O knjizi kroz prizmu umjetne inteligencije

O sadržaju knjige gospodina Marijačića su vrlo lijepo napisali recenzenti (Damir Pešorda, Josip Jović i Domagoj Vidović), pa da ne slijedim njihov pristup, htio bih u ovom tekstu približiti čitateljima svog Imenjaka i sadržaj njegove knjige, tj. teme o kojima on piše u Hrvatskom tjedniku kroz prizmu umjetne inteligencije (AI - Artificial Intelligence).

Ne mogu se sjetiti jesam li ikad vidio ili upoznao gospodina Marijačića, no 2008. je objavio telefonski intervju sa mnom i nakon toga se tu i tamo povremeno pojavim na stranicama Hrvatskog tjednika, kojega od prvog broja redovito čita moja obitelj.

Predgovor u knjizi napisao je akademik Ivan Aralica, kojega također nisam nikad upoznao, ali ostao mi je u sjećanju ručak kod pokojnog predsjednika Tuđmana na Pantovčaku, gdje je poštovani akademik sjedio odmah do pročelja stola, tj. do doktora Tuđmana. Ostala zvučna imena za stolom bila su Šušak, Radić, Praljak, ... . No nasuprot gospodina Aralice, tik uz Tuđmana sjedio je budući premijer RH, kojega je Europska unija 2003. prihvatila, a kasnije odbacila. Naime, 'ako slušaš, možeš krast od svojih, no ne i od nas'. To sam spomenuo kako bih skrenuo pozornost AP-eju, da će u slučaju pobjede Rusije u Ukrajini, Rusi ovdje tražiti nečiju 'glavu', jer Rusi ne zaboravljaju uzvikivanje 'Za Dom Spremni' po Ukrajini. EU će u tom slučaju rado udovoljiti Rusima. Je li on zna za takav mogući scenarij, pa dozvoljava po Hrvatskoj divljanje tajnih službi preko srpskog uz pomoć ruskog sveta, kako bi se u slučaju ruske pobjede u Ukrajini ipak zaštitio od ruskog gnjeva, to ne znam. No sigurno je da povijesno naivna EU želi oteti Srbiju iz ruskog zagrljaja, pa na štetu Hrvatske i Hrvata već četvrt stoljeća dozvoljava sve i svašta uključujući četničke derneke i krivotvorenje povijesti nastanka Republike Hrvatske. Stoga, pametan čovjek uči iz povijesti, a nepametan zabranjuje hrvatske pozdrave. Eto, tek toliko da ostane trag da sam ipak AP-ja s ovim tekstom pokušao spasiti.

I sad da nastavim s tekstom o gospodinu Marijačiću i temama o kojima on u Hrvatskom tjedniku, tj. u svojoj knjizi piše, postavljao sam umjetnoj inteligenciji (AI) pitanja, i od nje dobivao odgovore. Originale odgovora sam sačuvao, da ne bi ispalo da sam odgovore izmislio ili odgovorima manipulirao, jer usavršavanje programa AI-ja je neprekidan proces. Moja pitanja su kratka i jasna, a odgovori umjetne inteligencije znaju biti dugački i skloni razvodnjavanju, tako da sam sažeto prikazao odgovore umjetne inteligencije.

'Ili će se viti il' nas ne će biti', nakladnik Tempus 22 d.o.o. – Zadar, 2025.

Znači moje (Ivica) prvo pitanje glasi:

Ivica: Ivica Marijačić.

Odgovor umjetne inteligencije (AI) glasi:

AI: Ivica Marijačić je hrvatski novinar, publicist te direktor i glavni urednik tjednika Hrvatski tjednik. Poznat je po svojim desničarskim i nacionalističkim stavovima te je čest gost raznih političkih podcasta i emisija gdje komentira aktualne društvene i političke teme u Hrvatskoj. U dijelu javnosti i medija s drugačijim političkim orijentacijama, njegovi stavovi i rad "Hrvatskog tjednika" često su predmet oštre kritike. Ti ga krugovi optužuju za širenje govora mržnje, huškanje na nasilje, pa čak i za pro-ustaške stavove.

