Gdje su pravna država i PravDA?

Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Hrvatski ustav ne primjenjuje sustav numerus clausus u pogledu zabranjenih osnova diskriminacije, već je moguće antidiskriminacijskim zakonodavstvom širiti dosege ove odredbe. Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje. Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

Tko se ogriješi o odredbe Ustava o temeljnim slobodama i pravima čovjeka i građanina, osobno je odgovoran i ne može se opravdati višim nalogom. Svako ljudsko biće ima pravo na život i nema smrtne kazne. Čovjekova je sloboda i osobnost nepovrediva te se nikomu se ne smije oduzeti ili ograničiti sloboda, osim kada je to određeno zakonom, o čemu odlučuje sud. (Čiji? Srpski, haški ili sutra brusselski ili pak naš, hrvatski)?) Svatko je nedužan sve dok se pravomoćnom sudskom presudom ne ustanovi suprotno. Jamči se privatnost doma, sloboda mišljenja i pravo vlasništva.

Iz svega navedenog razvidno je da smo se mi hrvatski branitelji izborili za puno sloboda u državi u kojoj danas mi sve manje slobodno mislimo, djelujemo i živimo. Nama je ograničena sloboda kretanja jer ne znamo kada će dojučerašnji neprijatelj koji u našoj zemlji uživa sve te ustavom zagarantirane slobode podnijeti u svojoj, kako oni kažu matičnoj, zemlji Srbiji prijavu za ukidanjem naše slobode u našoj zemlji ili dok budemo negdje na putu?

347 hrvatskih branitelja nema slobodu za koju su se borili

Prema informacijama u braniteljskoj populaciji 347-orici branitelja je oduzeta sloboda ili je protiv njih podignuta optužnica koja im onemogućava slobodu kretanja. Ta sloboda im je ograničena jer su političke elite zbog ulaska u EU potpisale sporazume i akte kako bi izjednačili agresora i žrtvu. Njihov je krimen obrana Hrvatskih granica od nadmoćnijeg neprijatelja koji je u 100 kilometara dugoj tenkovskoj koloni iz Srbije krenuo u napad na samostalnu, samoodređenu novonastalu državu Hrvatsku, njen narod i Ustav. Ustav koji danas štiti sve one koji su pucali, palili, žarili, klali i ubijali od Iloka do Prevlake, Ustav DORH i VeritasUčestvujući na Međunarodnoj konferenciji o nasljeđu haškog Tribunala, održanoj u Hagu 24. i 25. februara 2010. godine, predsjednik Vrhovnog suda Hrvatske Branko Hrvatin i državni odvjetnik (tužilac) Mladen Bajić, uz prisustvo ministra pravosuđa u Vladi RH (Ivana Šimonovića), pred auditorijem od oko četiri stotine ljudi, među kojima su bile i porodice žrtava, rekli su da je Hrvatska na neki način otišla preširoko u optuživanju ljudi koji su sada u Srbiji, prije svega hrvatskih državljana srpske nacionalnosti, koji se terete za ratne zločine. Tužilac Bajić je tokom diskusije naveo da tužilaštvo koriguje optužnice i smanjuje broj otuženih.u koji se svi kunu, u pravo, pravdu i pravnu državu. A gdje nestade pravo na samobranu? Pravo na slobodu? Pravo na život koji je bio ugrožen svake sekunde onima koji su imali hrabrosti ostati braniti svoj kućni prag, svoje granice, svoje zakone i svoj Ustav?

Nestadoše ta prava izgleda u bespućima onih koji nisu imali hrabrosti stati pred čelik i olovo, nego su „mudro“ po salonima u hrvatskoj metropoli ili pak europskim metropolama tražili i podržavali one koji imaju zamjerke nastanku samostalne Hrvatske. Da, danas znam da su to orjunaši, proleterska djeca, djeca komunizma i udbaši i oni koji su godinama odgajani u svom komunističkom svijetu. Oni nisu bili protiv agresora, kako će i biti pa oni jesu agresor. Oni su se svi ogriješili o Ustav jer nisu, a bili su dužni, stati u obranu svoga naroda i Domovine. Ako jesu dijelom ovog hrvatskog naroda. Njihovi dokumenti pokazuju da jesu, no njihovi običaji, vjera, djelovanje govore suprotno. Dakle onda njima slijedi ustavna odredba: „Tko se ogriješi o odredbe Ustava o temeljnim slobodama i pravima čovjeka i građanina, osobno je odgovoran i ne može se opravdati višim nalogom.“

