Telekomunikacijska zanovijetanja

Bez sumnje, politički život u Hrvatskoj ostati će obilježen posjetom Predsjednika Vlade RH Zorana Milanovića SAD-u. Doduše, nije tamo odlazio sa svojim prijateljima i sinom, kako bi porazgovorio o svjetskim problemima s Barackom Obamom, kojega njegovi savjetnici nisu valjda niti izvijestili kakav „visoki gost" mu turistički obilazi zemlju. Predsjednik Milanović odlučio je pohoditi sjedišta pet najvećih ICT kompanija svijeta, gdje su ga dočekali, pogostili, fotografirali se za uspomenu, darovali ga sjajnim marketinškim materijalom, poslušali kako im tehnološki guru Zoki priča o sjajnim investicijskim prilikama u Hrvatskoj. Dakako, čelnici ovih kompanija i njihovi stručni timovi sjajno su se zabavili, a o Hrvatskoj su i prije znali sve što su trebali znati.

Sjajan komičar

Stoga su Predsjednika Vlade Hrvatske dočekali sa istim zanimanjem sa kojim su gledali, pred koju godinu snimljen, svjetski filmski hit o Boratu iz „veličanstvene nacije Kazahstana". Vjerojatno se i ovih dana još podsjete, onako „uz gablec", zanimljivih priča na susretu sa Zoratom iz Hrvatistana, kojemu su ionako već zaboravili pravo ime i razlog zašto je dolazio. Ali, da je sjajan stand-up komičar, u tome su svi čelni ljudi pet ICT divova - složni! No, o razlogu i rezultatima tog posjeta, u vremenima besparice i sveopće krize gospodarstva, u Hrvatskoj nitko više Predsjednika Vlade ništa niti ne pita. Novac rezigniranih poreznih obveznika za ovaj edukativni turistički obilazak ionako je već potrošen, a i predstavlja samo kap u moru troškova kojima ova Vlada uporno kopa „crnu budžetsku rupu", što je potom još upornije „rebalansira", pa obični građani i ne mare za Zoratovu putešestviju.

Na isti način je vrlo veliki novac utrošen tijekom godine na opremanje svih članova Vlade i brojnih ministara, savjetnika, specijalista po svim ministarstvima, te ostalih novozaposlenih, podobnih službenika, pametnim telefonima, laptop računalima i tko zna još kojim sve čudima tehnike, osim skupocjenim, pametnom elektronikom nakrcanim automobilima koji se podrazumjevaju. Uz svu tusmart technology, koja je nesumnjivo povečala IQ ove vladajuće garniture, svjedoci smo očiglednog „pametnog vođenja i procvata" Hrvatske, koju remete samo „nekakvi" braniteljski prosvjedi, bezobrazne referendumske inicijative što bi u Sabor dovele neke druge ljude ili im je cilj spriječiti „iznajmljivanje" autocesta i minirati napore Vlade za spas zemlje. Moguće je i kako će se tek pokretati neke druge referendume sa „opasnim" pitanjima čime se dovodi u opasnost i sama demokracija, bar kako nju tumače sa Iblerovog trga.

Umjesto da narod pusti Vladu i Sabor na miru, da oni misle za nas kao što su to činili desetljećima. Zato je „slučajni premijer" tako razočaran sa tehnološki i uopće neosvještenim narodom, koji ne vidi kako mu je iz dana u dan sve bolje sa ovom Vladom. Doduše imaju vladajući i „tehničkih problema", na pr. u Saboru nedavno instalirano tehnološki najsuvremenije rješenje glasovanja za sabornike, njih nikad prisutnih svih 150 zastupnika, još „šteka", pa moraju i dalje dizati ruke. A i brojanje lista referendumskih potpisa te posebno ustanovljenje broja potrebnih potpisa birača od referenduma do referenduma i dalje je nepremostivo teško ovoj „pametnoj Vladi". Posebno ministru Bauku, pa se redovno, nakon što „stvar protrese" Peđa Grbin, obraća sudbenoj vlasti za pomoć. No, glede tehnologije sada Zoran Milanović zna koga mora, od čelnika svjetskih ITC divova nazvati, da mu ponude najsuvremeniju tehnologiju za rješenje svih problema ove Vlade. Samo, bojim se, da mu tehnologija ne pokaže najbrži i najjednostavniji put izlaska iz Hrvatske krize. Kako svi u ovoj Vladi snažno propagiraju korištenje engleskog jezika u svakodnevnom komuniciranju sa javnosti, tj, građanima, moram pojasniti Zoratu što bi tehnologija mogla sugerirati, baš engleskim terminom. Naime, bojim se da bi mu na ekranu pametnog telefona ili laptopa, mogla zasjati engleska riječ – exit. Ili ako prevedemo na suvremeni hrvatski – „Zorate, potraži izlaz s Markova trga. Game over!"