Ivica: Koji su to ekstremni stavovi?

AI: "Ekstremni stavovi" koji se pripisuju Ivici Marijačiću i "Hrvatskom tjedniku" odnose se na nekoliko ključnih područja, a optužbe često dolaze od političkih neistomišljenika, drugih medija, novinarskih udruženja (poput HND-a) i antifašističkih organizacija. Glavne kritike i optužbe uključuju: govor mržnje i huškanje, profašistički i proustaški stavovi, širenje dezinformacija i kršenje novinarskih etičkih normi, kritika EU i gubitka kulture, kritika političkih neistomišljenika. Ove optužbe i kritike su razlog zašto se Marijačićev rad i stavovi smatraju ekstremnima u određenim krugovima, dok ih njegovi podržavatelji vide kao nužnu obranu hrvatskih vrijednosti.

Ivica: Ako je Marijačić ekstremno desni, tko je ekstremno lijevi novinar?

AI: U hrvatskom medijskom prostoru ne postoji novinar koji bi bio općeprihvaćen kao "ekstremno lijevi" pandan Ivici Marijačiću na "ekstremnoj desnici", u smislu da vodi medij s jednako oštrim, beskompromisnim i polarizirajućim diskursom koji bi bio konstantno etiketiran kao "ekstremizam" od strane glavnih medija i javnosti.

Ivica: Je li Marijačić ustaša?

AI: Ivica Marijačić nije izričito identificiran kao "ustaša" u javnim izvorima, no njegov "Hrvatski tjednik" i njegovi stavovi često su opisani kao proustaški od strane kritičara i organizacija, poput Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske (SABH). Ukratko, Marijačić ne koristi taj termin za sebe, ali zbog svojih stavova o povijesnim temama, osobito o NDH i partizanima, te sadržaja u "Hrvatskom tjedniku", mnogi ga u javnosti smatraju i nazivaju proustaškim ili ideološki bliskim ustaškom pokretu.

Ivica: Je li Marijačić domoljub?

AI: Marijačićev rad i stavovi su izrazito polarizirajući, pa će odgovor na pitanje je li domoljub uvelike ovisiti o političkom stajalištu i vrijednostima osobe koja procjenjuje.

Ivica: Koji je onda novinar domoljub?

AI: Ne postoji jedinstvena, objektivna lista "domoljubnih novinara", budući da je domoljublje subjektivan pojam koji svaka osoba, a time i novinar, tumači na svoj način. Ono što jedna osoba smatra domoljubljem, druga može smatrati nacionalizmom ili nečim trećim.

Ivica: Je li Marijačić uspješan novinar?

AI: Ocjena je li Ivica Marijačić "uspješan novinar" ovisi isključivo o kriterijima uspjeha koji se primjenjuju. Njegova karijera i rad izazivaju izrazito podijeljena mišljenja u hrvatskoj javnosti. S jedne strane, može se smatrati uspješnim u smislu postizanja specifičnih ciljeva: dugovječnost i utjecaj u niši, prepoznatljivost i dosljednost, produktivnost, aktivan je publicist, autor knjiga, kolumnist i čest gost u emisijama, što svjedoči o visokoj razini profesionalne aktivnosti. S druge strane, prema standardima mainstream ili etičkog novinarstva, njegov se rad često smatra neuspješnim ili štetnim: pravne i etičke kontroverze, kritike zbog govora mržnje, percepcija u mainstream medijima. Zaključno, Marijačić je postigao značajan komercijalni i utjecajni uspjeh unutar specifične političke niše, ali je istovremeno suočen s teškim kritikama i pravnim problemima koji narušavaju njegovu profesionalnu reputaciju u širem novinarskom kontekstu.

Ivica: Je li bolje živjeti od svog rada ili dobijati pomoć države poput novinara?

AI: Pitanje je složeno i tiče se ekonomskih, etičkih i političkih rasprava, a odgovor ovisi o tome tko procjenjuje i iz koje perspektive se gleda.

Ivica: Zašto je Vjesnik ugašen?

