Zajedništvo se ne kupuje niti ne prodaje – ono se rađa u umu i srcu

Sve snažnije i sve jasnije oblikuje se uvjerenje u društvenoj svijesti da pokušaj nametanja na izborima hrvatskom društvu model političke borbe „mi ili oni“ nema plodno tlo u nacionalnom biću hrvatskoga naroda. sabolRazdvajati kulturnu i državnu svijest jedne nacije je dijabolička ideja – Diabolus: razbijač – neprijatelja nacije kroz povijest. Sociološki i kulturološki gledano hrvatska nacija je dokazala da se radi o jednoj nacionalno-državnoj zajednici visokog homogeniteta u pitanju sustava vrjednota, u pitanju duhovno-kulturnog razvoja nacije i države, u pitanju usmjerenja zajedničkog svjetonazora. Da odmah kažem: ta stvarnost gleda kritički na anacionalno, tj. globalističko, gleda kritički na ateističko, tj. sekularističko usmjerenje. Iz ovog činjeničkog stanja nastaju neka kritička pitanja povodom izbora za predsjednika države.

Demokracija - pluralizam - „biti drukčiji“

Na prvi pogled princip „biti drukčiji“ odgovara bitnosti pluralizma. On predviđa legitimno postojanje „biti drukčiji“, ali smatra nelegitimnim da „biti drukčiji“ ostvaruje svoju partikularnu „različitost“ u proturječju sa sustavom vrjednota političke zajednice. „Biti drukčiji“ može se biti samo unutar zajednice koja je u sebi jedinstvena u temeljnim vrjednotama i koja hoće i može živjeti u „jedinstvu različitosti“. Kada bismo svi bili samo „drukčiji“, zajednice ne bi moglo biti. Temelj zajedništva je sustav vrjednota zapisan u ustavu. Temelj zajedništva je u kulturnoj baštini duboko ucijepljenoj u nacionalnom biću. „Biti drukčiji“ može postojati samo u skladu sa svim vrjednotama ustava i kulturne baštine nacije. „Biti drukčiji“ mora biti „odvagnut“ na njegovom odnosu prema „istini“ i prema vrijednostima postojeće kulture.

Brak - zajednica jedne muške i ženske osobe

Primjerice: institut imenom brak može postojati samo kao zajednica muške i ženske osobe. To je njegova istina - istina braka: muž i žena. Tu istinu je proglasio hrvatski narod na referendumu. Sve druge kombinacije su neistine. Brak između istospolnih osoba je neistina. To će reći: to je jedna nevrijednost koja ne može i koja ne smije postati temeljno brakpravo i ući u ustav. Tko to ostvaruje, taj gradi državnu, i time nacionalnu zajednicu na neistini. Taj ne stvara „novo pravo“, nego ruši naravno pravo koje postoji neovisno od ljudske volje. Stavljati u ustav države protuvrijednost temeljnom pravu znači izvršiti nepravdu na postojeću državu. To su činile revolucije. Povijest potvrđuje da takve „države“ nisu dugog vijeka.

Nekorektno je govoriti o pravu na „biti drukčiji“

Treba naglasiti da je netočno govoriti da postoji „pravo“ na „biti drukčiji“ u bilo kojem obliku. Biti drukčiji najprije je činjenica. Svaki od nas je na neki način „drukčiji“ antropološki, ontološki htio on to ili ne. Apsurdno je propagirati stajalište da svatko može odrediti hoće li biti kao muško ili žensko jer je tobože spol nešto što se određuje kulturološki pa se može po volji mijenjati.

Pitanje prava na „biti drukčiji“ postavlja se tek onda kada dotična osoba želi biti sa svojim „biti drukčiji“ integrirana u konkretnu kulturno-političku zajednicu. Tada zajednica ima pravo vrednovati sadržaj tog osobnog „biti drukčiji“ i odlučiti koji pravni status će dodijeliti dotičnoj osobi: prihvatiti nju kao člana zajednice potpuno ili uvjetno, ili je odbiti. Naslućujemo: ovdje ne odlučuju osobne želje živjeti gdje hoću, živjeti kako i s kime hoću, ponašati se kako hoću. Osobne želje nisu kategorije iz kojih bezuvjetno nastaju „prava na ovo ili ono“ po želji nekog subjekta, neke osobe.

Moralno-etička dužnost prihvatiti svaku osobu

Moralno-etički gledano postoji obveza primiti svaku osobu s njezinim „biti drukčiji“, obično privremeno i uz uvjete. Konkretno zbog aktualnosti: „biti drukčiji“ silom homoseksualnosti ne uključuje „pravo na brak“, nego je to najprije činjenica koja se stavlja na vagu etike, morala i postojećih zakona. Pustimo debatu je li homoseksualnost prirođena ili sudstečena, izlječiva ili ne. Činjenicu da je jedna osoba takvog usmjerenja, mora zajednica prihvatiti, a ne samo tolerirati. Budući da se radi o ljudskoj osobi kao nositelju tog „biti drukčiji“, mora zajednica toj osobi osigurati sva temeljna ljudska prava. Jedna takva osoba uživa sva temeljna prava čovjeka jer je čovjek. Drukčiji nego drugi, ali čovjek.

Međutim, neprihvatljivo je da ona traži ostvarenje prava koje ona zbog svog „biti drukčiji“ nema i ne može imati po naravi stvari: primjerice pravo na brak. Državna zajednica joj ne može pravno osiguravati onaj način života za koji nema pretpostavke. Konkretno: „brak“ je naravno, antropološko ostvarenje čovjeka kao muškog i ženskog bića sa svrhom međusobnog upotpunjenja i služenja rađanju novog života, stvaranju obitelji i time održanju nacionalne zajednice kojoj pripadamo.

