Antikrist je moćnik, ali pobijeđeni moćnik

Jubilarna godina nade u kojoj se nalazimo ima nas u prvom redu namjeru ohrabriti da sigurnije i radosnije koračamo na našem putu do potpunog ispunjenja Božjega plana spasenja. Ona nam također treba probuditi volju da promišljamo o onim stvarima i onim događajima koji nas prate na našem putu života, a da mi nismo njihovi dobrovoljni suputnici. Oni nas prate s određenim planom koji je suprotan našem cilju. To su snage i sile ovoga svijeta o kojima nas obavještava Božja objava.

Jedva poznata vladavina antikrista

U kršćanskoj tradiciji i u povijesnom razmišljanju Crkve konačno stanje povijesti nosi ime: vladavina antikrista. Prije nego što naš Gospodin "ponovno dođe u slavi", demonsko-sotonske sile bit će oslobođene kako bi mogle ustati i uzdići se do uništenja i, ako je moguće, potpunog iskorjenjivanja Kristovog otkupiteljskog djela. Krist, Sin Božji, je taj koji treba biti konačno uklonjen iz povijesne svijesti kao "krajnji razorni čimbenik" sotonske svjetske dominacije! To danas doživljavamo "malo po malo", gotovo svaki dan, u politici, obrazovanju i društvu. Perverzno i protuprirodno sve više postaje odlučujuća moć u oblikovanju zajedničkog života.

Antikrist i njegova vladavina je vladavina obdarena ogromnom sotonskom moći. Josef Pieper,poznati filozof, piše u djelu „O kraju vremena“: "Antikrista treba dalje smatrati figurom političkog vršenja moći koja se proteže nad cijelim čovječanstvom. On je vladar svijeta. U istom trenutku u kojem je svjetska dominacija u punom smislu postala moguća, Antikrist je također postao moguć u stvarnosti." Ima mnogo znakova i tragova za tvrdnju da smo već došli do ove povijesne točke. Uz pomoć instrumenta najnovije digitalne i globalne komunikacijske tehnologije i umjetne inteligencije i masovne propagande neograničena obmana i vladavina Antikrista postali su mogući u bilo kojem trenutku."

Antikrist i lažni mesijanizam

Katekizam sažima ovo razdoblje na sljedeći način: "Prije Kristova dolaska Crkva mora proći posljednju kušnju koja će uzdrmati vjeru mnogih. Progonstvo koje prati njihovo hodočašće na zemlji otkrit će 'misterij zloće': religiozna zabluda laži donosi ljudima iluzorno rješenje njihovih problema po cijenu njihovog otpadništva od istine. Najgora vjerska obmana je ona Antikrista, to jest, lažni mesijanizam u kojem čovjek slavi sebe umjesto Boga i njegovog Mesije koji je došao u tijelu." (675)

O ovom posljednjem vremenu Gospodin kaže: "Jer oni će dani donijeti nevolje kakve se nikada nisu dogodile otkad je Bog stvorio svijet, niti će ih više biti. I ako Gospodin ne skrati ovo vrijeme, tada nitko ne bi bio spašen; ali zbog svojih izabranika skratio je ovo vrijeme." (Mk 13, 19-20).

Vrijeme antikrista

Tko je to antikrist i što znači vladanje antikrista u vremenskoj fazi dolaska svijeta prema svom kraju? Ime antikrist jedva se još spominje unutar naviještanja. No ona ovozemaljska stvarnost, koju označuje ime antikrist, je dobro poznata suvremenom čovjeku pod drugim imenom ili drugim kategorijama. Vladanje antikrista možemo pravilno shvatiti samo s pomoću osnovnih teoloških pojmova i uvjerenja. Temeljna teološka spoznaja jest da postoje unutar povijesti demonske sile, ali ne samo neke bezlične sile nego i njihovi subjekti, njihovi nositelji: demoni. Tko su demoni? To su čisto duhovna bića, to su pali anđeli koji vrše svoje djelovanje u povijesti čovječanstva.

Antikrist nije jedno takvo čisto duhovno demonsko biće. Ipak je on u zajedništvu s onim zlim bićem kojeg tradicija naziva „Knez ovog svijeta“ i „bog ovog svijeta“ (2Kor 4,4). To zlo biće je čisto duhovno biće s velikom moći: đavao. Kada je đavao kušao Isusa, legitimirao je svoju moć u svijetu rečenicom: Sve ovo je meni dano – to jest sva ova kraljevstva – i ja dajem sve to onomu komu hoću. (usp. Lk 4,6). Isus nije korigirao đavla tako da je zanijekao istinitost te izreke, primjerice da je odvratio đavlu: kraljevstva nisu tvoja, te ih ne možeš niti dati nekome. Dakako, ne smijemo tu njegovu šutnju tumačiti kao priznanje istinitosti đavlove tvrdnje. Vjerojatno je Isus prešao preko toga ironičnim mišljenjem o tome znajući dobro da je svijet sa svojim kraljevstvima samo Božje vlasništvo i nikoga drugoga.