Novosti sa telekomunikacijske scene Hrvatske

A sada malo ozbiljno o onome što se proteklih tjedana zbivalo u okolišu teleoperatora Hrvatske, a kojima više, zbog duboke gospodarske krize, uopće ne cvatu ruže. Analitičarima svakako nije promakla vijest iz HAKOM-a (regulator telekomunikacijskog tržišta) BrojkePrema podacima Državne riznice, HT je samo od ministarstava, zavoda i drugih institucija koje čine središnju državu lani ostvario prihod od 102,6 milijuna kuna, Iskon 1,3 milijuna, a Optima telekom 4,46 milijuna kuna. Tim brojkama treba dodati ugovore koje je operater osvojio na lokalnoj razini, ali i u državnim poduzećima, koja čine gotovo polovicu hrvatskoga gospodarstvavezanom uz Hrvatski telekom. Naime, Hrvatski telekom, Iskon i Optima telekom, tri operatera, koje slabije upućeni drže za „ljute konkurente", a koji odnedavno čine HT grupu, dobili su zeleno svjetlo telekomunikacijskog regulatora HAKOM-a da se na javnim natječajima za uslugu fiksne telefonije, koje raspisuju, od države preko lokalnih samouprava i gradova do javnih poduzeća, mogu slobodno natjecati cijenom. Spomenute tvrtke više ne će morati od regulatora prethodno dobiti odobrenje za svoje maloprodajne cijene za fiksno „telefoniranje i surfanje". Odluka još nije končana jer je treba potvrditi Europska komisija. Zašto su do sada ovi operatori na natječajima državnih tijela i firmi, morali pitati HAKOM za dozvolu prodaje usluga po predloženim cijenama? Zato, što je do sada, bivši monopolni operator, Hrvatski telekom (i ostali iz njegove grupe) imali dominantan udio na tržištu nepokretne mreže Hrvatske, pa su međunarodni propisi, primijenjeni u Hrvatskoj, morali spriječiti HT i grupu, da zadrže ili čak poboljšaju svoju tržnu poziciju.

Prema podacima Državne riznice, HT je samo od ministarstava, zavoda i drugih institucija koje čine središnju državu lani ostvario prihod od 102,6 milijuna kuna, Iskon 1,3 milijuna, a Optima telekom 4,46 milijuna kuna. Tim brojkama treba dodati ugovore koje je operater osvojio na lokalnoj razini, ali i u državnim poduzećima, koja čine gotovo polovicu hrvatskoga gospodarstva. Ovi brojevi sami za sebe svjedoče koliko je ta odluka HAKOM-a važna HT-u. U Hakomu pojašnjavaju da je to rezultat analize tržišta koja je pokazala da se konkurencija u fiksnoj telefoniji uspješno nosi s HT grupom: „Prijedlogom odluka koje se odnose na tržišta telefonske usluge formalno su deregulirane maloprodajne usluge HT-a i njegovih povezanih društava s obzirom na to da je Hakom utvrdio da ne postoje prepreke na ovom tržištu zbog kojih je potrebna prethodna regulacija".

