Herman Dalmatin

Istranin Herman Dalmatin (o.1105/1110.-posl. 26. veljače 1154.) najstariji je hrvatski znanstvenik i filozof svjetskog ugleda. Uz filozofiju proučavao je astronomiju, astrologiju, matematiku, a bavio se prevođenjem i pisanjem autorskih djela. Kao jedan od najvećih znanstvenika prve polovice 12. st. u doba osnivanja prvih sveučilišta možemo ga prozvati i samim „pionirom europske znanosti." (F. Šanjek) Nakon školovanja u domovini, tada dijelu Svetog Rimskog Carstva njemačke Herman Dalmatinnarodnosti, nastavio je studij u Europi na tradiciji platonističke filozofije prirode. Zatim je dugo i daleko proputovao ne bi li izravno upoznao arapsku znanost i kulturu onoga doba.

Islam je, naime, uznapredovao nedugo nakon propasti Zapadnog Rimskog Carstva 476. n.e. U ranim godinama 7. st., ponajprije poradi slabljenja utjecaja Istočnog rimskog carstva (Bizanta) na Bliskom istoku i Africi, te slabosti Sasanidskog (Perzijskog) imperija u Aziji, islamu se otvorio širok prostor za osvajanja svijeta. A početkom 8. st. Arapi su takozvanom Mračnom dobu Europe donijeli revoluciju, u kratkom vremenu izvršivši „najveći preokret moći, religije, kulture i bogatstva u povijesti." (D.L. Lewis) Stoga ne čudi da je učeni Istrianin prevodio djela te iznimne kulture, ali i ona helenističke znanosti i filozofije, dakle s grčkog i arapskog na učeni latinski. Važno je odmah istaknuti da je taj ugledni učenjak pritom uspio pridonjeti tolerantnijem dijalogu kršćanske Europe s islamom i potpunijemu poznavanju starogrčke filozofije.

U razdoblju kada je djelovao Herman Dalmatin arapska je tradicija čuvala mnogo od antičkog kulturnog i filozofskog nasljeđa u Europi zaboravljenog ili pak izblijedjelog. Arapska astrološka i alkemijska predaja i praksa bile su svojevrstan „kvasac na kojem se djelomice stvarala potonja europska znanost." (August Kovačec) Usto je, nadalje, djelovao i kao pisac izvornih djela na latinskom. Osobito je, stoga, zaslužan za uvođenje aristotelizma u srednjovjekovnu kršćansku filozofiju i misao, utječući tako na daljnji razvoj europske srednjovjekovne znanosti. Konačno, taj pokretač i animator europske i hrvatske znanosti sam je unaprjeđivao tu novoprobuđenu znanost 12. st. - neki suvremeni autori čak govore o svojevrsnoj „renesansi 12. st. u Europi" - ne samo teorijskim spoznajama nego i praktičnim primjenama tih spoznaja.

Porijeklo i život

Herman Dalmatin rodio se pri kraju 11. st. ili na početku 12. st. negdje u središtu Istre. Njegovi ga suvremenici nazivaju „Hermanus Dalmata" (Petar Časni, opat Clunyja), „Sclavus" (rkp. „Doctrina Machumet"), „Secundus" (za razliku od istoimenog pisca iz 11. st., prozvanog „Contractus"), „de Carinthia" (prema bilješci prijevoda „De usu astrolabii": „Hermanus iste astrologus fuit natus de Karinthia, non Contractus de Sueuia"), „Istranin" (Napulj, Biblioteca nazionale, Ms. C. VIII. 50, fol. 38v: „Istrie ... Dalmatin knjiga 2maritima et montana, ine medio patria nostra Kaunthia Karauthia?!").

Najranije spoznaje Herman oblikuje u nekoj samostanskoj ili katedralnoj školi. Potom, prema običaju onog vremena, najvjerojatnije prima kleričku tonzuru, ali nam danas nije poznato da li je imao kakav klerički red. I. Ostojić u knjizi „Benediktinci u Hrvatskoj" napominje da je Herman Dalmatinac „vjerojatno bio benediktinski monah."