To proizlazi također iz evidentne spoznaje da nitko od nas nema život od sebe, nego da ga prima kao dar. Dar života ima dimenziju obveze koja glasi: život ti je darovan da ga umnožavaš, da ga usavršavaš, da ga oplemenjuješ po svojim mogućnostima. Rođenjem preuzimaš časnu dužnost u izgradnji „kulture života“. Toj činjenici pripada samo jedna svjesna odluka: život mi nije darovan da ga trošim u traženju uvijek novih izvora uživanja i zabave, nego da tražim i ostvarujem radost u stvaranju „kulture života“ obiteljske i nacionalne zajednice prema svojim sposobnostima. To su načela katoličke kršćanske vjere i prirodne etike ljubavi prema Domovini.

U čemu postoji suglasnost u katoličkom narodu Hrvatske?

Već sam spomenuo da je za pluralističko društvo vrlo važno da postoji suglasnost u temeljnim vrjednotama, normama za odvijanje života i za međusobne odnose. Kod toga je važno naglasiti da nije dovoljno da u Ustavu Republike Hrvatske križpostoje zapisane sve bitne vrjednote. Važno je da političke snage, prije svega vladajuća većina, donosi zakone u skladu i u duhu ustavnih zahtjeva i u skladu kulture hrvatskog naroda. U protivnom mogu biti zakoni po sebi legalni jer ih je donijela većina. Ali po naravi su oni nelegitimni jer su protivni mentalitetu većine.

Jednom riječju: Hrvatska nije podijeljena, nego postoji jedan kulturno-religiozni korpus i oko njega postoji veći broj kulturnih i političkih grupacija s manjinskim karakterom. Pokazatelj, ne dokaz, za ovu tvrdnju su statistički podatci: 86 % pučanstva deklarira se katoličkim kršćanskim vjernicima, oko 4 % su ateisti, agnostici, i oko 4 % su sekularističko-liberalno-ljevičarski usmjerene političke grupacije.

Ovo činjenično duhovno-duševno stanje stanovništva u Hrvatskoj poručuje: po principima politološke teorije politička ljevica nema legitimitet za isključivo vladanje po modelu: „MI“ bez „ONIH“. To političko nasilje nad hrvatskim narodom je politička ljevica prakticirala u vremenu komunizma. Umjesto da se ispriča hrvatskom narodu, ljevica pokušava kod izbora bilo za Sabor, bilo za predsjednika države, doći na vlast po principu isključivosti i po modelu „MI ili ONI“.

Hrvatska nije podijeljena

Hrvatska danas demonstrira svoj jaki tradicionalno-konzervativni identitet braneći brak i obitelj, štiteći pravo na život od začeća kao one svetinje, kao one temeljne vrjednote bez kojih jedna nacija tisućljetne kulturne baštine, kakva je Hrvatska, nema šanse preživjeti u današnjem globalnom vjetrovitom procesu stvaranja nove civilizacije birokrata, tehnokrata, političko-ekonomskih kalkulatora i centara kapitala, anacionalnih globalista, ateista.

Suglasnost postoji kod hrvatskoga naroda u tome da demokracija nije samo sistem procedura tko i kako dolazi na vlast, nego uređenje na temeljnim vrjednotama naravnoga prava čiji izvor je Bog Stvoritelj i na temelju Božjeg zakona objavljenog u povijesti od Boga Spasitelja: Isusa Krista.

Postoji, nadalje, suglasnost da je religiozna svijest, napajana na izvorima kršćanske vjere i katoličke tradicije, nužna za izgradnju „civilizacije ljubavi, solidarnosti i nade“. Postoji suglasnost da bez vjere u Stvoritelja izgradnja „kulture bez hznasilja i strahopoštovanja svega što je živo“ nailazi na gotovo nesavladive prepreke; da relativizam u moralu i etici vodi nužno u radikalni moralni konflikt.

Naime, tvrditi da može postojati više istina o tome što je moralno dobro i što je moralno zlo, protivi se teoretskom i praktičnom razumu. Postoji suglasnost o tome da su brak i obitelj bitni oblik zajedničkog života u svrhu oblikovanja kulture emocionalne blizine između roditelja i djece i da su brak i obitelj stvaratelji nove generacije i osiguravatelji najužih rodbinskih odnosa i sigurnih veza između generacija. Obitelj je idealno mjesto za odgoj vlastite djece u smjeru jake ličnosti sa sviješću kritičkog duha, samosvojnosti i odgovornosti pred Bogom.

Većina hrvatskog naroda uvjerenja je da sekularističko-ateistički svjetonazor nema niti moralne niti intelektualne snage zadovoljiti u čovjeku izvorne naravne čežnje za srećom, za smislom, za istinom. Sekularističko-ateistički svjetonazor veže na sebe mnoge ljude obećanjem i nuđenjem „apsolutne slobode“ premda zna da je to fraza bez sadržaja.

Najdublje u ljudskoj naravi postavljen je „zakon“ koji određuje da je „istina“ ona koja čini čovjeka slobodnim. Apsolutna sloboda ne čini čovjeka istinskim, kako tvrdi ljevica i gender ideologija. To je opasna zabluda današnjeg duha vremena u zapadnom svijetu. Toj zavodljivoj „filozofiji“ fraza i iz nje proizašloj odnoj ideologiji koja se svim mogućim dopustivim i nedopustivim metodama širi u svijetu, protive se danas sve više i sve jače ljudi u Europi i Americi, u prvom redu znanstvenici raznih disciplina.

dr. Josip Sabol

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Pon, 10-02-2025, 13:43:29

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

AKT

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2025 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.