Zaljuljana pozicija

Iz ovoga HAKOM priopćenja zaključujemo, kako je HT, iako i dalje najveći na tržištu uz sve svoje „reorganizacije i otpuštanja", „orjentaciji prema korisnicima" i sl. marketinškim trikovima, dobrano zaljuljao svoju dominantnu poziciju. Svjedoči to kako i nova Uprava sa Davorom Tomaškovićem, i nakon godine „upravljanja" nikako ne uspjeva uvesti HT u mirnije vode. Kao i kod ostalih operatora, rezultati trećeg kvartala i kod HTa pokazuju pad prihoda, pad dobiti, pad broja korisnika...U Bonnu nisu baš jako sretni, ali jasno je da evaluiraju učinke ove Uprave i daju vrijeme Upravi za bolje rezultate, ali ne više jako dugo! Kako govore „glasine", Uprava HTa baš i ne komunicira previše sa svojim zaposlenicima i uglavnom nastavlja se kontinuitet percepcije prijašnje Uprave o „krivcima" za sve lošije HT poslovne rezultate. Bez obzira na objektivne krivce, produbljenu krizu sveukupnog gospodarstva i pad osobnog standarda, kao i svjetskog trenda pada cijena telekomunikacijskih usluga i potrebe sve skupljih i bržih investicijskih ciklusa u nove tehnologije, postoje i neki „subjektivni" razlozi koje ova Uprava „ne vidi". Pogreške svih razina upravljačkih struktura ili „loši i prekobrojni zaposlenici", za Upravu je odavno bila lako rješiva dilema definiranja razloga „krize kompanije" pa je i „lijek" bio lako odrediv.

Uprava, da budemo jasni, zapravo zaposlenike vidi kao prepreku boljim rezultatima HTa. Sve ubrzanije i brojčano sve veći kontingenti, deklariranje „tehnološkog viška" zaposlenih, uz „outsourcing poslova sa zaposlenicima" zbog čega je HT u ovoj 2014 godini brojčano smanjen za oko 900 „duša", teško da nije ostavio posljedice i na redovno poslovanje. Napisao sam „duša" ne i zaposlenici, namjerno, jer Uprava nije razumjela kako je dosadašnjim forsiranim otpuštanjima HT i izgubio svoju „dušu", ljude koji su ga gradili i odricali se desetljećima i boljeg dohotka i boljih uvjeta rada. Zauzvrat, danas su na burzi rada, a „sretniji" među njima u prijevremenoj mirovini, no svi ogorčeni i razočarani. U redovnu mirovinu, iz HTa odavno, godinama nije otišao nitko, danas ima starijih od 60 godina svega 12 zaposlenih, pa i to nešto govori o Upravi. Kako je već najavljeno oko Nove godine obznaniti će se i „nova lista tehnološkog viška" HTa, vjerojatno 300-tinjak imena, a nova organizacijska struktura već i ranije! Glasine govore kako je iduće godine na redu i izdvajanje prodajnih mjesta, neka će ugasiti, neka se privatizirati, a većinu svojih usluga HT namjerava prodavati putem velikih trgovačkih lanaca (Ivičin prijatelj Ivica...) i „on-line". Danas doista nije lako raditi u HT „zdanjima" gdje je dominantan osjećaj strah od sutrašnjice, a zaposlenici što žive „od danas do sutra", da imaju gdje, pobjegli bi, od nekada, do prije koju godinu, najpoželjnijeg poslodavca, već danas.

Kako HTu pada i volumen prodanih usluga, promet, ali i cijene, bolje rečeno ne rastu i ne će rast kao posljedica svjetskih trendova telekomunikacijskih cijena, kako se smanjuje korisnička baza, to doista, u svim segmentima HTa kao organizacije, danas postoje opravdani razlozi proglašenja tehnološkog viška. Posebno ako se uzme u obzir i centralizacija poslovanja provodjena iz Bonna, koji želi da se pojedini segmenti poslovanja obavljaju u jednoj državi okruženja za više susjednih država. Da li se usprkos toga, u HT-u moglo spasiti većinu radnih mjesta, umjesto da se gotovo svi ljudi sa 50+ šalju na biroe rada ? Da, moglo se, da je prijašnjih godina bilo mudrosti u Upravi sa Ivicom Mudrinićem na čelu i da su se razmotrili alternativni scenariji. „Putra na glavi" svakako imaju i političke garniture što su se izmijenile tijekom posljednjih godina, koje su dopustile da vitalan infrastrukturni sustav države – telekomunikacijski sustav, uđe u kaotično stanje, kao posljedica „mantre" kako će tržište samo regulirati i razvoj i „igrače" u tom sustavu. No, o tom malo kasnije u okviru pogleda na našu novu superdržavu – EU.