Tridesetih godina 12. st. (o. 1130.-1135.) Herman prisustvuje predavanjima uglednog znanstvenika i predavača Thierryja iz Chartresa, ali ne znademo točno da li u Chartresu ili Parizu. Školovao se, dakle, kod vrsnih učitelja tada najuglednijih obrazovnih središta na tradiciji platonističke filozofije prirode i tadašnjim prirodoznanstvenim stajalištima kršćanske Europe.

Učenik Herman prisjetit će se svog učitelja 1143/1144. posvetivši mu vlastiti prijevod Ptolemejeve „Planisfere": „... Astronomiju, taj temelj znanosti, kome bih je mogao bolje pokloniti ako ne vama, koji ste u naše vrijeme prvo i suvremeno pero prirodnih znanosti ... vama, moj premarljivi učitelju Thierry, u kome – u to ne sumnjam – ponovno živi Platonova duša, koja je s nebesa sišla na dobrobit smrtnika, vama istinski oče latinske znanosti ... Vaše kreposti, moj odlični prijatelj Robert de Retine i ja, želimo nasljedovati."

Vrijedi istaknuti da s Robertom od Chestera talentirani Herman prolazi tada najpoznatije europske škole. Vođeni težnjama da se izravno DalmatinHerman Dalmatin rodio se pri kraju 11. st. ili na početku 12. st. negdje u središtu Istre. Njegovi ga suvremenici nazivaju „Hermanus Dalmata" (Petar Časni, opat Clunyja), „Sclavus" (rkp. „Doctrina Machumet"), „Secundus" (za razliku od istoimenog pisca iz 11. st., prozvanog „Contractus"), „de Carinthia" (prema bilješci prijevoda „De usu astrolabii": „Hermanus iste astrologus fuit natus de Karinthia, non Contractus de Sueuia"), „Istranin" (Napulj, Biblioteca nazionale, Ms. C. VIII. 50, fol. 38v: „Istrie ... Dalmatin knjiga 2maritima et montana, ine medio patria nostra Kaunthia Karauthia?!").suoče s uvaženom arapskom znanošću i kulturom svojeg vremena, krenuli su na velika znanstvena putovanja sjevernim Sredozemljem Dalmatin knjiga(Francuskom, Italijom, Dalmacijom, Grčkom) do Bliskog istoka (do Bagdada, gdje svladavaju arapski) i natrag do Španjolske. Nakon povratka u Španjolsku taj zanimljivi srednjovjekovni dvojac usavršavat će se u matematici i astronomiji. Tamo ih Petar Časni pridobija za posao glede prevođenja Kur'ana, a riječ je o 1141. godini. Herman će kasnije ponajviše djelovati u Španjolskoj i Francuskoj, ali i u ostalim europskim zemljama.

Petar Časni u svom pismu sv. Bernardu iz Clairvauxa napominje kako je protekao njegov susret i postignut dogovor s Hermanom i Robertom, tada već arhiđakonom crkve u Pamploni: „Šaljem vam naš novi prijevod rasprave protiv opake Muhamedove hereze, koja je mojim zalaganjem, dok sam nedavno boravio u Španjolskoj, prevedena s arapskog na latinski. Prijevod je napravio Petar iz Toleda, magister, koji poznaje oba jezika. Ali jer mu latinski nije tako blizak i poznat kao arapski, dao sam mu za pomoćnika učenog muža, dragog sina i brata Petra, našeg tajnika, koga, smatram, vaša odličnost dobro poznaje. Sredivši nejasne i loše oblikovane latinske rečenice, ovaj posljednji je sastavio pismo ili bolje rečeno knjižicu, za koju mislim da će zbog objelodanjenja inače nepoznatih podataka mnogima biti vrlo korisna. Ali sam i ... Kur'an ... preveo s arapskog na latinski. Kod toga su mi bili pri ruci muževi upućeni u oba jezika: Robert de Retine iz Engleske, sada arhiđakon pamplonske crkve, i učitelj Herman Dalmatinac, vrlo oštrouman i književno izobražen, koje sam našao dok su uz obale Ebra proučavali astrologiju te sam ih, uz veliku nagradu, na ovaj posao nagovorio."

