Drugi krug izbora za predsjednika

Katolici „apstinenti“ (54 %) u prvom krugu, probudite se: drugi krug prava je alternativa. Tko je slušao i gledao debatu u drugom krugu izbora za predsjednika države, morao je doživjeti jedan pozitivan osjećaj i reći samom sebi: nije ništa izgubljeno - alternativa kod kandidata je očita na strani gubitnika iz prvog kruga izbora. Time „katolici apstinenti“ već po tradiciji nastupaju na pozornicu povijesti u Hrvatskoj.

Danas trebaju činiti samo jedno: izaći iz depresije „nemamo većinu“ jer nemamo pravog katoličkog zastupnika na političkoj sceni. Novi korak glasi: idemo na izbore u drugom krugu jer imamo alternativu u „nezavisnom“ kandidatu za predstavnika katolika premda ga nismo mi stvorili. Nastala je situacija: hic Rhodos - hic salta. Iskoristiti treba ovu ponudu Providnosti.

Konkretno: od birača 3.531,622 (86 % katolika) izašlo je na biralište 1.625,458 (46,03 % ). Za kandidata ljevice i drugih „bivših“ glasalo 49,09 % u prvom krugu, a za nezavisnog kandidata 19,35 % iz HDZ (200.000 i još neke grupacije). Očito velika apstinencija glasača iz HDZ (nerazumljivo kako tako malo, a njihov kandidat?).

Drugi krug i nova računica: sav HDZ s koalicijskim partnerima i barem 30 % iz redova katolika i drugih neljevičara. Bilo bi dosta za „nezavisnoga kandidata“? U svakom slučaju bili bismo mi katolici u boljoj situaciji kod pobjede „nezavisnoga“ kandidata, nego kandidata neomarksističko-komunističke i liberalističke grupacije. Politička i društvena situacija postala bi povoljnijom u hrvatskoj državi. To se može zaključiti iz izjava kandidata ljevice za predsjednika.

I kod političara imamo posla s ljudima

„Ljudi su sposobni služiti se političkom slobodom točno u onom omjeru u kojem su spremni obuzdavati svoje požude; u kojem njihova ljubav k pravednosti nadilazi njihovu žudnju za pljačkanjem; u kojem je ispravnost i trijeznost njihovog prosuđivanja veća nego njihova taština i drskost, i u kojem su spremni više slijediti savjet mudrih i dobrih ljudi nego se ulizivati častohlepnim ljudima... U strukturi vječne stvarnosti određeno je da ljudi s neobuzdanim kaotičnim duhom ne mogu biti slobodni.“ Čini se da ove mudre riječi znamenitog historičara E. Burkea u „Pismu upućenom članovima Nacionalne skupštine u Parizu“ (1791.) zaslužuju biti velikim slovima ispisane na vratima svakog parlamenta, pa tako i Hrvatskog sabora. U ovoj našoj situaciji daju nam ove riječi da promislimo i zaključujemo.

Možda će po koji kritičan (zao) jezik reći da bi ove riječi trebale krasiti ulazna vrata u Saboru s naređenjem da nijedan zastupnik ne smije stupiti u sabornicu prije nego je glasno pročitao ove riječi i u njihovom svjetlu provjerio momentalno intelektualno-moralno stanje svoje osobe. Ovako misliti nije rođeno u cinizmu nego u kritičkom praćenju svega što se događa u Saboru, u tom časnom i visokom domu oblikovanja „sudbine“ - sretne ili nesretne - hrvatskog naroda. Ovako misliti je utemeljeno na iskustvenom saznanju i promatranju javnog života na području znanosti i gospodarstva, na polju politike i kulture.

