Što EU ostvaruje kao napredak – Crkva osuđuje kao povredu dostojanstva čovjeka

Zaista se nalazimo u burnom vremenu: jedva smo izdržali nečuvenu i neviđenu borbu političkih grupacija za vlast nad nacionalnim bićem, već smo pozvani na novu političku borbu gdje se radi ni o čemu manjem, sabolnego o vlasti nad Europom – nad 27 država i nacija Europe – koje već dulje vremena žive u Europskoj uniji, u jednoj velikoj obitelji kako predsjednica EK naziva Uniju. Hoćemo li Mi, obični ali pošteni pješaci Unije, još veće poštivanje nego je ovo: pođite na izbore i dajte svoj glas za one političke snage u kojima vidite momentalno najbolje ljude za provođenje politike napretka, blagostanja, mira, slobode, pravde...? Taj poziv trebamo uzeti ozbiljno MI, vjernici. Prikazat ću zašto.

Arhitekti Europe nakon Drugog svjetskog rata bili su složni u stajalištu da jedinstvo Europe ne može uspjeti ako bude građeno samo na zajedničkom gospodarstvu. To nije dovoljni temelj za pokretanje političke volje za trajnim ujedinjenjem naroda Europe. Ujedinjenje je duhovna čežnja i ona može biti pokrenuta i održavana samo snagama istih duhovnih vrjednota iz istih izvora. Ondašnja Europa dobro je poznavala te vrjednote i te snage koje su kroz stoljeća gradile kulturu Europe. Uobičava se govoriti da su izvori rasta i napretka Europe Atena, Rim i Jeruzalem (Aeropag, Koloseum, Golgota) s velikim filozofima i pravnicima grčke i rimske antike.

Ta tri duhovna izvora volje za životom su stvorili identitet Europe. On se na poseban način odražava u neprestanom traganju za „istinom“, u sve dubljem poniranju u doživljavanje i tumačenje smisla života, u oblikovanju doživljavane transcendentne božanske stvarnosti kroz umjetnost, arhitekturu, glazbu, literaturu, pjesništvo. Identitet Europe kroz dvije tisuće godina dobio je osobiti oblik u njegovanju odnosa između čovjeka i prirode, između odnosa ljudi u društvu solidarnosti. Taj identitet je bio čuvan i održavan sa sustavom prava i zakona u političkom uređenju kojega je razvijalo Rimsko Carstvo.

Svi ovi elementi identiteta Europe – usprkos mnogih kriza – u biti su ostali kao temelj razvoja Europe i pojedinih njezinih naroda sve do najnovijega vremena u kojem su nastajale ideologije razaranja identiteta „stare“ Europe. To ideološko razaranje identiteta Europe uzelo je na nišan baš onu duhovnu snagu koja je tamo od petoga stoljeća nakon Kristovog rođenja postala izvorom nastajanja oblika života sveopće kulture, znanosti, društvenog uređenja. Ta snaga je bilo kršćanstvo, nošeno Katoličkom Crkvom.

U stvarnosti se etablirala u EU jedna ideologija koja ne podnaša kršćansku tradiciju, kulturu, utjecaj kršćanstva na javni život. Etablirana je u EU zemljama jedna nekršćanska, neopoganska ideologija puna vlastitih dogmi. Ne dopušta se proturječnost. Vlada ideologija multikulturalnosti. Na svakom području života – politika, znanost, kultura, mediji – upitniksjede službeni ideolozi koji bdiju nad očuvanjem dogmi relativizma, tolerancije, pluralizma. U tome se služe službenim „jezikom“: Political Correctness koji je već zamijenio kategorije klasične etike. To je za kršćane jedna jako opasna situacija. Takvom ideološkom praksom kršćani su automatski učinjeni neprijateljima današnje civilizacije jer se usuđuju braniti Božju Istinu protiv svemoćnog Mainstreaminga: službenih struja plaćenoga mišljenja za oblikovanja javne svijesti.

Europa je doživjela u tijeku svoje povijesti nastanak i djelovanje kulturno-političkih snaga koje su se suprotstavile temeljnim istinama kršćanske katoličke vjere i katoličkog društvenog nauka. To čine i danas... Ljudi socijalističko-marksističkog i ateističkog svjetonazora započinju djelovanje ispovijedanjem političkog cilja: „Mi imamo za cilj naše politike: izbrisati iz svijesti naših građana kršćansku svijest i vjeru, kršćanski moral i shvaćanje braka i obitelji“. Ljevica ima i ostvaruje svoj cilj: izbrisati svaki trag vjere u Isusa Krista u EU i u svijetu. To doživljavamo danas. I takva politika se nudi danas u EU.