Hermano život, dakle, prožet je čestim putovanjima i promjenom mjesta boravka. Tako godine 1142. boravi u Leonu, a 1. lipnja 1143. već je u Tuluzi (Toulouse). Kratko nakon toga odlazi u Béziers, a duže vremena živi u Toledu, čijim se imenom služi za ilustraciju geografskih pojmova u svojim djelima. Daljnji tijek Hermanova života danas nam još nije poznat, pa je teško pretpostaviti i godinu njegove smrti.

Znanstveno djelovanje

Herman je svojim brojnim i samostalnim djelima utisnuo značajan pečat u razvoju filozofije i prirodnih znanosti srednjovjekovne Europe. Ponajprije njemu imademo zahvaliti što se u predavanju na katedralnim školama 12. st. malo po malo usvajaju arapski filozofski pisci aristotelovske orijentacije. Usto, istaknut je i po svojem doprinosu razvoju astronomije i matematike.

Možemo istaknuti da je među svojim suvremenicima Herman stekao prilično uvaženi ugled znanstvenika. Tako, Rudolf iz Burgesa s ponosom priznaje da je bio njegov učenik i suradnik. Nadalje, istaknuti Istrian prevodi Ptolemejevu „Planisferu" za svog dojučerašnjeg istaknutog učitelja Thierryja iz Chartresa, autora glasovitog „Heptateuchona", u kojem ovaj posljednji sakuplja i rezimira dostignuća svega tada poznatog znanja. Petru Časnom nije neugodno nazvati ga skolastikom „acutissimi ac literati ingenii." Ipak, ponajveći broj pohvala udjeljuje mu osobni prijatelj i studijski suputnik Robert od Chestera u čijem je društvu Herman proputovao dobar dio Europe i Azije.

Pomalo je razočaravajuća činjenica da njegovo ime neopravdano pada u zaborav tijekom humanizma i renesense, te stoga ne čudi da se neka od Hermanovih djela počelo pripisivati drugima (npr. Hermanu zvanom „Contractus", Rudolfu iz Brugesa itd.). Srećom, potkraj 19. st., Ch. Jourdain i J. A. Clerval reaktiviraju istaknutom Istraninu ugled koji mu kao jednom od začetnika europske i hrvatske znanosti potpuno zaslužno pripada. Najbolji proučavatelji njegovih djela, Ch. Haskins i M. Alonso, veličaju Hermanovu svestranu izobrazbu i hvale njegovu otvorenost prema drugim kulturama, prvenstveno grčkoj i arapskoj.

HERMAN DALMATIN KARTA

U Hrvatskoj je Herman Dalmatinac ostao dugo vremena gotovo nezasluženo nepoznat, ali su ovu prazninu prvi pokušali popuniti Š. Ljubić, M. Bayer (njegov jedini izvor je J.A. Clerval), M.D. Grmek i Vl. Bazala, F. Šanjek, Ž. Dadić i dr.

Na Hermanovo znanstveno opredjeljenje ponajprije utječe prijateljevanje s učenim Englezom Robertom od Chestera, koji je u potrazi za znanjem proputovao Francusku, RadoviHerman je iza sebe ostavio desetak prijevoda znanstvenih radova, uglavnom iz područja astronomije i matematike, koje je s mnogo originalnosti i osobnosti preveo s arapskog na latinski, kao i jedna istaknuti filozofski spis objelodanjen 1143. pod naslovom „De essentiis." U tomu djelu Herman raspravlja o pet biti: causa (uzrok), motus (kretanje), locus (mjesto, situacija), tempus (vrijeme), habitudo (stanje, okolnost), koje se ponešto razlikuju od Aristotelovih: hyle (materija), forma (oblik), motus, locus, tempus. Haskins opravdano smatra da nema vidljive povezanosti između Hermanovog spisa i nešto kraće Al Kindijeve rasprave „De quinque essetniis", koju je na latinski najvjerojatnije oko 1187. preveo Gerard iz Cremone.Italiju, a zatim – kao što smo vidjeli – Dalmaciju, Grčku i Siriju, dok se nije primirio u Španjolskoj kao arhiđakon kaptola u Pamploni. O njihovoj plodonosnoj i zanimljivoj suradnji piše već spomenuti clunyjevski opat Petar Časni. Njihovo prijateljevanje i zajednički studij potvrđuju uzajamne posvete, koje jedan drugome prijateljski upućuju. Tako Herman prima posvetu Robertovog prijevoda Al Kindijevih „Iudica", a on mu za uzvrat posvećuje svoje djelo „De essetniis" („O bitima"), u kojem ga naziva „unicus atque illustris socius studiorum omnium, specialis atque inseparabilis comes rerumque actuum per omnia consors unice." U istom predgovoru ističe da je svoje radove iznio u javnost tek nakon dugih i vrlo ozbiljnih studija.