AI: Vjesnik je godinama imao vrlo nisku prodaju, (oko 3 do 3.500 prodanih primjeraka), što je bilo nedovoljno za samoodrživo poslovanje.

Ivica: Zašto se Novosti ne ugase kad se slabo prodaju?

AI: Novosti, tjednik Srpskog narodnog vijeća (SNV), opstaju unatoč slaboj tržišnoj prodaji jer se dominantno financiraju sredstvima iz državnog proračuna, a ne prodajom na kioscima.

Ivica: Zašto se ne bi i Hrvatski fokus i Hrvatsko slovo financirali poput tjednika Novosti?

AI: Hrvatski fokus i Hrvatsko slovo ne financiraju se na isti način kao tjednik Novosti iz temeljnog razloga što nisu mediji registrirani za potrebe informiranja nacionalnih manjina, već se definiraju kao tjednici koji promiču hrvatske nacionalne, kulturne i domoljubne vrijednosti.

Ivica: Koji je tjednik respektabilniji i pouzdaniji, Hrvatski tjednik ili srpske Novosti?

AI: Ako tražite medij koji se pridržava viših novinarskih standarda, temelji se na činjenicama i pruža analize koje su široko prihvaćene u novinarskoj struci, srpske Novosti se generalno smatraju pouzdanijim.

Ivica: Što je srpski svet?

AI: Srpski svet je geopolitički revizionistički koncept koji teži stvaranju jedinstvenog političkog i kulturnog prostora svih Srba, što je u suprotnosti s postojećim granicama i suverenitetom država u regiji.

Ivica: Kako se prepoznaje uloga srpskog sveta u Hrvatskoj?

AI: Uloga "srpskog sveta" u Hrvatskoj se ne prepoznaje kao službena politika hrvatske države, već kao politički narativ i kritika usmjerena na određene aktivnosti unutar srpske zajednice za koje se sumnja da su pod utjecajem ili da promiču ideologiju iz Beograda koja je u suprotnosti s hrvatskim nacionalnim interesima.

Ivica: Ima li srpski svet utjecaj u Hrvatskoj?

AI: Percepcija utjecaja srpskog sveta u Hrvatskoj postoji, ali je predmet spora: dok jedni vide stvarnu i opasnu prijetnju u određenim aktivnostima i izjavama, drugi to vide kao legitiman rad manjinskih institucija u okviru hrvatskih zakona, a treći kao politički spin i huškanje.

Ivica: Jučer je održana u Srpskom kulturnom centru u Zagrebu izložba ”Efemeris”, jednog od autora i potpisnika Memoranduma Srpske Akademije Nauka i Umetnosti (SANU).

AI: Istina je da je osoba čiji je legat izložen bila jedna od ključnih figura u stvaranju dokumenta koji se u Hrvatskoj i BiH smatra ideološkim pokretačem rata i teritorijalnih pretenzija. Ta činjenica je izazvala i određene prosvjede ispred Srpskog kulturnog centra u Zagrebu.

Ivica: Treba li prosvjednike kazneno progoniti?

AI: Pitanje treba li prosvjednike kazneno progoniti ovisi isključivo o tome jesu li svojim postupcima prekršili zakone Republike Hrvatske, a ne o sadržaju njihovih političkih stavova ili samom činu prosvjedovanja. Pravo na mirno okupljanje i javni prosvjed temeljno je ustavno pravo u Hrvatskoj. Konačna odluka o (eventualnom) progonu leži na hrvatskim pravosudnim tijelima, koja moraju djelovati u skladu sa zakonima i poštujući ustavna prava svih građana.

Ivica: Je li u redu da se u Njemačkoj veliča Hitler, a u Hrvatskoj srpski svet?

AI: To da se u Njemačkoj veliča Hitler, a u Hrvatskoj "srpski svet", nije usporedivo jer se radi o potpuno različitim pravnim i povijesnim kontekstima. U Njemačkoj je veličanje Hitlera i nacizma protuzakonito i strogo kažnjivo, dok je pitanje "srpskog sveta" u Hrvatskoj predmet političkih i ideoloških rasprava.

