Credo

Britanski euro-zastupnik Godfrey Bloom, inače pripadnik otočke Nezavisne stranke, ustvrdio je u zagrebačkom Europskom domu kako članstvom u EU-u Hrvatska ne bi ni na koji način napredovala. Naime, ne treba nam politička unija kako bismo trgovali. Možemo uživati u partnerstvu putem ugovora o slobodnoj trgovini, kaže on, i treba mu vjerovati. Bloom zna što govori, posebno i kad kaže kako Europska komisija kroji zakone, jer 3 od 4 britanska zakona donijeli su strani birokrati koje nije izabrao narod. A najgore je što europsko zakonodavstvo ljudima propisuje što smiju činiti, reče Bloom.

Bloom je čovjek koji, ako ništa drugo, stoji iza svojih uvjerenja. On drži EU apsurdnom organizacijom. U studenom je izbačen sa sjednice Europskog parlamenta, nakon što je njemačkog 'kolegu' Martina Schulza nazvao "nedemokratskim fašistom". Zanimljivo, mladi zapovjednik obrane Vukovara Branko Borković govorio je neki dan na TV-u o veleizdajničkom ponašanju u svezi Domovinskog rata, te 'politike' prema čuvanju i obrani trenutno najvrednijih ljudi koje je ova zemlja iznjedrila, vukovarskih i ostalih branitelja. Čak i Ivan Zvonimir Čičak, koji kaže kako je Josipović magistrirao preko određenih ''zabeleški'', a doktorirao na ''pritvorima'', slaže se s Žarkom Puhovskim. Globalno, oni vjeruju kako je Mirjana Sanader u pravu kad se tuži glede kršenja svojih ljudskih prava. Mi se bezrezervno pridružujemo.

Uopće, 'hrvatski' mediji neobično su šutljivi, pa i posebno obazrivi, kad se radi o tim i takvim ljudima i izjavama. Kad ih i ako ih zabilježe, trude se to što brže zaboraviti i ne proširivati teme, pa se tako događa i sa slučajem uhićenja gospodina Tihomira Purde. Oca četvoro djece i bivšeg zatočenika 'oslobodilačkih' snaga JNA i paravojnih postrojbi, koje donedavno 'nisu' pripadale Republici Srbiji, ali za koje se ona – efektivno – proglasila nadležnima, baš sada i odsad, svojim popisima vukovarskih branitelja, tobože ratnih zločinaca te tjeralicama koje je za njima raspisala, rabeći sad već pomalo ozloglašeni Interpol. S međunarodnim organizacijama svih vrsta i oblika, RH ima već poodavno poprilično loša iskustva, ako ništa drugo a ono zbog izrazite pristranosti i pažljivosti prema 'argumentima' srpskih službenih kao i onih 'drugih' organizacija i pojedinaca. Ne želimo tamo i Interpol.

Prema činjenicama i događajima koji svjedoče protivno raznim sramotnim glupostima poput ove najnovije tjeralice odnosno optužnice, dotična međunarodna udruženja imaju neobično zanemarujući, površan, pa i čudesno olakotan stav. Čovjek bi gotovo posumnjao kako nisu neovisni i nepristrani, nego kako neprekidno služe nekoj svrsi i nekim točno određenim ciljevima. Tako i Haško tužiteljstvo, tako i Amnesty International, tako i Haški tribunal, a slično i nebrojene domaće 'nevladine' organizacije, financirane listom kako iz inozemstva tako i iz domaćih novčanika. Posebno 'kuće' ljudskih prava.

Ali, u politici kao i u životu, u nešto se mora vjerovati. I to mora biti poduprto činjenicama i znanjem i poznavanjem, iz čega izrastaju stavovi i odluke. Čitav politički credo Jadranke Kosor i Vladimira Šeksa, kao i njihove karijere pa i životni 'uspjesi', zasnivaju se dobrim ako ne i lavovskim dijelom i na vjeri u Domovinski rat, a samim time i u slobodnu i neovisnu Hrvatsku. Ili bi, barem, tako trebalo biti. Ili je, barem, tako tome bilo?

