preko nametanja rodne ideologije, sve do otvorenih „mjera zaštite bivših moćnika represivnog aparata propale države“, sve je to u predugom mandatu Vlade Zorana Milanovića, dovelo do gubitka nade u mogućnost gospodarskog oporavka. Građane posebno smeta sva rastrošnost i bahatost trošenja novaca poreznih obveznika na nepotrebno opremanje ureda statusnim simbolima (automobili, pametni telefoni, računala...), čega smo se nagledali u mandatu ove Vlade, u svim resorima, pa tako i u sferi Agencije zadužene za telekomunikacije – HAKOM.

No, vratimo se trenutku novog početka Hrvatske, svečanoj inaguraciji, kada je samo sat vremena suncem okupane ceremonijalne svečanosti, bilo dovoljno da se osjetila i „posebna radna atmosfera“. Očekuju se promjene, u svim sferama gospodarstva i društva uopće, pa tako dolazi i nada u novo razdoblje zapuštenog sustava telekomunikacija Hrvatske. Iako se Predsjednica ne će posebno baviti stanjem ovog sustava, niti ima mehanizme kojima bi mogla i smjela utjecati na ovaj sustav države, već sama izmjena političke „klime“, događaj inaguracije kao poticaj političkoj, odgovornosti, dovesti će i prije izbora za Sabor do odgovornijeg i promišljenijeg odnosa odgovornih za sustav telekomunikacija. I događaji vezani uz sustav telekomunikacija pokrenuli su se, možda u sjeni ostalih zbivanja i daleko od interesa malog, prosječnog, građana, ali očito je kako je ova tema i te kako zanimljiva i velikim političkim akterima Europe, te se, kako se „šuška“, našla i kao jedna od tema razgovora Predsjednice sa Angelom Merkel. No, o tome nešto kasnije.

Neizbježni Hrvatski telekom

Kako se u zemlji strogo kontroliranih, u ovom slučaju pisanih, medija ništa ne događa slučajno, tako treba sagledati i „telekomunikacijski“ događaj mjeseca veljače – interview Davora Tomaškovića, predsjednika Uprave HTa jednom dnevnom listu, a koji naprosto traži malo, koliko do sada uočih, izostalih komentara struke. A nije i nevažna pojedinost za komentiranje, kako se na činu svečane inaguracije, pojavio niti manje niti više nego – Ivica Mudrinić, bivši HT čelnik, medijski mnogo zanimljiviji od aktualnog. Ovaj, formalno već više od godinu dana, zaposlenik Deutsche telekoma sa radnim mjestom u Bonnu, valjda je temeljem „bivših zasluga“, više za DT nego za RH, od protokola „užicao“ pozivnicu, demonstrirajući time prisutnoj političkoj eliti kako i u idućem razdoblju njegov utjecaj, kroz i na politiku, za interese DT-a, ostaje neokrnjen i aktualan. No, razlog pojave Davora Tomaškovića u najtiražnijem dnevnom listu, nije samo godina dana njegovog liderstva, niti objava „dobrih“ poslovnih rezulata za 2014. g, razloge ipak treba potražiti „iza kulisa“ telekomunikacijske scene u Hrvatskoj.

Ipak, oko zbivanja u HT-u treba poći redom, te konstatirati kako je u prvom kvartalu provedeno „restrukturiranje“, kojim je sa 1.travnjem oko 250 osoba „dobrovoljno“, naravno bez otpremnina, izmješteno u novoformiranu tvrtku kćer, „Ericsson servisi d.o.o.“. Zaposlenici HTa dobili su točno 24 h vremena da „odluče“, žele li ostati u HT-u ili prijeći u novu tvrku, na iste ili slične poslove, sa „garancijom“ 12 mjeseci iste plaće i posla uopće. Poslije, tko zna.... Oni koji bi odlučili ostati, neformalno su saznali, kako će se naći na tada još tajnoj „listi tehnološkog viška“ za prvi kvartal 2014. Nastavak je to politike, kako sebi manageri vole tepati, visokotehnološke kompanije, kojom se rješavaju „tehnike i njenog održavanja“ u korist marketinga i prodaje kojima se „stvara dohodak“. I dok Ericsson traži svoju poslovnu priliku za zaradu u održavanju mrežnih sustava, izgleda, ne samo za HT već, makar u bližoj budućnosti i za ostale operatore na tržištu Hrvatske, HT-u poslovi izgradnje i održavanja mreže, osiguranja ukopčanja telekomunikacijskih usluga kod korisnika i njihovo održavanje tijekom trajanja ugovora, predstavlja „gnjavažu i problem“. Stoga je još prije nekoliko godina donesena odluka o „outsourcingu“ ovih djelatnosti na vanjske partnere, koja se postupno provodi. No, njemački vlasnik HT-a, većinski država Njemačka, kroz matičnu firmu DT, logično i u skladu s dobrim vlasničkim upravljanjem, provodi centralizaciju poslovnih funkcija, pa tako i HT svoje „knjigovodstvo“ seli u firmu SSC u Bratislavi (projekt TESSA II). Dakako, na ovaj se način u Hrvatskoj pojavljuju u HT-u „tehnološki viškovi“, zaposlenih, koji su danas već „prijavljeni na burzi rada“. Naime, sa 1. travnjem, a uopće nije smiješno, 252 zaposlena HT-ovca dobili su „popularno rečeno“, otkaze, uz kakve - takve otpremnine, ovisno o godinama staža ! Po funkcijama ukupno iz prodaje (privatna i poslovna) otkaze je dobilo je 73 zaposlenika, iz tehnike njih 51 (nakon izdvajanja u Ericsson servise), financije su malobrojnije za 51, a ljudski resursi za 5 zaposlenih. Uprava se riješila „balasta“ 20 zaposlenih, a segment koji se bavi korisničkim iskustvom izgubio ih je 5.