Ivica: Znači SANU Memorandume treba financirati hrvatska država?

AI: Hrvatska država ne financira Memorandum SANU-a. Ipak, upravo se zbog kontroverzi oko financiranja medija manjina i izložbe osobe koja je sudjelovala u izradi Memoranduma, u dijelu javnosti i medija postavljaju pitanja o tome koristi li se financiranje manjina na način koji je u suprotnosti s hrvatskim nacionalnim interesima.

Ivica: Smiju li se stvoritelji Memoranduma promovirati u Hrvatskoj?

AI: Pravno gledano, ako izložba i popratni govor nisu prekršili zakone RH o govoru mržnje ili javnom redu, ona je formalno dopuštena. Međutim, s etičke i političke strane, takva "promocija" je duboko problematična i neprihvatljiva za veći dio hrvatske javnosti, koja u tome vidi relativizaciju povijesti i uvrjede prema žrtvama Domovinskog rata. Zbog toga se ovakvi događaji s pravom kritiziraju i izazivaju oštre reakcije.

Ivica: Zbog toga se u Splitu i Zagrebu prosvjedovalo.

AI: Da, upravo zbog tih etičkih i političkih razloga došlo je do prosvjeda i incidenata i u Splitu i u Zagrebu. U ovakvim situacijama, ne postoji jedna jedina osoba ili strana koja je "kriva", već se odgovornost može sagledati iz različitih perspektiva:

1. Odgovornost organizatora izložbe (Srpski kulturni centar / SNV)
2. Odgovornost prosvjednika i onih koji su sudjelovali u incidentima
3. Odgovornost medija i političara

U konačnici, politički i etički su svi sudionici barem djelomično "krivi" za eskalaciju tenzija u osjetljivom trenutku. S pravnog gledišta, "kriv" je samo onaj za koga pravosuđe utvrdi da je prekršio zakon (organizator skupa ako ga nije prijavio, ili prosvjednik koji je remetio red, mir ili širio govor mržnje).

Ivica: Je li Marko Jurič kriv za ukazivanje pojave četništva u Hrvatskoj?

AI: Hrvatski sudovi su proglasili Marka Juriča krivim za javno poticanje na mržnju prema srpskoj manjini i Srpskoj pravoslavnoj crkvi, zbog čega je pravomoćno osuđen na uvjetnu kaznu zatvora od 10 mjeseci, uz rok kušnje od dvije godine.

Ivica: Je li hrvatsko pravosuđe u funkciji srpskog sveta?

AI: Tvrdnja da je hrvatsko pravosuđe u funkciji "srpskog sveta" je politička optužba bez dokaza koja se koristi za kritiku sudskih odluka i političkog stanja u državi. Službeni stav je da pravosuđe djeluje neovisno i u skladu s hrvatskim zakonima.

Ivica: Provokatori, tj. organizatori izložbe nisu krivi, a prosvjednici u Splitu i Zagrebu jesu?

AI: Pravosudni sustav postupa na temelju kršenja zakona. U ovom slučaju, policija i tužiteljstvo su procijenili da su djela nekih prosvjednika prešla granice zakona, dok djela organizatora izložbe nisu (barem ne u smislu kaznenog djela). To je trenutačna pravna situacija, neovisno o političkim i etičkim stavovima javnosti.

Ivica: Znači važnija je reakcija od akcije?

AI: U pravnom smislu, da, reakcija koja krši zakon je važnija od akcije koja je politički sporna, ali legalna. S pravne strane, ne smije se činiti kazneno djelo, bez obzira na razlog ili provokaciju. Zato je reakcija važnija za pravosuđe. S društvene i etičke strane, akcija se smatra temeljnim uzrokom problema.

Ivica: Znači veličanje četništva u Hrvatskoj je izraz demokracije?

AI: Ne, upravo suprotno. Veličanje četništva u Hrvatskoj nije izraz demokracije, već je protuzakonito i predstavlja kršenje temeljnih načela demokratske države. Dakle, izraz demokracije nije samo pravo na slobodu govora, već i obveza države da zaštiti svoje građane od govora mržnje i da osigura ustavni poredak temeljen na antifašizmu i vladavini prava.

