Čovjek koji je izgubio smisao za Boga korak po korak postaje manje čovjekom

Pođimo od činjenice da svaki čovjek kao socijalno biće mora živjeti u društvu. Bez toga ne može ostvarivati značajke i osobine svoga čovještva. Društvo je zajedništvo mnogo ljudi kao slobodnih osoba. Tko Sabolodređuje ciljeve razvoja društva? Osobno svaki čovjek ima svoje ciljeve. Međutim, te ciljeve svaki pojedinac mora usklađivati s ciljevima društva. Društveni ciljevi i ciljevi svakog pojedinca prema tome su nužno u stanju konkurencije ili čak u stanju proturječnosti. Stoga je društvo pozvano da svoje ciljeve usklađuje s već postojećim ciljevima pojedinaca i grupacija.

To se u modernoj državi kao demokraciji događa u politici u obliku političkog natjecanja stranaka. Očigledno je da je za pravedno i ispravno funkcioniranje društvenoga života nužno potrebna zajamčena osobna sloboda mišljenja, sloboda vjere i religije, sloboda savjesti. Princip pravednosti i jednakosti zahtijeva takvo oblikovanje mogućnosti spomenutih osobnih prava da ni jedna grupacija nema prednosti u javnom prezentiranju svojih ideja, svojeg religioznog i svjetonazorskog uvjerenja. Konkretno mislim ovdje na pristup k masovnim sredstvima priopćavanja: radio-televizije i dnevnog tiska, i kao najvažnije: na stvaranje preduvjeta za jednaku mogućnost pristupa k vršenju vlasti u državi. Pravna država mora jamčiti jednakost sudjelovanja svakom građaninu u političkoj borbi oko oblikovanja općeg dobra. Procesi društvenog života su karakterizirani „borbom“ mišljenja, natjecanjem ideja, projekata, programa. Sve to se legitimno događa s namjerom da se postignu određeni ciljevi i određeno usmjerenje cjelokupnog života društva. Nositelji te „borbe“ hoće dati društvu svoje lice i naličje; hoće oblikovati društvene odnose po svojem programu, jednom riječju, hoće stvoriti društvo po slici i prilici svojeg svjetonazora.

Politička odgovornost hrvatskih katolika za razvoj društva

Katolik kao član društva i Crkve treba biti čovjek kritičkog duha: on kritizira, analizira, pokazuje na zlo, na kriva rješenja, postavlja temeljna pitanja života, predlaže rješenja. Već samim time da postavlja pitanja, vrši pritisak na javnu svijest, svraća pozornost na krivo usmjerenje, predlaže ispravno rješenje. Katolički vjernik to čini u jednoj osobi kao čovjek i kao vjernik. Živjeti autentično svoju vjeru - koja nikada nije individualistička - uključuje uvijek duboku želju mijenjati svijet; vrjednote vjere zastupati javno i naviještati ih, tumačiti ih i reći da ih zastupa zato što je uvjeren da one najbolje služe na dobro svakog čovjeka, jednom riječju na opće dobro.

Ako svjesno analitički promatramo stanje našeg društva, sa spontanim žaljenjem nam dolaze na pamet dva pojma političke etike: pojam jedinstva i pojam sloge. U ta dva pojma su ljudi uvijek polagali nadu da će se društveni problemi ipak moći riješiti. Nažalost, današnje stanje društva govori o tome da svijest jedinstva i sloge gotovo više ne postoji. Jedinstvene volje o usmjerenju današnjeg i sutrašnjeg razvoja društva nema. Ništa nije unaprijed određeno niti osigurano jer je sav život ovisan o subjektivnim uvjerenjima i osjećajima, i o interesima pojedinih skupina unutar klečanjedruštva. To je posljedica zajamčenog prava na individualni stil života i na subjektivno shvaćanje moralne dobrote i spoznaje istine. Naravno, to je i posljedica bivšeg komunističkog režima. Živimo također u vremenu u kojem naš gotovo cjelokupni život ovisi o politici koju provode više ili manje profesionalni političari. Politika i sposobnost političara su, dakle, naša sudbina u pozitivnom i negativnom smislu. Budući da je tome tako, zahtijeva se zrela politička svijest građana birača da kritički prosuđuju političare postavljajući pitanja o njihovoj intelektualnoj sposobnosti i o moralnoj strukturi njihove osobnosti.

Moral i svjetonazor, naime, imaju tu moć da bitno utječu na kreiranje konkretne politike. Čovjek nevjernik će se zalagati za donošenje drukčijih zakona nego čovjek vjernik. Različitost njihovih stavova dolazi do izražaja na poseban način kod etičkih i moralnih pitanja. Političar, koji ne prihvaća postojanje objektivnog moralnog reda, konkretno naravnog zakona i Božjeg zakona, nego moral smatra produktom svijesti aktualnog stanja razvoja društva, zalagat će se za donošenje drukčijih zakona nego političar kršćanskog gledanja na svijet, koji je uvjeren da postoji objektivni moralni red, koji je Bog Stvoritelj, osim po svojoj objavi kroz povijest čovječanstva, usadio i u naravno-prirodni red, primjerice u savjest čovjeka. Birači, dakle, mogu svojim izborom osigurati provođenje one politike koja je u skladu s njihovim osobnim svjetonazorom u svim pitanjima života: u pitanju etike i morala, u pitanju kulturne tradicije, u pitanju gospodarstva. Jednom riječju: birači odlučuju o tome na kojim vrjednotama će se oblikovati nacionalni i društveni razvoj države, i kakvi odnosi će vladati među ljudima u društvu. Sociološki gledano je upravo nenormalno da birači jedne većinski katoličke zemlje, kakva je Hrvatska, biraju na najviše položaje državnih službi (predsjednika države, premijera…) kandidate koji se javno izjašnjavaju nevjernicima, agnosticima, i koji domoljublje preziru...