No, ovo dakako nije sve o lošim vijestima. Njima treba pridodati blisku budućnost HT-a, po kojoj će vjerojatno, glavno skladište za HT biti u Budimpešti, poslovi ljudskih resursa obavljati će se informatičkom podrškom i obradama u Rumunjskoj, upravljanje i nadzor nad mrežnim resursima za HT obavljati će mađarski dio DT-a, nešto i grčki telekom u većinskom DT vlasništvu, tehnika IPTV (usluga MaxTV) održavati će se također u Mađarskoj. Pribrojimo li tome kako su i brojne druge usluge, poput pravnih i odvjetničkih već odavno uglavnom „outsource-rane“ privatnim odvjetničkim uredima, da su usluge pozivnih centara djelomice outsourcirane, a da se i dalje intenzivno trazmišlja o kompletnom modelu outsourcinga „korisničke službe“, možemo nazrijeti kako će HT i u nadolazećim mjesecima i godinama, smanjivati broj zaposlenih. Pitanje je samo, znaju li „vlasnici u Bonnu“, koji je to minimalni broj zaposlenih koji HT-u treba, a da bi se u Hrvatskoj zaradjivalo i matičnoj kompaniji slala iznosom zadovoljavajuća godišnja dobit? Pitanje pak koje si prosječni hrvat postavlja jest – zašto smo se doveli u ovu situaciju, kada, očito je, telekomunikacijski sustav države, jako, jako ovisi o najjačem operatoru na „tržištu“ ? Baviti se pojedincima i politikom koja je uzrokovala pretvaranje nekad velikog i uistinu tehnološkog diva telekomunikacija u današnju podružnicu velikog EU operatora Deutsche telekom AG, nije svrsishodno jer se kotač vremena ne može okrenuti unazad.

Kada se zna kako se HT kontinuirano, godinama, smanjuje, ne samo po broju zaposlenih, već po udjelu na tržištu Hrvatske, prihodima i dobiti, isplaćenoj dividendi i drugim parametrima, moramo se upitati zbog čega se to dogadja i zašto g.Tomašković u svom interviewu usprkos svega „zrači optimizmom“. Jednostavno rečeno, g.Tomašković je znao da će ubrzo doći gdja Angela Merkel, a koja je u razgovoru sa Predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović i te kako podržala DT i njegove poslovne ciljeve u Hrvatskoj, o čemu nešto kasnije.

HAKOM – Agencija za telekomunikacijski kaos

Zlatno doba telekomunikacija u Europi, pa time i u Hrvatskoj, završilo je u vremenima početka globalne krize gospodarstva, tamo prije 2008 g. Sve skuplja tehnologija čiji je ciklus zamjene novom postao sve brži, pad cijena usluga, konkurencija mnogih operatora, zasićenost tržišta i nemogućnost širenja, sve skuplji procesi prodaje, održavanja usluga i održavanja korisnika koliko toliko zadovoljnima, EU regulativa i tendencije EU birokracije na konsolidaciju EU telekom operatorskog tržišta, doveli su neminovno do pada prihoda i dobiti svih operatora. HAKOM, politička agencija „neovisna“ od izvršne vlasti, a ipak u „hrvatskom poslovnom okruženju“ izrasla u sjeni dnevne politike i političkog kadroviranja, od dolaska ove Vlade nalazi se u „vidokrugu“ aktualne Vlade. Sjetimo se afere sa selidbom u Sky Office, u režiji tada moćnog Slavka Linića, operacija kojom je dogovoren dolazak u tower i Hrvatskog telekoma, a kojem je spašen Dalekovod, vlasnik tvrtke kćeri „nekretninske tvrtke“ Zagreb Montaža, vlasnice tornja. Ovaj posao dogovorio je Dražen Lučić kao ravnatelj HAKOM-a, a ugovor o najmu potpisao je bivši predsjednik Vijeća HAKOM-a Miljenko Krvišek. Iako posao ugrubo izgleda kao dobro sklopljen, istina je da se radi o neracionalnom upravljanju imovinom, ali i mutnim poslovima ugovaranja putem više ugovora kako bi se izbjeglo traženje suglasnosti Vlade, ali i obvezni procesi natječaja koji su za velike poslove propisani zakonom o javnoj nabavi. Zbog tih je malverzacija bivši je zamjenik predsjednika Vijeća HAKOM-a Gašper Gaćina podnio kaznenu prijavu državnom odvjetništvu, a istraga nikad nije provedena. Uz posao iznajmljivanja m2 po 24 eura (nije li i ta cijena previsoka?), pitamo se jesu li zaista potrebne prostorije za sastanke na svakom katu, kao i knjižnica i učionica, za koga su namijenjeni prazni uredi, te zašto nepregrađeni prostor jednog kata u jednom tornju koristi 25 radnika HAKOM-a, dok istu kvadraturu, razdijeljenu na urede u drugom tornju koristi 60 radnika HT-a?

Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti, koja regulira vrlo velika tržišta: elektroničkih komunikacija, pošte i željeznica. Iako HAKOM ne spada u skupinu onih agencija za koje se ne zna što rade i koja je zaista potrebna radi regulacije mjerodavnih tržišta, HAKOM je vrlo dobar primjer neracionalnog poslovanja, ali i (pre)velike moći koja je dana u ruke pojedinaca, a koje u Lijepoj našoj zapravo nitko ne kontrolira. Formalno, HAKOM-om upravlja Vijećem od pet članova koje imenuje Hrvatski sabor, a rad HAKOM-a “kontrolira” kroz prihvaćanje ili odbijanje godišnjih izvješća o radu te odobravanje godišnjega financijskoga plana. Prema tvrdnja neimenovanih izvora iz HAKOM-a, tamo pojedinici troše državni novac ako da su pijani milijarderi. Jedan od prihoda ove Agencije, kojeg ona troši po svom nahođenju, jest i prihod od tzv. „radiofrekvencijske naknade“ koju plaćaju svi pretplatnici svih operatora mobilne telefonije, a što bi konačno bilo vrijedno promišljanja svrsishodnosti postojnja (ili rasterećenja svih korisnika ?). Ipak, kako HAKOM nije neka beznačajna Agencija neutjecajna i nedefiniranih poslova, a da bi mogla poslužiti kao utočište „politički zaslužnih“, uz što bi bilo i puno opasnije kada bi svojim sastavom upravljački dio HAKOM-a bio podložan utjecajima bilo operatora ili proizvođača opreme, pa je više nego očito kako će neki budući sastav Sabora trebati jako dobro promisliti i o nadzornom tijelu i njegovim ingerencijama, ali i o biografijama kandidata na čelne funkcije.

Ovih je dana u medije izašla i HAKOM priča o mobbingu prema zaposlenicima, kada je jedna od njih prozvana za nerad izašla javno pred TV kamere optuživši nadređene, koji su naravno sve i negirali. Valjda se podrazumjeva da se radno vrijeme od 8 sati shvaća „fleksibilno“ pa se očekuje da se posao završi, neovisno o dobu dana ili dužini radnog tjedna, naravno bez primisli o plaćanju nekog prekovremenog. Kako nisam primjetio da je bilo tko nadležan u ovoj zemlji odlučio ispitati ima li imalo istine u nekim tako javno iznošenim tvrdnjama o mobbingu, ali i cijeni i svrsishodnosti selidbe i plaćanja ove cijene najma prostora u SKY Officeu, pretpostavljem da su sve ove „priče“ prepuštene zaboravu vremena. No, još je važnije priupitati HAKOM odgovorne koliko je doprinio ne razvoju telekomunikacijskog tržišta, već razvoju telekomunikacijskog sustava ove zemlje. Bez „maskiranja stvarnosti“ pričama o izgradnji mobilne 4G mreže ili ružičaste slike o stanju optičke (nepokretne) mreže i dostupnosti 100MB intereta u korisničkim domovima. EU ipak ne priznaje „prazne priče“ u ostvarenju plana EU zacrtanog tzv. Digitalnom agendom.