Čovjek kao moralno biće - najteži problem

Iz spomenutih mudrih riječi i iz cjelokupne klasične etike zaključujemo da je zapravo konkretni čovjek kao moralno biće najteži problem društvenog i pojedinačnog života. S time u vezi obeshrabrujuće je ustvrditi da se jedino od čovjeka očekuje rješenje tog problema. Imamo situaciju: „čovjek-problem“ pozvan je da bude „čovjek-rješenje“. Kako je to moguće i tko je od ljudi zadužen za taj posao? Svakako ne onaj političar koji obožava model „Mi ili Oni“ – a to je kandidat ljevice.

Nema suglasnosti u bitnim principima politike

Iz rečenoga slijedi da su zajedništvo i stabilnost danas problematično dijete hrvatske nacije i neovisne hrvatske države zbog nepostojećeg konsenzusa u bitnim principima politike i u bitnim vrjednotama moralno-etičkog i filozofskog svjetonazora. Nešto gore i razarajuće ne može pogoditi jednu naciju! Nažalost,upravo to je pogodilo hrvatsku naciju i radi toga pati! Podsjetimo na samo neke događaje nedavne prošlosti.

Žrtve komunističko-partizanskih zločina Hude jame u Sloveniji, i mnogih otkrivenih i još neotkrivenih jama u Hrvatskoj, obilježavaju se i pokapaju dostojno s pijetetom kako traži kršćanski i općeljudski moral, a javnost u Hrvatskoj šuti jer ne prihvaća istinu, jer se boji pravorijeka savjesti jer hoće izbjeći kajanje i traženje oprosta, jer se nije odrekla svoga komunističko-ateističkog svjetonazora i zato što političke i kulturne grupacije i dalje hoće bez grižnje savjesti pripadati političkim i gospodarskim centrima moći u Hrvatskoj.

Ovih dana mora se zaustaviti izgradnja žičare na Sljeme jer su došli na površinu ostaci žrtava partizanskih odreda, a javnost u Hrvatskoj šuti!

Redovito povodom slavljenja pojedinih zbivanja, primjerice Oluje iz Domovinskog rata, otvara se pravi rat novinara, umjetnika, političara, službenika pravoslavne Crkve protiv legalne, moralne obrane hrvatske domovine, protiv branitelja. Taj rat, nazovimo ga „rat mozgova u režiji emocija mržnje i osvete“, vodi se već 30 godina na tlu hrvatske neovisne države. A javnost u Hrvatskoj šuti.

Javnost šuti ne znajući da je taj „rat mozgova iz mržnje i osvete“ pogubniji za egzistenciju i učinkovitiji u uništavanju nacionalnog bića nego rat s oružjem. Rat s oružjem, Domovinski rat, trajao je nekoliko godina završivši sjajnom pobjedom Spremnih braniti svoj dom. „Rat mozgova mržnje i osvete“ s oružjem ideja, propagande laži i neistina, traje već 30 godina i može trajati „vječno“ budući da se „mozgovi“ kao vojnici ovoga rata nalaze u stanju dubokog zasjenjenja i tamnog zamagljenja pripremljenog od svojih svemoćnih komandira imenom „Mržnja“ i „Osveta“.

Treba znati: „Mržnja“ i „Osveta“ djeca su jednoga bića, jednoga izvan naravnog reda postojećeg bića, mudrog i snažnog, poznatog većini kultura. Ime mu je Sotona. Sveta knjiga Biblija naziva to biće: lažac, mrzitelj i neprijatelj čovjeka (čovječanstva) od početka. Zar će Hrvatska „vječno“ šutjeti i trpjeti u strahu i ponižavanju jer nema dovoljno hrabrih moralnih i intelektualnih autoriteta koji bi stali na kraj nositeljima mržnje i osvete?

Hrvatska ne smije šutjeti. Hrvatska se mora braniti i obraniti od ove neprekidne agresije nošene i hranjene mržnjom i osvetom dijela svojih vlastitih sugrađana. Ovdje se mora obraniti ono najviše: suverenitet, nezavisnost hrvatske države i identitet hrvatskoga naroda po kulturi i vjeri. Trebamo novog „nezavisnog“ predsjednika. Imamo sredstvo: ići na glasanje!

dr. Josip Sabol