Taj se credo, ako je od njega uopće još nešto ostalo, jer je u očiglednom raskoraku a i načelnom sukobu sa specijalnim ratom koji se vodi protiv Hrvatske, iskorištavajući obilno politiku tipa ''nema toga što nećemo učiniti kako bismo ušli u EU'', jednostavno rastače pred nemogućnošću zadovoljavanja 'svih strana'. To je općenito u životu nemoguće, pa tako i ovog puta. Nadalje, kako u životu tako i u politici nema nikakvih apsolutnih imperativa, osobito ako je u pitanju dobrobit i perspektiva vlastitog naroda. Gluposti i pokvarenost s kojima se Hrvatska suočava na svom 'putu', odnosno putešestvijama k EU-u, obilno o tom svjedoče. Kad bismo i stigli do EUdorada jednog dana, bez ičeg s čim smo tamo krenuli, unoseći to kao ulog i kao ostavštinu, te kao bitni i nekompromitirani dio našeg vlastitog identiteta i onog što zapravo jesmo; kad bismo tako okončali taj put 'približavanja', a zapravo beskonačnog ponižavanja, te – budimo iskreni – uvlačenja, analnog i banalnog, svemu i svačemu što nam je bačeno pred noge, sam 'proces' kao i sam rezultat, pokazali bi se kompromitirani – beskrajno i zauvijek.

Tako tome i stoje stvari danas, s 'približavanjem' i ulaskom u EU, Republike Hrvatske. Gospodin Godfrey Bloom, ugledan i nezavisan političar bez dlake na jeziku, naravno da vidi i zna što je i kako funkcionira EU. U njoj nema ništa za Hrvatsku. Točnije, baš ništa posebno dobrog, nečeg što bi život u Hrvatskoj učinilo boljim ili bar podnosivim. I to u prvom redu hrvatskim biračima, ljudima koji su to zaslužili, bez ikakvog ostatka i ništa manje, već posve suprotno, daleko više i još više, od Jadranke Kosor ili Vladimira Šeksa.

Trenutno je u Hrvatskoj skoro 320 tisuća nezaposlenih birača. Ima 70 tisuća ljudi koji rade a ne primaju plaću. Usuđujemo se ustvrditi, vlada gospođe Kosor je, pri sljedećim izborima, već u startu kraća za zbroj tih cifara. Kreće u izbornu utrku s čvrstim minusom od 390 tisuća glasača. Što je još gore, pretpostavimo li – nekim čudom – stvarni ulazak u EU prije narednih parlamentarnih izbora, misle li Kosor i Šeks stvarno – ako uopće o tom razmišljaju – kako će se dotična situacija popraviti, i kako će RH zaploviti u svijetlu budućnost njihovog EUdorada?

Zaista, što oni uopće misle? Ili se žure ući u EU, utonuti u udobne briselske i strasburške stolice, i početi berbu EUropske valute? Naravno, Josipović bi mogao priskočiti s kojim ''ordenom zasluga za narod'', baš kao što je i Mesić svojedobno kitio Sanadera. Zašto da ne, kad je bal, nek' je bal. Hrvatski narod ima dovoljno zabave, uz 2 nova tv kanala bezbroj je novinara koji između ostalog produciraju ankete tipa ''83% Hrvata podržava Josipovića'', ili slične besmislene i apsurdne brojeve i tvrdnje. Quo vadis, Ivo Josipoviću?

Uopće, novinarstvo je, uz meteorologiju, jedan od najbolje plaćenih poslova ikad, imamo li na umu bilo kakav omjer tipa cijena/kvaliteta, ili proizvod spram rezultata, ili izrečeno/ostvareno. Politika RH ih, ipak, sve tuče do nogu.

dr. Slaven Šuba