Novi čelnici

I drugi teleoperatori u Hrvatskoj, uistinu ljuti HT konkurenti, imaju već neko vrijeme nove čelnike Uprava, TELE2 nešto duže, nordijsku Malin Holmberg, a VIP (koji je progutao B-net) već par mjeseci vodi Slovak, Jiri Dvorjačansky. Oboje je proteklih tjedana dalo veće interviewe novinarima tiskanih medija, a kako se u Hrvatskoj, zemlji „strogo kontroliranih medija", ništa ne događa slučajno, pa tako niti ova „novinarska časkanja", cilj kojih je bio čelnike ovih tele operatora prikazati kao simpatične, privremene stanovnike Zagreba, što drže mnoga „radna mjesta" i omogućuju građanima Hrvatske korištenje najmodernije komunikacijske tehnologije. I dok nam zgodna i pametna Malin tumači kako je u Zagreb stigla polovicom 2012, ne znajući kako je trudna, ali da svakako nije željela propusti karjernu priliku sa CEO funkcijom. Prema objavljenim rezultatima, nije da se njen trud ne vidi. Tele2 Hrvatska u trećem je ovogodišnjem tromjesečju ostvarila porast prihoda od 5,3 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine, na 182 milijuna kuna. Poslovni rezultati Tele2 Hrvatska objavljeni su prošli tjedan u Stockholmu u sklopu rezultata matične kompanije Tele2 AB, pri čemu iz hrvatskog Tele2 ističu zadovoljstvo rastom prihoda ostvarenim unatoč padu cjelokupnog telekomunikacijskog tržišta u Hrvatskoj.Tome je dijelom, kako kažu, pomoglo i to što su imali dobru ljetnu turističku sezonu i od prihoda od roaming usluga i u prodaji turističkih paketa te je ukupno u njihovoj mreži u trećem tromjesečju bilo 33 tisuće novih korisnika.

VIP-ovca Jiria pak muče sasvim druge brige, a izgleda da je i stigao sa malo drugačijim ciljem, kompanija je upravo objavila financijske rezultate za prvih devet mjeseci godine. U njima se vidi da su prihodi 3,9 posto manji nego u istom razdoblju lani, ali kompanija je uspjela usporiti njihov pad u odnosu na prvo polugodište 2014. Kako većinu vremena provodi u kompaniji, Zagreb baš i nije uspio posve upoznati u protekla 2 mjeseca, a i iz njegovih rečenica dade se razabrati što smatra svojim najvećim izazovom u Hrvatskoj. Naime Jiri govori:„ Kod kuće u Češkoj uvijek sam se žalio na birokraciju i državne intervencije, ali kad sam došao u Hrvatsku, shvatio sam da sam bio u krivu. Ovdje sam se suočio s puno većim pritiskom i neizvjesnošću ukupnog poslovnog okruženja koji su stvoreni neočekivanim Vladinim mjerama". Iako je u percepciji potrošača, u Hrvatskoj, VIP prvenstveno mobilni operator, Jiri nam otkriva kako je ponuda „brzog interneta" jedan od glavnih ciljeva.
Iako još nije kraj godine ipak se može zaključiti da se telekomunikacijsko tržište, u smislu „vlasničkih struktura", okrupnjuje, da svi operatori nastoje nuditi sve komunikacijske usluge, da svi pate od posljedica gospodarske krize, ali i da, novim imenovanjima predsjednika Uprava, iz svojih, „vlasničkih" percepcija, prevladavaju krizu rukovođenja, indirektno priznajući kako su današnje tržne pozicije kompanija rezultat i lošeg dosadašnjeg vodstva. Naravno, to ne će nikada priznati na direktno pitanje.

Nova EU percepcija telekomunikacija u funkciji „povezanog kontinenta"