Rekao bih da u tom slučaju svi oni koji nisu stali u obranu Domovine (dezerteri) i oni koji su onemogućili pravo na rad (lopovi iz privatizacije i ratni profiteri) trebaju odgovarati po Ustavu. Zaključak: Svi koji su pobjegli, krali, profitirali i vratili se u RH bez obzira bili bjegunci ili dojučerašnji agresori - četnici imaju veća prava od onih koji su zemlju i njen Ustav branili, to im taj Ustav i jamči. Zašto je tomu tako? Odgovor je vrlo jednostavan, njih brojčano ima daleko više od nas koji smo uistinu bili branitelji, a oni naši koji su pobjegli uspjeli su si kod istih takvih koji nisu daleko pobjegli, ali crtu bojišnice nisu omirisali pribaviti status istovjetan našem. Ovih dana na vidjelo izlaze kvazi branitelji i kvazi invalidi-umirovljenici, jer se i to se moglo kupiti za par tisuća maraka.

A tko je dužan štititi Ustav?

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je samostalno i neovisno pravosudno tijelo ovlašteno i dužno postupati protiv počinitelja kaznenih i drugih kažnjivih djela, poduzimati pravne radnje radi zaštite imovine Republike Hrvatske te podnositi pravna sredstva za zaštitu Ustava i prava.

E, bilo bi komično da nije tragično, DORH je jedna od institucija uz Ministarstvo pravosuđa RH koje je izdalo ta načela i to na način da je provelo aboliciju, omogućilo agresorskim vojnicima da im se sudi u njihovoj „matičnoj“ zemlji, promijenilo kvalifikacije u optužnicama i korigiralo ih, i ponavljanjem postupaka oslobodilo tisuće i desetke tisuća četnika. Oni sami krše ustav surađujući sa Savom Štrbcem i udrugom „Veritas“, pazite udrugom, kojoj šalju sve dokumente, koji na sebi imaju oznaku državna tajna i nisu za javnost, oni savjetuju neprijateljske vojnike kako da izigraju hrvatske zakone i obnavljanjem postupaka. Evo primjera i dokaza, a izvor su dokumenti DORH-a u Veritasu:

2.3.2. Učestvujući na Međunarodnoj konferenciji o nasljeđu haškog Tribunala, održanoj u Hagu 24. i 25. februara 2010. godine, predsjednik Vrhovnog suda Hrvatske Branko Hrvatin i državni odvjetnik (tužilac) Mladen Bajić, uz prisustvo ministra pravosuđa u Vladi RH (Ivana Šimonovića), pred auditorijem od oko četiri stotine ljudi, među kojima su bile i porodice žrtava, rekli su da je Hrvatska na neki način otišla preširoko u optuživanju ljudi koji su sada u Srbiji, prije svega hrvatskih državljana srpske nacionalnosti, koji se terete za ratne zločine. Tužilac Bajić je tokom diskusije naveo da tužilaštvo koriguje optužnice i smanjuje broj otuženih.

A kako Ustav štiti predsjednik pravednik Ivo Josipović?

Po onome što je najavio pišući svoje knjige, po svojoj krilatici PravDA Ivo i njegova PravDaDr. Ivo Josipović, profesor Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, predstavljajući prvu knjigu buduće trilogije na temu o suđenjima za ratne zločine pred domaćim sudovima "Odgovornost za ratne zločine pred sudovima u Hrvatskoj" u maju 2007. godine, naveo je iste podatke kao i DORH u prethodnoj tački o broju podnesenih krivičnih prijava, pokrenutih krivičnih postupaka i omjeru procesuiranih pripadnika sukobljenih strana. „Činjenica je da je Hrvatska provela velik broj suđenja za ratne zločine, ali gotovo sve protiv pripadnika različitih neprijateljskih formacija, a tek iznimno protiv pripadnika vlastitih oružanih formacija“predsjednik agnostik i pijanist kojem je općepoznati vicmaher i prvi među izdajnicima koji su se u strahu da ne izgube glavu okupili oko Franje Tuđmana utro put izdaje, poznati Stipe Mesić, dakle Ivo Josipović kazao je o ovoj temi ljeta gospodnjeg 2007. sljedeće:

