'Od sedamdesetih do kraja milenija u Zagrebu i svijetu'

Osvrt na knjigu 'Od sedamdesetih do kraja milenija u Zagrebu i svijetu' objavljenu 2021., autor Antun Mateš, izdavač Večernji list d.o.o.

U Press klubu Tihomira Dujmovića na Z1 Televiziji uvijek zanimljivi gosti, a ovom bih prilikom htio istaknuti odličnog Tomislava Jelića. No razlog zašto pišem ovaj tekst je nastup gospodina Antuna Mateša – slikara i grafičara u spomenutom 'Press klubu' gdje je predstavljena njegova knjiga 'Od sedamdesetih do kraja milenija u Zagrebu i svijetu'. Nakon odslušane emisije zainteresirala me Matešina knjiga, što je dokaz da autor knjige zna prodati svoj talent, što nije uvijek slučaj kod talentiranih ljudi.

Nemam Božji dar kojeg ima gospodin Mateša, no nakon posjeta Rubensove rođene kuće i kasnije Pariza prije mnogo godina naučio sam razlikovati dobro od lošeg slikarstva, tj. umjetnosti. Nije mi namjera pisati o Matešinom umjetničkom radu, već o sadržaju spomenute knjige.

U samom uvodu autor se pita 'Je li bio moj život dobar?' i nastavlja 'Najteža mi je bila spoznaja da sam veći dio života proveo u komunizmu'. Ne čudi me takva spoznaja gospodina Mateša. Mnogi od nas koji su putovali svijetom, živjeli u drugim državama, u različitim sustavima vrijednosti, a s iskustvom života u komunizmu znaju koliko toga nam je bilo uskraćeno u takozvanom socijalizmu. U pravu su oni koji kažu da nijedan politički sistem ili sustav nije savršen, no povijest je dokazala da se nije bježalo sa Zapada na Istok, već obrnuto. Koliko je samo nevinih stradalo ili zatvarano, mućeno, kolikima su uskraćena osnovna ljudska prava, koliko ih je živjelo u strahu pred diktaturom proletarijata, komunističkom partijom, znaju mnogi koji su živjeli u komunističkom 'blagostanju'. Autor knjige nas prisjeća gotovo nevjerojatnog podatka o vrijednosti DM. Jedna njemačka marka krajem 1989. vrijedila je oko 6 milijuna dinara. Valjda zbog 'snažne' jugoslavenske proizvodnje gdje nije bilo nezaposlenih s punim radničkim pravima, a ne kao danas. Kad ste naručili kavu u to vrijeme, bilo je pametno odmah je platiti, jer nakon pola sata kad bi konobar ponovo došao do vas, cijena kave bi porasla. Autor se u knjizi prisjeća radnika na sprovodu 'Maršala' koji je držao zagrljenog malodobnog sina i u kameru rekao: 'Volio bih da je ovaj moj sin umro umjesto druga Tita'. Ne razumijem kako još uvijek netko može žaliti za takvim okrutnim vremenima, jer 'Čim se rodiš kao Hrvat, na leđa ti natovare grijeh NDH, ustaša, Katoličke crkve, pa da se opereš od tih grijeha proglasiš se Jugoslavenom, uđeš u partiju, potkazuješ Hrvate i tek tada konačno živiš normalno'.

Knjiga 'Od sedamdesetih do kraja milenija u Zagrebu i svijetu' sastoji se od tri dijela. U prvom se kronološki obrađuju sedamdesete, u drugom osamdesete, a u trećem devedesete godine prošlog stoljeća, kako u Zagrebu, bivšoj državi i Republici Hrvatskoj, tako i u svijetu. Kroz cijelo to razdoblje autor knjige prolazi kroz svoj život, spominjući brojne osobe iz njegovog života, kao i poznate osobe koje su obilježile to razdoblje, kako kod nas, tako i u svijetu. Brojne fotografije iz razdoblja zadnjih trideset godina prošlog stoljeća u knjizi vraćaju starije čitatelje u vrijeme u koje su i oni živjeli. I to je svakako vrijednost ove knjige, koja je cijenom vrlo pristupačna budućim čitateljima.

Izdavač knjige je Večernji list d.o.o. koji sigurno u knjizi vidi financijsku korist, što je još jedna potvrda Mateševog talenta u poštenom promoviranju svoga rada.

Autor, kao strastveni ribolovac (ribar) kaže 'Ulovi i korist od komunističke partije višestruko su nadmašivale korist od riba jer je komunizam imao strukturu istu kao i nacionalsocijalizam u Njemačkoj. Članstvo u objema partijama omogućila su napredovanje u karijeri i status bez obzira na sposobnost'. U prilog tome autor ističe Stipu Mesića koji je poslije donošenja 'Deklaracije o položaju i imenu hrvatskog jezika' 1967. godine javno osudio u govoru pred Saborom njene sastavljače i pozvao da im se sudi jer su diverzanti koji razaraju temelje Jugoslavije. Takva je osoba Zapadu 2000. godine bila idealna za uvođenje 'demokracije' u Nezavisnoj Republici Hrvatskoj. Da, 2000. smo ucjenama izvana uz korištenje protu-hrvatskih medija dobili Hrvatsku po mjeri Zapada, ignorirajući tisućljetnu težnju hrvatskog naroda. Novi 'demokrati i borci za ljudska prava' stjecali su iskustvo u Hrvatskom proljeću, ukidanjem Matice hrvatske, 'hapšenjem' 2000 'opasnih', smjenjivanjem više od sto tisuća 'nepodobnih', itd. U knjizi gospodin Mateša također imenuje osobe iz njegovog profesionalnog života koje su pomoću partije postizali njemu nemoguće. Kao u svemu, mediokriteti su uvijek prosperirali u društvima koja su izgubila ili nisu nikad imala ljudskost. U tom kontekstu od brojnih fotografija u knjizi izdvojio bih tekst one pod brojem 1150.

Autor knjige o svemu ima svoj stav (vidi tekst fotografije 1288) i to vrijedi cijeniti, bez obzira slagali se mi sa njim ili ne.

U knjizi me dojmila sudbina oca Štefeka i Pere, Ota Resingera, kao i podrugivanje Hrvatima s imenovanjem ulica po Račanu.

Je li se ulaskom u HDZ 1995. autoru knjige sreća osmjehnula, čitatelji neka sami zaključe. Sve u svemu, knjigu se lako čita, nije naporna i tko želi čitajući knjigu može se vratiti u desetljeće terorizma, olovne godine i vrijeme postanka RH. Mišljenja sam, da je gospodin Mateš bio u hrvatskoj diplomaciji uspješniji u promoviranju Hrvatske, nego što je bio u promoviranju svojih djela. Prilika je propuštena, no ostala su njegova djela, slike, grafike, itd.

dr. Ivica Tijardović