Ne tako davno, pred svega koje desetlje, sve države Europe imale su monopolne, u državnom vlasništvu, telekom operatore. Uslijedili su, u nekim zemljama prije u drugima malo kasnije, procesi privatizacijeMonopolNe tako davno, pred svega koje desetlje, sve države Europe imale su monopolne, u državnom vlasništvu, telekom operatore. Uslijedili su, u nekim zemljama prije u drugima malo kasnije, procesi privatizacije i uvođenja konkurencije na tržištu, ali i sve brži tehnološki iskoraci, pa i Europsko političko EU okruženje, da bi se konačno danas posvema redefinirali ciljevi telekomunikacija. Europska komisija je pred nekoliko dana pokazala promptnost u reagiranju na izazove današnjeg tržišta EU, ali i konkurentnosti EU gospodarstva u svijetu i uvođenja konkurencije na tržištu, ali i sve brži tehnološki iskoraci, pa i Europsko političko EU okruženje, da bi se konačno danas posvema redefinirali ciljevi telekomunikacija. Europska komisija je pred nekoliko dana pokazala promptnost u reagiranju na izazove današnjeg tržišta EU, ali i konkurentnosti EU gospodarstva u svijetu. Ukratko, EU je odbacila regulaciju koja se tiče maloprodaje glasovne usluge u nepokretnoj mreži, kao i veleprodaju „poziva u nepokretnoj mreži". Također, redefinirala se i veleprodaja širokopojasnog pristupa (brzog interneta). Podpredcjednice Neeli Kroes komentirala je ove poteze EU riječima: „Promjene su rezultat povećane konkurencije na telekomunikacijskom tržištu i vode nas korak bliže uistinu umreženom kontinetnu" (misli se na EU !). Ipak, ključne su riječi, koje bi trebala prepozunati i Hrvatska, posebno Vlada i Agencija HAKOM kada Neeli Kroes kaže: „Ova tržna redefinicija iskazuje kako prepoznaje razvoj tehnologije i tržišta. Ona daje operatorima i regulatorima dodatnu fleksibilnost u pronalaženju optimalnih regulatornih rješenja, najsvrsishodniju za svaku pojedinu članicu EU. Također, prepoznaje i važnost ohrabrivanja investicija u postojeću infrastrukturu kao i u razvoj super brzih mreža neophodnih za gospodarski rast"! Drugim riječima, Hrvatska ili politika, neovisno o kojoj se stranci radi, koja kroz Sabor ili Vladu, kroji sudbine svih nas, morali bi konačno razumjeti kako je najsuvremeniji telekomunikacijski sustav podloga konkurentnog gosodarstva. Posebno u ruralnim područjima, koja su sve više, ne samo u Hrvatskoj već i u čitavoj Europi, izložena iseljavanjima u urbane sredine. Zašto? Izmedju ostaloga i zato što gospodarski subjekti zbog novih uvjeta digitalne ekonomije XXI. stoljeća i nedostatne telekomunikacijske infrastrukture migriraju tamo gdje ta infrastruktura postoji. Posljedično, dolazi do daljnje depopulacije ruralnih područja i svih društvenih problema u stanovništvom brzorastućim urbanim sredinama.

Razumjeli su te poruke i trendove u nama bliskim zemljama, poput Austrije, gdje je objavljeno kako će već 2016 g. Telekom Austrija uvesti G.fast tehnologiju, interntetskih brzina od 100 Mb/sek na postojećim bakarnim vodovima. Ovih su dana i obavili uspješna testiranja, no ova tehnologija ima „kvaku 22", što ta tehnologija radi na udaljenostima do 250 metara. Pa zašto je onda ta tehnologija tako važna? Jednostavno zato, što se najteže i najskuplje, uz najmanju „volju" samih krajnjih korisnika telekom usluga, mijenjaju bakarni vodovi, optičkom infrastrukturom, u tih „posljednjih 250 metara" do korisničkog stola. Stoga se optika može dovesti, posebno u gradovima sa višekatnicama i većim brojem stanova sa razvedenom bakarnom „kućnom instalacijom", do samih zgrada, a sa G.fast, putem postojećih bakarnih vodova, signal dolazi sa gotovo 100Mb/s do korisničkog uređaja u stanu. Bez „kopanja zidova ili inkomodiranja korisnika" ! procjena je telekom Austrija, kako će od ovog pristupa, samo u Beču profitirati gotovo 400.000 domaćinstava.

Jasno je kako je krajnji cilj dovesti optiku do „stola korisnika", ali kako je svima jasno da je to dugotrajni i skup proces, treba iskoristi sve mogućnosti tehnologije, a G.fast je logičan odabir. U isto vrijeme ispituju se i nove mogućnosti tehnoloških rješenja na optičkim vodovima, pa je tako British Telekom testirao na Huawei opremi, rješenje na tzv Flexgird arhitekturi, te dostigao senzacionalnu brzinu prijenosa od gotovo 3 Tb/sek na relaciji istraživački campus Adastral Park u Suffolku i BT toranj u Londonu. Ovo je gotovo dvostruko brže od, pred koji mjesec testirane Alcatel opreme. No, za nas je najvažnije razumjeti kako preduvjet svoj toj tehnološkoj nadgradnji, zamjena bakarnih vodova optičkim, do samih korisničkih lokacija. A sve ove infrastrukturne telekomunikacijske novine, u sustavu nacionalnih država, treba sagledati posebno kroz pred koji dan izrečenih riječi Angele Merkelna 8. njemačkom IT summitu u Hamburgu .