Nakonhemrna 3očki preveli Kur'an i kad je Robert od Chestera izabran za arhiđakona u Pamploni, Herman Dalmatinac nastavlja sam istraživački rad „in publicis gimnasis", pa mu s pravom pripada naslov „scholasticus" (skolastik), kako ga ponosno predstavlja Petar Časni u već spomenutom pismu sv. Bernardu iz Clairvauxa.

Herman je iza sebe ostavio desetak prijevoda znanstvenih radova, uglavnom iz područja astronomije i matematike, koje je s mnogo originalnosti i osobnosti preveo s arapskog na latinski, kao i jedna istaknuti filozofski spis objelodanjen 1143. pod naslovom „De essentiis." U tomu djelu Herman raspravlja o pet biti: causa (uzrok), motus (kretanje), locus (mjesto, situacija), tempus (vrijeme), habitudo (stanje, okolnost), koje se ponešto razlikuju od Aristotelovih: hyle (materija), forma (oblik), motus, locus, tempus. Haskins opravdano smatra da nema vidljive povezanosti između Hermanovog spisa i nešto kraće Al Kindijeve rasprave „De quinque essetniis", koju je na latinski najvjerojatnije oko 1187. preveo Gerard iz Cremone.

„De essentiis" predstavlja zanimljivu i pomalo originalnu mješavinu platonizma, kakav se u prvoj polovici 12. st. predavao na školama u Parizu i Chertresu, Aristotelove Fizike i neoplatonizma u izdanju Hermesa Trismegista. Brojni Hermanovi navodi djela klasičnih pisaca potvrđuju njegovu bogatu kulturu i naobrazbu. Među ostalima referira se na Cicerona, Beocija i Plinija, dok neke kao Seneku, Makrobija, Apuleja i Vitruvija, navodi u primjerima. Hesioda pozna u latinskoj verziji. Po jedanput se poziva na spise sv. Augustina i sv. Jeronima. U više navrata citira Euklida, ali najčešće navodi znanstvene radove Ptolemeja. Eratosten, Druvius, Apolonius, Arhimed, Hiparh, Galen i Hipokrat također mu nisu nepoznati. Od arapskih autora navodi Al Battanija, koga poznaje iz Robertovih prijevoda, ali najviše citira Albumasara kojega je sam preveo.

Herman Dalmatin je i danas posebno zanimljiv za povijest znanosti. Pritom valja reći da Herman Dalmatin ne teži samo teorijskoj znanstvenoj spoznaji u filozofiji, astronomiji, matematici, nego istražuje i nastoji naći i korisnu praktičnu primjenu tih spoznaja u svakidašnjem životu (u medicini, zemljomjerstvu, prognozi vremena, izradbi astronomskih instrumenata kao što je, primjerice, konstrukcija astrolaba, sprave za određivanje položaja zvijezda). Herman usto slijedi i u ono doba naglašeno zanimanje za astrologiju, posebice u svrhu predviđanja svjetskih događaja. Svojim prevoditeljskim, posredničkim i autorskim djelom utjecao je na vodeće mislioce 13. stoljeća, na Adalberta Velikog, Tomu Akvinskoga i Rogera Bacona.

Glavno Hermanovo djelo „De essentii" („Rasprava o bitima") sačuvano je u rukopisu, a u nas je uz hrvatski prijevod objavljeno 1990. Još bi vrijedilo pripomenuti da je 2009. na hrvatskom jeziku objavljeno i njegovo astrološko djelo „De indagatione cordis" („O preispitivanju srca") što sve svjedoči o pohvalnom i nadasve potrebitom širenju svijesti kod nas o tom uistinu istaknutom znanstveniku i graditelju civilizacijsko-kulturoloških mostova.

Hrvoje Spajić

Pet, 15-11-2019, 00:37:27

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.