Zar je moguće da ima političkih snaga u Europi koje nas vode nakon pada totalitarnog socijalizma ponovno u „socijalizam“ mehanizmima demokracije? Izgleda da je tako. Znakovi su očiti. Bivši komunisti, promijenivši naziv svojih partija, sjede u centrima moći i ujedinjeni s ljevicom EU kroje sudbinu europskih naroda i država. Po paradigmama kojih vrjednota? U duši se vjerojatno nisu odrekli svojeg komunističko-ateističkog svjetonazora, u kojem su odgojeni, u kojemu su služili.

Posljedice vladanja političke ljevice

U Europi živimo u okruženju koje je sve više izloženo „diktaturi relativizma“. To je militantna ideologija koja ne eu parlamentprepoznaje apsolutnu istinu. To automatski čini iz vjernika neprijatelja „napretka“, ako on ostane vjeran kršćanskim istinama. Vjernici dolaze u sukob s "dogmama" na kojima se temelji navodno liberalni pluralizam. Svatko tko tvrdi, na primjer, da ne može svaki oblik suživota biti priznat brakom, da su muškarac i žena jednaki, ali i bitno različiti, da je pobačaj ubojstvo čovjeka, da je brak nerazrješiv, da nije svaka kultura jednako učinkovita, da vjera ima pravo na javno značenje, da nisu sve religije jednako istinite i vrijedne...

Službena politika velikog broja država Europe stala je otvoreno državnički na stranu ideologije toga sekularističkog projekta pod nazivom multikulturalizam i „rodna ideologija“. Mnogi vide u toj politici izvor za nastalu egzistencijalnu krizu društva EU koja stavlja ljude u stanje odlučivanja „za ili protiv“ aktualnih događanja u životu. U tom smislu govorimo o krizi morala, o krizi odgoja, o krizi znanosti i ekonomije, o krizi smisla života.

Europa pred sudbonosnim izazovima

Europa ima svoju prošlost, svoju sadašnjost i svoju budućnost. Sve je povezano jedno s drugim, ali tako da je jedno uvjetovano s drugim. Iz sadašnjosti EU može se u dobroj mjeri iščitati što treba činiti da njezina budućnost ide onim smjerom kojim građani Europe žele ići. EU bi mudro postupila kada bi se aktivno podsjetila onih izvora iz kojih je stvorena i na temelju kojih je imala volje i snage dospijeti do svoje današnjice koju doživljavamo. Današnja političko-kulturalna i religiozno-duhovna situacija u EU sadrži u sebi velik broj ozbiljnih izazova na koje treba naći odgovor u što kraćem vremenu.

To su pitanje kulturnog i religijskog identiteta koje traži jasni odgovor prihvaća li EU multikulturalnost kao svoju kulturu, prihvaća li revolucionarni preokret u stvaranju novog jezika, novih pojmova, novih prava s ciljem rušenja kršćansla eunaravnoga reda u određivanju spolova, bračnih i obiteljskih odnosa. Time se zaoštravaju problemi s integracijom imigranata u EU. Postavlja se, najprije, pitanje u što će se imigranti integrirati ako si predočimo činjenicu da EU zapravo ne poznaje svoj identitet.

Po sebi nije teško otkriti i priznati da je identitet EU najuže povezan s kršćanstvom. Sav sustav vrjednota EU – i ove sekularizirane EU – nema drugog izvora nego Atenu, Rim i Jeruzalem. Niti prihvaćanje prava čovjeka, niti demokracija, niti solidarnost sa slabim, bolesnim, siromašnim, niti ljubav kao princip održavanja mira unutar društva i država, ne može se jednostavno shvatiti bez Atene, bez Rima, i prije svega bez Križa Isusa Krista na Golgoti. Sve te vrijednosti uzevši zajedno vise u zraku ako sekularističke, ateističke, liberalističke elite EU neće otvoreno priznati židovsko-kršćansku baštinu kao bitni temelj EU i njezinih naroda.

Što mogu inače, te izvankršćanske elite ponuditi kao identitet ljudima iz Azije, Afrike? Liberali: vjerojatno slobodu, ali s kojim sadržajem? Socijalisti, komunisti: vjerojatno obećanje i san o raju na zemlji kroz klasnu zločinačku borbu i nepoštivanje nacionalnog osjećaja, kroz odbacivanje razlike između muškog i ženskog spola, destrukciju obitelji i braka? Ne treba biti ekspert da bi se zaključilo da migranti iz islamskog svijeta neće nikada prihvatiti jednu takvu protunaravnu etiku života. Slijedi da će društvo postati polje obračunavanja i konflikta. Uzdati se u toleranciju opet je jedna daljnja iluzija ljevičarskih snaga EU. Istina iz povijesnih činjenica, racionalnost i savjest nas „prisiljavaju“: Oživite kršćanske korijene identiteta Europe. To je jedini izbor iz slobode i prava na dobrobit nacija Europe i čovječanstva.

dr. Josip Sabol

Pon, 24-06-2024, 22:59:25

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

AKT

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2024 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.