1.7. Dr. Ivo Josipović, profesor Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, predstavljajući prvu knjigu buduće trilogije na temu o suđenjima za ratne zločine pred domaćim sudovima "Odgovornost za ratne zločine pred sudovima u Hrvatskoj" u maju 2007. godine, naveo je iste podatke kao i DORH u prethodnoj tački o broju podnesenih krivičnih prijava, pokrenutih krivičnih postupaka i omjeru procesuiranih pripadnika sukobljenih strana. „Činjenica je da je Hrvatska provela velik broj suđenja za ratne zločine, ali gotovo sve protiv pripadnika različitih neprijateljskih formacija, a tek iznimno protiv pripadnika vlastitih oružanih formacija“, navodi se u spomenutoj knjizi Ive Josipovića.

E sad, danas je ova osoba institucija Predsjednika RH, kojoj sam sa svojim suradnicima podnio zahtjev za izručenje Veljka Marića Hrvatskoj, osoba koja bi trebala grepsti i nogama i rukama i noktima za svakog svog pučanina (oni kažu građanina) kojem neka druga zemlja uskraćuje njemu Ustavom zagarantirana prava i slobode u njegovoj zemlji. No na nesreću Josipović nije poput Izraelaca ili Amerikanaca koji će okrenuti zemlju naopako za svakog svog pučanina-građanina posebno za onog koji je svojim djelovanjem zadužio Domovinu (Amerikanci odmah pošalju 7. flotu i «Sealse» (marinci komandosi), a o izraelskom MOSSAD-u ne moram puno pričati.)

No to nije čudo, jer i on je jedan od onih čije obitelji nisu sanjale samostalnu Hrvatsku, nisu je željeli niti su za nju ratovali. (Možda i on ima neki visoki vojni čin poput Kosorice). A i da to kojim slučajem poželi, nema s im to izvesti jer je njegov prethodnik kroz detuđmanizaciju-dehrvatizaciju zemlje razvalio obaještajno sigurnosni sustav, a u vanjskim poslovima sjede anemični kancelarijski znate tko koji nisu u stanju sastaviti diplomatsku predstavku ili upozorenje Srbiji da ćemo prekinuti sve diplomatske odnose ukoliko ne učine to i to.

Na kraju nam ostaje, draga moja hrvatska braćo i sestre, da mi koji smo preživjeli rat, mi koje ne mogu kupiti, uplašiti ili promijeniti činimo Poruka braniteljimaBranitelji, obrazujte se da nas ne mogu nazivati neobrazovanima, jer to im je jedini argument na javnim sučeljavanjima, polemizirajte jer što to više činimo njihovo će vrijeme prije doći kraju. Naši su očevi i pradjedovi čekali stoljećima neovisnu Hrvatsku, mi smo je stvorili, a sad znamo tko je u njoj tko i znat ćemo to i kad dođe vrijeme to riješitisve da opet uzmemo i to što prije sudbinu naše zemlje u naše ruke. Zato pišite, kritizirajte, prosvjedujte i organizirajte, jednom riječju djelujte kako god znate i umijete i možete u očuvanju istine o Domovinskom ratu, hrvatskim braniteljima i hrvatskoj povijesti. Prvo krenete od obitelji, pa šire rodbine i dalje. Branitelji, obrazujte se da nas ne mogu nazivati neobrazovanima, jer to im je jedini argument na javnim sučeljavanjima, polemizirajte jer što to više činimo njihovo će vrijeme prije doći kraju. Naši su očevi i pradjedovi čekali stoljećima neovisnu Hrvatsku, mi smo je stvorili, a sad znamo tko je u njoj tko i znat ćemo to i kad dođe vrijeme to riješiti.

I na kraju morate se protiv njih boriti sve više perom, no nikad ne zaboravite Oni koji nisu za Hrvatsku meni su s one strane nišana.

Blagoslovljen Božić i Sretna Nova godina Vama i Vašim bližnjima !

„Nitko Domovinu ne može voljeti više od onih koji su spremni dati život za nju“

Mario Maks Slaviček