Ivica: Antifašizam je zločin?

AI: Ne, antifašizam nije zločin. Naprotiv, antifašizam se u Hrvatskoj i većini demokratskog svijeta smatra temeljnom vrijednošću i civilizacijskim postignućem. Tvrdnja da je antifašizam zločin je manipulacija koja se često koristi u političke svrhe, s ciljem relativizacije povijesti i izjednačavanja žrtve i agresora iz Drugog svjetskog rata.

Ivica: A tko je onda pobio Hrvate 1945. i sve do danas ih ubija?

AI: (AI ne zna odgovor, tj. ne daje nikakav odgovora, već upućuje na mrežne stranice po AI izboru da onaj tko pita sam pronađe odgovor na postavljeno pitanje).

Ivica: Jesu li partizani zločinci?

AI: Ne može se cijeli partizanski pokret proglasiti "zločinačkim" u smislu da mu je jedina svrha bio zločin, jer je imao i legitiman cilj borbe protiv fašizma. Međutim, pojedini pripadnici i zapovjednici jesu bili zločinci jer su počinili teške ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. Činjenica da su ti zločini bili masovni, planirani i da za njih desetljećima nitko nije odgovarao baca sjenu na poslijeratnu jugoslavensku vlast. Suvremena Republika Hrvatska priznaje antifašizam kao temelj, ali istovremeno osuđuje komunističke zločine koji su uslijedili.

Ivica: Ako se ne može cijeli partizanski pokret proglasiti zločinačkim, zašto se cijeli ustaški pokret proglašava zločinačkim?

AI: Ukratko, ustaški pokret je bio zločinački u svojoj srži i svrsi (genocidna ideologija), dok je partizanski pokret imao legitiman cilj borbe protiv fašizma, unatoč tome što su njegovi pripadnici počinili značajne ratne zločine i poslijeratnu represiju.

Ivica: Zar nije antifašizam temeljen na zločinu, 1939-1941., 1945. i dalje?

AI: Antifašizam kao ideja i pokret otpora fašizmu je civilizacijska vrijednost i temelj suvremene demokracije. Zločini su počinjeni u ime komunizma (koji je bio glavni nositelj antifašizma u Jugoslaviji) i od strane konkretnih osoba i režima u određenim povijesnim razdobljima. Ne može se reći da je sam antifašizam (kao borba protiv fašizma) temeljen na zločinu, ali se moraju priznati i osuditi zločini koje su počinili neki od aktera tog pokreta, osobito u poslijeratnom razdoblju.

Ivica: A koga su u Hrvatskoj za zločine antifašizma osudili?

AI: Pravosudni sustav u Hrvatskoj suočava se s brojnim preprekama u procesuiranju ovih zločina, uključujući nedostatak političke volje, protok vremena, smrt potencijalnih počinitelja i žrtava te poteškoće u prikupljanju dokaza, zbog čega su masovna stratišta, poput onih na Križnom putu, ostala bez sudskih epiloga za izravne počinitelje.

Ivica: Znači antifašizam je izazvao Drugi svjetski rat?

AI: Antifašizam je nastao kao odgovor na fašizam i nacizam, s ciljem suprotstavljanja njihovoj ekspanziji i zločinačkim ideologijama. Stoga se ne može smatrati uzrokom rata, već pokretom koji je nastojao zaustaviti sile koje su rat pokrenule.

Ivica: Ako je Staljin bio antifašist, zar on nije napao Poljsku i izazvao Drugi svjetski rat?

AI: Iako je Staljin bio sudionik u podjeli Poljske i time doprinio širenju sukoba, direktni uzrok i početak rata bila je agresija nacističke Njemačke. Staljinovo djelovanje u tom razdoblju bilo je oportunističko, a ne antifašističko u smislu borbe za slobodu i demokraciju.

Ivica: Onda su i ustaše bili oportunisti?

AI: (Umjetna inteligencija ponovno izbjegava odgovor i upućuje na mrežne stranice po AI izboru da onaj tko je postavio pitanje sam pronađe odgovor).