Katolik žive vjere dobro zna o negativnom utjecaju agnosticizma, relativizma i ateizma na današnju civilizaciju. Taj utjecaj dolazi osobito do izražaja u oblikovanju temeljnih vrjednota društvenog života. Kriza tih vrjednota i kriza morala ima uzrok u spomenutoj orijentaciji života. O tome nam svjedoče mnoga istraživanja društvenih znanosti. Pred tom činjenicom postavlja se pitanje bi li došlo do krize vrjednota i morala, i općenito do krize današnje civilizacije, da kršćanski katolički vjernici žive svoju vjeru i time učinkovito utječu na oblikovanje društvenog i političkog života, osobito u društvu koje većinski čine deklarirani vjernici katolici.

Kriza vjere i Crkve uzrok sveopće krize današnje civilizacije

Jesu li katolički i kršćanski vjernici spremni prihvatiti tvrdnju socijalno-kulturoloških znanosti da je kriza vjere i Crkve uzrok sveopće krize današnje civilizacije? Izgleda da smo ovu krizu civilizacije prouzročili mi kao kršćanski vjernici potvrđujući u našem životu jadikovku Pavla apostola izrečenu vjernicima Korinćanima: „Ako neživa glazbala, svirala secili citra, ne daju razgovijetna glasa, kako će se razabrati što se to izvodi na svirali ili citri? Ili ako trublja daje nejasan glas, tko će se spremiti na boj? Tako i vi, ako jezikom ne budete jasno zborili, kako će se razabrati što se govori? Govorit ćete u vjetar“ (1 Kor 14,7-9).

Svaki katolički vjernik može doznati bitnu istinu o sebi i o svojem poslanju unutar današnjega svijeta. Ta istina glasi: svako područje života - područje kulture, znanosti, područje gospodarstva i područje politike - treba poprimiti obrise vrjednota kršćanske katoličke vjere društveno-političkim radom i zalaganjem vjernika. Vjernici su pozvani snagom svoje žive vjere usmjeravati razvoj društva za volju općeg dobra. Ako se to ne događa, društvo i sustavi države bit će zahvaćeni sveopćom krizom. Društvo se zaista nalazi u dubokoj gospodarskoj i moralnoj krizi. To je dokaz da vjernici ne ispunjavaju svoju političku odgovornost koja bi bila primjerena istinama i socijalnim načelima katoličko-kršćanske vjere. Zbog te nedosljednosti nas vjernika događa se da na društveno-političkom području provode liberalno-materijalističko-ateističke snage svoje projekte oblikovanja svijesti ljudi u smjeru shvaćanja života koje je često suprotno katoličkom shvaćanju života, i time, prema našem uvjerenju, štetno za dobri razvoj društva općenito.

Sociološka znanost to potvrđuje na svoj način, kada ističe da je temeljni problem demokratskog društva činjenica da je moralni i kulturni sustav najslabiji član trostrukog sustava demokratske države. Moral i kultura su podređeni najmoćnijem sustavu, a to je gospodarstvo. Tu je izvor mogućeg samorazaranja društva, započevši s razaranjem duhovno-političke elite društva. To potvrđuje Papa svojim riječima: „Odluke za određene oblike proizvodnje i potrošnje donose do izražaja određenu kulturu kao sveopće razumijevanje života… Nije težnja za boljim životom loša, nego je loš onaj stil života koji propagira da je život tada bolji, kada je upravljen na „imati, a ne na biti“ (CA 36). Upravo takav stil života programski zastupaju liberalističko-materijalističke snage u društvu.

Takvo usmjerenje našeg života nije nepromjenljiva sudbina. U demokraciji određuju birači o svom usmjerenju života. Teško je i pomisliti da većina hrvatskog katoličkog pučanstva želi sebi i svojoj djeci da budu „prisiljeni“ oblikovati svoj život prema programu liberalističko-materijalističko-ateističkog shvaćanja života. To se može spriječiti jedino izobripolitičkom borbom za prisvajanjem političke moći u usmjeravanju razvoja društva. Politička borba je časna odgovornost. Ustav Hrvatske poziva i daje legitimitet svakom građaninu Republike, dakle i katoliku, i svećeniku, i biskupu, da aktivno zahvaćaju u politička zbivanja pisanom i govorenom riječju. Najviše životom po vjeri. Ljubav Boga i ljubav bližnjega traži kao dokaz naše vjere da se učinkovito politički angažiramo u oblikovanju takvog društva u kojem će vladati pravednost, ljubav, mir i poštivanje osobne slobode. To su znakovi Božjeg kraljevstva. To je istinska evangelizacija u modernom sekularnom svijetu.

Konkretno slikovito rečeno: kršćanski katolički vjernik će svakog časa priskočiti u pomoć izranjenom, ožalošćenom, gladnom, napuštenom, prezrenom čovjeku po primjeru milosrdnog Samaritanca iz Evanđelja, ali on će učiniti još više. Svojim društveno-političkim zalaganjem on će pomoći da budu ostvarene takve strukture društva i države koje će spriječiti da u našim kućama žive osamljeni, žalosni ljudi; da se na našim ulicama događaju razbojništva, krađe, vrijeđanja; da se tradicionalne katoličke i humane vrijednosti preziru. On će konačno učiniti ono najvažnije: katolički vjernik će glasovanjem osigurati većinu u Saboru onih političara koji žive i rade u svjesnoj odgovornosti pred Bogom i ljudima današnjega vremena, a ne idolima partije prošlih vremena.

dr. Josip Sabol

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Pon, 17-06-2024, 18:20:51

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

AKT

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2024 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.