Industry 4.0 ili četvrta industrijska revolucija

Uistinu su dalekosežnog značaja te riječi koje nas osvješćuju kako je čovječanstvo sa XXI. stoljećem ušlo u četvrtu industrijsku revoluciju što mijenja svijet oko nas. „Europa bi trebala postati globalni lider u digitalnom svijetu, a Njemačka treba razviti kompjutoriziranu industrijsku proizvodnju, tzv. industriju 4.0", kaže Merkl. Da bi razumjeli što je to Industrija 4.0, podsjetimo se koje su to bile prethodne industrijske revolucije. Parni stroj i industrijska proizvodnja što je zamijenila manufakturnu proizvodnju prvi je puta dramatično izmijenila svijet, a slijedila ju je druga industrijska revolucija, što je uvela masovnu proizvodnju, na temeljima produkcije električne energije. TrećaMerkelMerkel je jasno naglasila da više ne želi da Europa stalno kaska za SAD-om i Kinom u digitalnom sektoru, u vrijeme novog, digitalnog gospodarstva."Europa je očito izgubila prvo poluvrijeme u utakmici za globalno vodstvo", rekao je glavni izvršni direktor Deutsche Telekoma Timotheus Hoettges industrijska revolucija ili digitalna revolucija, značila je korištenje elektronike i IT tehnologije u daljnjoj automatizaciji procesa proizvodnje. Industry 4.0 je pojam prvi puta korišten 2011. g. na sajmu u Hannoveru, a sada ga je Angela Merkel zvanično postavila kao cilj gospodarstva, ali i kao politički cilj Njemačke i EU. Cilj industrije 4.0 je pametna tvornica (smart factory) koju karakterizira prilagodljivost, učinkovito korištenje resursa i ergonomika, te integracija klijenata i poslovnih partnera u poslovni proces. Kod većine industrijskih poduzeća u Njemačkoj danas pametna tvornica važan je sastavni dio poslovne strategije, ali u praksi tek svaka peta tvrtka upravlja svojim proizvodnim pogonima i poslovnim jedinicama preko umreženih IT-sustava. Neki stručnjaci očekuju kako će I 4.0 biti stvarnost kroz deseak godina, ali donjeti će i neželjene nuspojave, u vidu sve manje potrebnih proizvodnih radnih mjesta. Vrijeme industrijske proizvodnje, koju ovdje u Hrvatskoj još pamtimo kao tvornice bivše države tzv. „socijalističkih divova" masovne proizvodnje, sa tisućama uposlenih, u novom svijetu definitivno su prošlost, što se nikada više vratiti ne će.

Merkel je jasno naglasila da više ne želi da Europa stalno kaska za SAD-om i Kinom u digitalnom sektoru, u vrijeme novog, digitalnog gospodarstva."Europa je očito izgubila prvo poluvrijeme u utakmici za globalno vodstvo", rekao je glavni izvršni direktor Deutsche Telekoma Timotheus Hoettges. „Niti jedna dominantna IT tvrtka, bilo proizvođač čipova ili konačnog proizvoda, nema sjedište u Europi nego su u SAD-u ili Aziji. No još uvijek možemo pobijediti u drugom poluvremenu". Ali, koji je preduvjet ulasku u život Industry 4.0, pojasnio je Nijemcima Dieter Kempf, direktor njemačkog udruženja IT sektora BITKOM: „Potrebne su nam inteligentne mreže, super brzi širokopojasni internet i na površinskom webu, moderna podatkovna politika - kako bismo mogli koristiti postojeće podatke u medicini ili automobilskoj industriji - podatkovna sigurnost, moderan sustav obrazovanja i dovršeno digitalno unutarnje tržište".

Pokušajmo zamisliti da li je moguće vidjeti Hrvatsku u Industry 4.0 okruženju kroz desetak godina? Uz ovu Vladu bez vizije i strategije, bez visokoobrazovanih i stručnih ljudi koji bježe glavom bez obzira preko granice u potrazi za poslom, kada zapravo niti Industry 3.0 nije saživjela jer je proizvodnja u Hrvatskoj nestala,našoj zemlji je izgledniji povratak „standardu" Industry 2.0 . Hoćemo li dopustiti taj scenarij?

Damir Tučkar, dipl.ing.