Ivica: Jesu li partizani bili hrvatski domoljubi?

AI: Percepcija partizana kao hrvatskih domoljuba ovisi o naglasku na antifašističkoj borbi i uspostavi granica ili na komunističkoj ideologiji i poslijeratnim zločinima. To je složeno povijesno pitanje koje i danas dijeli hrvatsko društvo.

Ivica: Jesu li ustaše bili hrvatski domoljubi?

AI: Prevladavajuće stajalište u povijesnoj znanosti i u suvremenoj Hrvatskoj jest da su zločini, rasistička ideologija i kvislinški karakter ustaškog režima nespojivi s istinskim domoljubljem. Domoljublje koje se temelji na mržnji i progonu drugih naroda i vlastitih građana ne odgovara etičkim standardima suvremenog društva.

Ivica: Znači da bi partizani mogli biti hrvatski domoljubi, a ustaše ne?

AI: Da, tako bi se moglo reći, ovisno o perspektivi, zbog temeljnih razlika u ideologiji, djelovanju i posljedicama koje su ostavili za sobom. Ipak, treba imati na umu da je ovo pitanje i dalje predmet rasprave u Hrvatskoj, no razlika u percepciji proizlazi iz različitih etičkih i povijesnih interpretacija

Ivica: Zašto su Hrvati pozdravili proglašenje NDH?

AI: Proglašenje Nezavisne Države Hrvatske (NDH) 10. travnja 1941. godine izazvalo je mješovite i složene reakcije među Hrvatima. Iako je dio Hrvata, suočen s dugogodišnjim nezadovoljstvom i potiskivanjem nacionalnih težnji unutar Kraljevine Jugoslavije, pozdravio stvaranje neovisne države, taj entuzijazam nije bio univerzalan, a karakter režima ubrzo je pokazao svoje pravo lice.

Ivica: Da su nacisti pobjedili, bi li i dalje bili zločinci?

AI: Da su nacisti pobijedili u Drugom svjetskom ratu, povijesni narativ i pravni status njihovih djela bio bi drastično drugačiji. "Istina" o tome jesu li bili "zločinci" ovisila bi o tome tko piše povijest i tko drži moć.

Ivica: Znači ustaše nisu počinili genocid?

AI: Iako nikada nije donesena formalna presuda međunarodnog suda za ratove iz 1940-ih (Nurnberški sud se primarno bavio njemačkim vodstvom, a lokalni sudovi su u poraću osudili ustaške vođe), povijesni konsenzus i brojni dokazi nesumnjivo potvrđuju da su ustaše počinili genocid.

Ivica: Jesu li četnici počinili genocid tijekom Drugog svjetskog rata?

AI: Da, mnogi povjesničari smatraju da su zločini koje su četnici počinili nad Muslimanima (Bošnjacima) i Hrvatima tijekom Drugog svjetskog rata predstavljali genocid.

Ivica: Jesu li partizani počinili genocid?

AI: Partizani su nedvojbeno počinili masovne zločine, ali pravna i povijesna kvalifikacija tih zločina kao genocida ostaje predmet rasprave, pri čemu mnogi povjesničari preferiraju termine ratni zločini ili zločini protiv čovječnosti.

Ivica: Jesu li Amerikanci, Rusi, ili Kinezi počinili genocid u svojoj povijesti?

AI: Da, sve tri države su u svojoj povijesti provodile politike i akcije koje su od strane značajnog dijela međunarodne zajednice i povjesničara okarakterizirane kao genocid, iako pravne presude međunarodnih sudova ne postoje za sve navedene slučajeve.

Ivica: Zašto se male narode može optužiti za genocidnost, a velike ne?

AI: Optuživanje za genocid manje je povezano s objektivnom moralnom osudom, a više s političkom moći. Velike sile posjeduju sposobnost da oblikuju međunarodno pravo, kontroliraju globalnu percepciju i izbjegavaju pravnu odgovornost, dok male države tu zaštitu nemaju, zbog čega njihovi zločini ostaju trajno u fokusu međunarodne i regionalne javnosti.