„Knez ovoga svijeta“ djeluje, radi, zahvaća u povijest svijeta i čovječanstva, ali on nije gospodar povijesti. On ju može usmjerivati u svom smislu; ubrzavati njezino kretanje. To se događa djelomično očito, ali i prikriveno. U tome možemo gledati taktiku đavla. Najlukaviji potez unutar te taktike je nastojanje đavla uvjeriti ljude da on uopće ne postoji.

Istočni grijeh - bitni čimbenik u povijesti čovječanstva

Za razumijevanje antikrista bitna je još jedna teološka pretpostavka. To je istina vjere da se u vremenu dogodio istočni grijeh prvog čovjeka koji je unio u stvoreni svijet nered, a u čovjekovu narav sile i moći koje su iz čovjeka kao slike Božje načinile u različitim oblicima karikaturu te slike. O posljedicama te karikature za život čovjeka i za odnose ljudi i naroda u povijesti govore uvjerljivo povijesne činjenice i svakodnevno iskustvo koje nam neprestano naviješta da sa svijetom i s nama ljudima mnogo toga nije u redu, i da bismo bili sretni kada bismo se mogli osloboditi od tih zlih posljedica grijeha.

To nam ne uspijeva usprkos svih nastojanjima. I to nam neće nikada potpuno uspjeti. Stoga su svi pokušaji uzaludni koji hoće povijest čovječanstva i sveopći razvoj kulture rastumačiti isključivo racionalno-evolucionistički. Bez prihvaćanja tog misterija vjere o istočnom grijehu povijest čovječanstva će ostati jedna apsurdna stvarnost.

Analogno to vrijedi i za neprihvaćanje uloge i realne aktivne nazočnosti antikrista u povijesti, u našem vremenu. „Vladavina antikrista“ je realno nazočna u vremenu. No ona nije učinkovita iz svog suvereniteta. Učinkovitost antikrista uvjetovana je i ovisna od osobnog grijeha ljudi koji su opet sa svoje strane uzrok stvaranja struktura grijeha kao najjačeg saveznika vladavine antikrista. Kako je „izvorni grijeh“ nadvladan utjelovljenjem Sina Božjeg i kako je djelom otkupljenja omogućena radikalna obnova ljudske naravi - obraćenik i pokrštena osoba je novi čovjek - tako je u stvari također savladana „vladavina antikrista“ u vremenu povijesti. Antikrist je moćnik u svijetu, ali pobijeđeni moćnik koji živi od „milosti“ i zle volje nas ljudi, to jest od naših grijeha. To je nauk katoličke vjere.

Ne znamo točno tko će i što će biti antikrist. Je li to jedna ličnost, možda ličnost podržana umjetnom inteligencijom s ogromnim, nadljudskim i fascinantnim sposobnostima, je li to političko središte moći, je li oboje zajedno? Vjerojatno će biti oboje zajedno. Filozof Pieper vjeruje da bi "svjetska organizacija mogla dovesti do najsmrtonosnije i najnepremostivije od svih tiranija, konačne uspostave vladavine Antikrista". Stoga katolički vjernici dobro čine kada ozbiljno shvate riječi Gospodina: "Čuvajte se! Sve sam vam rekao: Ako vam tada tko rekne, evo Krista ondje, ne vjerujte. Ustat će doista lažni krist i lažni proroci i tvorit će znamenja i čudesa da, bude li moguće, zavedu izabrane..." (Mk 13,21-23).

Gospodin nam daje svoje svjetlo. On nam također daje duh razlučivanja kada ga molimo za to. Jer mnogi lažni proroci i "objave" danas su na putu da zbunjuju, obeshrabruju, ismijavaju i zamagljuju istinu. Na, žalost, to se danas događa neprestano unutar Crkve pa i od onih koji su zaduženi po sakramentalnom poslanju naviještati čistu i cjelokupnu Božju poruku: Papa, biskupi, svećenici, teolozi.

Protiv svih primamljivih insinuacija i obmane zla danas, protiv svakog zavođenja i obeshrabrenja, ostanimo nepokolebivi kod objavljene Božje istine: Krist će doći po drugi puta i kao Gospodar Svemira načiniti kraj ovom eonu stvaranjem novog neba i nove zemlje. Naša nada glasi: "Blago vama ako vas sramote i progone i lažno govore svaku zlu riječ protiv vas radi mene! Radujte se jer je vaša plaća velika na nebesima" (Mt 5, 11-12).

dr. Josip Sabol