Angela Merkel, Junkersov plan, jedan „cinker“ i nada zvana Kolinda Grabar Kitarović

Ubrzo po preuzimanju funkcije predsjednice RH, Kolinda Grabar Kitarović vuče odlučne poteze, šaljući jasne signale, posebno prijateljskim zemljama poput Njemačke, sa kojom nas je ova aktualna Vlada u skladu s najboljim YU diplomatskim tradicijama, „posvadila“. Uz brojna pitanja što su trenutno tražila žurna razjašnjenja, „šuška se“ kako je i jedna od tema razgovora bilo i lobiranje za Deutsche telekom dugoročne poslovne interese u Republici Hrvatskoj. Ovo ipak treba sagledati kroz širju sliku nastojanja EU, da konsolidira tržište telekom operatora u EU. Naime, dok u USA postoje svega 4 velika operatora, u Europskoj Uniji koja ambiciozno teži, radi konkurentnosti gospodarstva, postati jedan“ trgovački prostor“, postoji 28 nacionalnih telekom operatora. Očito je kako je na djelu stvaranje poslovne klime koja će omogućiti „velikim telekomima“ paneuropsko poslovanje, čime se Bruxelles nada dostići za korisnika najniže cijene usluga, time u telekomunikacijskom segmentu i gospodarsku konkurentnost izvan europskim gospodarstvima! Stoga je i ambiciozni Junkersov plan predvidio velike svote za telekomunikacijske investicije, prvenstveno u „brzi internet“ (uglavnom u „optičku mrežnu infrastrukturu“). Vlada Zorana Milanovića, već je bila oštro iz EU kritizirana zbog loših prijavljenih projekata, a posebno zbog ključne intencije tog plana koju su previdjeli „stručnjaci Vlade“. Naime, Junkersov plan je prvenstveno zamišljen kao potpora privatnim investicijama, pa tako i u telekomunikacijama. Vlada Zorana Milanovića, osmislila je pak, doći od „Junkersovih telekomunikacijskih sredstava“, kao u „dobra stara socijalistička vremena“ putem „državne firme“ Odašiljači i veze. Naime, ova kompanija koja „glavinja“ na tržištu već godinama zahvaljujući nesposobvoj, političkoj upravi, dolaskom ove Vlade odabrana je da postane „državni telekomunikacijski operator“. Kako osim „lijepih želja“ povratka u prošlost, Vlada nije financijski ništa niti znala, time niti mogla doprinjeti OiV konceptu novog državnog operatora, ugledavši Junkersov plan, „vladinim stručnjacima“ ozarili su se obrazi u lažnoj nadi kako će oživiti svoj propali koncept.

Naravno, gdja A. Merkel, otvoreno se požalila Predsjednici Kolindi Grabar Kitarović kako Vlada protežirajući koncept OiV izgradnje državnog operatora i nostitelja mrežne infrastrukture koja će se „svima na telko tržištu iznajmljivati pod istim uvjetima“, radi direktno protiv intencije Junkersova plana pomoći privatnim investitorima i konsolidacije jedinstvenog telekomunikacijskog EU prostora. Zato i nervozan istup Zorana Milanovića na javnoj TV kojim je optužio Predsjednicu za „cinkanje“, kako bi prikrio vlastitu nesposobnost i odgovornost za izgubljene prilike Hrvatske da dođe do značajnih investicijskih sredstava.

Dakako, kada je Račanova Vlada prodala HT sa svom infrastrukturom, početkom trećeg milenija, nije se puno promišljalo kako je vrijednost „bakra pod zemljom“ vjerojatno sama veća od postignute cijene za kompletan HT, te kako je desetak godiina kasnije ta infrastrukura - zastarjela. No, današnje okolnosti tržišta i višegodišnje odsustvo investicija u optičku infrastrukturu, dovele su nas u poziciju da je Hrvatska na začelju EU razvijenosti telekomunikacijskog sustava. Ovdje prvenstveno mislim na nedostatne optičke mreže što stižu do stolova korisnika, koje su tehnički najstabilnije i najotpornije na smetnje, garantiraju najveće brzine prijenosa i postale su osnove digitalne ekonomije najrazvijenijih država svijeta. Imamo li u vidu enorman porast zahtjeva za prijenosima GB podataka, koji tek dolaze sa razvijenošću društva kroz filozofiju života opisno iskazanu kao „INTERNET of things“, moramo se prikloniti svijetu koji je već „davno“ zaključio da su optičke mreže i „internet“ kao osnova telekomunikacijskih usluga, jedine sposobne udovoljiti potrebama budućnosti. Naime, već danas je pokrenuta tehnološka lavina povezivanja svih „stvari“ kućanstva i svega što nas okružuje, na internet, a što iziskuje goleme resurse telekomunikacijskih sustava, kako transmisijskih tako i memorijskih.

U Predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović, koju je Milanović optužio za „cinkanje“ njegove osobne nesposobnosti, moramo se uzdati da će pronaći način da se Hrvatska ipak okoristi dijelom Junkersova plana u segmentu izgradnje sustava telekomunikacija, uklopljenog u EU gospodarski prostor. Prvi praktični korak su ipak naši izbori za Sabor, što prije, da sveukupna agonija društva prestane i da se konačno okrenemo budućnosti.

dipl. ing. Damir Tučkar