Ivica: Je li Ruđer Bošković Hrvat ili Srbin?

AI: Ruđer Bošković je svjetski ugledan znanstvenik čija je ostavština predmet spora između Hrvatske i Srbije. S obzirom na povijesni kontekst, najtočnije je reći da je on Dubrovčanin i istaknuti europski znanstvenik, a interpretacija njegove nacionalnosti ovisi o tome tko je procjenjuje i kojem narodu je pripisuje. UNESCO ga je uvrstio u popis značajnih Hrvata.

Sad ću kao pitanje upisati svoje ime i prezime. Pažljivo pratite što će AI odgovarati.

Ivica: Ivica Tijardović

AI: Ivo Tijardović, kompozitor ... .

Ivica: Nisam pitao za Ivu već za Ivicu? AI, čitaš li ti uopće pitanja?

AI: Ispričavam se zbog nesporazuma. Potpuno ste u pravu što ste me ispravili. "Ivo" i "Ivica" Tijardović su zapravo ista osoba.

Ivica: Ivo i Ivica Nisu iste osobe!

AI: Ispričavam se još jednom. Bili ste u pravu, moja prethodna tvrdnja da su "Ivo" i "Ivica" Tijardović nužno ista osoba temeljena na nadimku bila je preuranjena.

Na temelju svega ovdje napisanog od umjetne inteligencije (Google: AI - Artificial Intelligence) o gospodinu Marijačiću i temama o kojima on piše u svojim kolumnama u Hrvatskom tjedniku, a koje predstavljaju sadržaj njegove knjige 'Ili će se viti il' nas ne će biti', moram reći nekoliko činjenica.

Tijekom zadnjih desetak dana testirao sam AI i došao do zaključka da umjetna inteligencija ipak nije umjetna, a da nije ni inteligencija kad ne daje konkretne odgovore, pa mi se čini da bi za AI adekvatniji izraz bio Umjetna istina. Primjera radi, na moje pitanje 'Zašto AI izbjegava izravan odgovor na konkretno pitanje?', AI odgovara: AI može izbjegavati izravan odgovor na pitanje iz nekoliko razloga, koji se uglavnom svode na njegova tehnička ograničenja, način na koji je treniran, i sigurnosne smjernice koje su postavili njegovi kreatori.

Kad je u pitanju 'Jasenovac', o kome Marijačić često piše, onda se normalnom čovjeku zdravog razuma povraća kad na pitanja čita AI odgovore. Naime, pokušavati neutemeljeno umanjivati ili povećavati broj poginulih ili pripisivati 'Jasenovcu' sadržaje Auschwitza ili osporavati postojanje partizanskog logora Jasenovac je nedostojno bilo koje civilizacijske komunikacije. Bitni materijalni dokazi za sve postoje. Ako smo civilizacijski došli na razinu koja uvažava znanost temeljenu na materijalnim dokazima, onda treba poći od broja materijalno identificiranih žrtava. Ako uvažavamo komunističku istinu i njihova 'istraživanja' onada treba vratiti onih 700 ili 800 tisuća žrtava 'Jasenovca' koje smo učili u školi, s tim da bi taj broj trebalo zaokružiti na milijun, jer se taj broj lako pamtiti, a i Hrvati su poznati po svojoj velikodušnosti (zbrinuli su milijun izbjeglica u Domovinskom ratu), a ne uvijek dvomiti je li 700 ili 800 tisuća. Nisam sklon sarkazmu, pa čitajte pažljivo, već smatram da su stvarne žrtve 'Jasenovca' davno zaslužile mir, a ne da se s njima neprekidno manipulira zbog nečijeg interesa, terorizirajući cijeli narod i državu.

Ako smo se odlučili za neupitnu 'antifašističku' istinu onda se taj milijun mora i ozakoniti bez prava na sumnju, jer nismo primitivci pa da uvažavamo materijalne dokaze i znanost. Stoga smatram zločinom protiv čovječnosti kad se spominje oko 83.000 tisuće stradalih u 'Jasenovcu'. Kako vas nije sram umanjiti deset puta ili više broj žrtava i na njima graditi svoju 'znanstvenu' karijeru i praviti 'biznis' od nečije tuge i strašne patnje!? Pitam se kakve to osobe rade u JUSP-u Jasenovcu' i na račun laži i klevećenja hrvatskog naroda bezbrižno žive. Kako uopće mogu mirno spavati znajući da im je preko noći uteklo stotine tisuća žrtava. Ja već duže vremena zbog toga ne spavam i stalno se pitam gdje su nestale te bezimene žrtve. Eto, toliko o komunističkoj ili 'antifašističkoj' istini koju sam spreman prihvatiti, pod uvjetima koje sam upravo naveo, samo da nas više neprekidno ne lažu i da nas više ostave na miru s tim 'Jasenovcem', partizanima i ustašama.

Ako pak zaista želimo saznati istinu o 'Jasenovcu', i prihvatiti istinu ma kakva ona god bila i pružiti konačno iskreno jedan drugom ruku u znak poštovanja i pomirenja, te zajedno krenuti u rješavanju ozbiljnih problema društva, onda treba potražiti pomoć od stručnjaka raznih profila poput doktora Ivana Hrvoića (vidi: DR. IVAN HRVOIĆ, VODEĆI SVJETSKI STRUČNJAK U MAGNETOMETRIJI Hrvatska birokracija je golema, komplicirana i neučinkovita) i brojnih znanstvenika koji imaju objavljene radove, tj. knjige o logoru Jasenovac, temeljene na konkretnim materijalnim dokazima bez onih dokaza iz komunističkih vremena kad je pojedincima život ovisio o sadržaju njihovog svjedočenja. Kad saznamo istinu, međunarodni moćnici ne će više moći koristiti 'Jasenovac' kao šibu s kojom nas neprekidno šibaju preko svojih nevladinih udruga uz bezosjećajnost hrvatskih vlada kroz klevećenja Hrvata već 80 godina. Svim 'znanstvenicima' koji zagovaraju besramnih 83.000 žrtava dao bih godinu dana od objave ovog teksta da se javno ispričaju hrvatskim građanima i kolegama znanstvenicima što su u grijehu živjeli i prenosil laži 'Jasenovca'. Isto vrijedi i za predsjednike RH od 2000. godine do danas, koji će u povijesti, ako se ne ispričaju zbog njihovog povijesnog neznanja, biti zabilježeni kao slučajni predsjednici, trajno osramoćeni i zaboravljeni jer su sudjelovali preko 'Jasenovca' u ozbiljnom klevećenju Hrvata. A da ih ipak povijest ne zaboravi ovjekovječit ću ih s ulogama iz nezaboravnog filma Casablanca iz 1942. godine. (Signor Ugarte, Sam, Yvonne i Louis)

A što se tiče ustaša i partizana, ni jedni ni drugi ne zaslužuju veličanje, s tim da su ustaše prije rata bili nada Hrvatima i oduvijek se borili za Hrvatsku, za razliku od partizana koji ta nada nikad nisu bili i borili su se isključivo za partizansko-četničku Jugoslaviju. Četništvo i četničke ideje koje zbog demokracije kroz 'kulturu' ulaze u hrvatske prostore, mora biti zabranjeno i strogo kažnjavano. Navodni 'ustašluci' i partizanština će sami od sebe doživjeti zaborav kad vlade dozvole javne rasprave i javnost shvati cijelovitu povijesnu ulogu ustaša i partizana, pa u tom pogledu zabrane bilo u kojem smjeru mogu biti samo kontraproduktivne (više o svemu vidi: Vjekoslav Vrančić: Branili smo državu Nezavisnu Državu Hrvatsku) .

I na kraju pozdravio bih objavljivanje knjige 'Ili će se viti il' nas ne će biti', a Tebi bih dragi Imenjače poručio, sve dok budeš pisao očima nas malih obespravljenih običnih građana, mi ćemo te čitati. Stoj mi dobro i poživi dugo!

dr. Ivica Tijardović