Stopa demokracije

U Hrvatskoj, i dalje pa nikako, ne može biti dosadno. Na red su došli, ne od jučer, testovi demokratičnosti našeg okruženja. Kao, ljudi žele saznati dokle mogu ići. U SFRJ, ti hrabri ljudi su uživali, bez da im je palo na pamet testirati dokle mogu ići. Jer znali su kamo će stići. Goli otočić, jedna ubava turistička destinacija, nije im bila po volji. A bilo je i manje zgodnih lokacija, bez pogleda na more. Dok su vladali, tim istim ljudima nije se testiralo slobodu govora, izražavanja, objavljivanja. Danas, procvat istraživačkog novinarstva, usred svih mogućih zagarantiranih prava ljudskih i manjinskih, uz ispitivanje granica. Dokle seže naša demokracija? To će nam, izgleda, definirati sve više i sve preciznije, ljudi kojima se baš i ne sviđa previše ovo, 'naše' okruženje.

Poigravanje naslovnicama, započeto (?) od ovogodišnje Oluje, eskalira ovih dana... Imali smo već po Hrvatskoj i paljenja i rezanja i skidanja državne zastave. Pitanje je: poštujemo li zakone, ili poštujemo li demokratske principe? Pogotovo ako su isti u raskoraku – manjem, znatnom, očitom, ili prividnom. U 'novom', EUropskom dobu, u eri sveopće tolerancije, reći će zagovornici umjetnosti ili novinarstva 'bez granica', radi se o vladavini demokracije. Zakoni bi joj trebali služiti... Sve dok se ne riješimo, tih mrskih granica, i dok ne zavladaju ideja i ideal. Liberalno i liberalizirano, do krajnjih granica. Kome će služiti zakoni? Krivo pitanje, reći će oni... I zakoni se, kako gotovo svakodnevno promatramo i uviđamo, mijenjaju bez nekog posebnog napora, čak i ako nisu nešto posebno skrivili. Nego, smetaju nekome ili nečemu. Pa i Ustav se da promijeniti. Jedino što za to, kako reče svojedobno Kissinger, ''treba malo više vremena''.

Recimo, nakon bezincidentnih 130-ak godina prodavanja prirodnog sira i vrhnja na otvorenom, odnosno barem 'otkad se pamti', sjetili se inspektori i zakonodavci da to ukinu. Jer, zakoni bi trebali biti isti svuda i za sve. Reče zakonodavac, pardon Milinović, ako mogu na riječkim tržnicama po zakonu, zašto ne bi mogli na zagrebačkim. A prava na posebnost, tradiciju, autohtonost, autentičnost? Što je s principom koji kaže, od prilike, ''ne popravljati nešto što nije u kvaru''? Što je s pravom na posebnost, pravom na rad, pravom na dohodak, što je s osnovnim, ljudskim pravima? Imamo, međutim, ministre koji toleriraju testiranje demokracije na djelu jednima, dok oduzimaju neka osnovna, ljudska prava, drugima.

I to je, od prilike, slika i prilika, odnosno definicija naše trenutačne, svakodnevne, Hrvatske. Vladavina moći, sile, novca i bahatosti. Bila to ''proEUropska'' orijentacija, bila to regionalna suradnja i povezivanje, pod krinkom spomenutih proEUropskih ''principa''; bila to uvozno-izvozna politika, čudesno učinkovita u slamanju domaće industrije i poljoprivrede i omogućavanju ekstraprofitnih mehanizama, isisavanja novca iz ovog naroda i ove zemlje; bili to razni ''proEUropski'' zakoni, doneseni kako bi strancima dali na papiru ista, a u stvarnosti efektivno daleko veća prava i povlastice u odnosu na 'vlastite' državljane, bila to manjinska prava, te u svezi s njima raskošne povlastice, koje uključuju i prvospomenute testove demokratičnosti, po vlastitom izboru, nahođenju, definiciji i bez ikakvog straha od (ne)odgovornosti.

U ostalom, u demokraciji koja je pred vratima EUdorada, što drugo očekivati, čemu se čuditi? Dosljedna nulta stopa demokratičnosti i tolerantnosti, kad se radi o stavovima suprotnima onim vladajućim, bili ti u sferi koje god 'politike' ili segmenta gospodarskog ili društvenog života... ? Ili pak, stopostotna stopa, ovisno o interesu za određeni 'problem', jer ignorirati nešto može značiti i davati tome nečemu sav mogući prostor – za koji se sam(o) izbori. Velikodušno. Svojevrsno trpanje 'pod tepih', najčešće 'rješava' mnogi problem, vrlo demokratično. S druge strane, selektivnost je ugrađena u demokraciju. Čak, kad ta ista demokracija potpuno neselektivno financira, onda je vrlo lako okrenuti se testiranju iste. Ili čemu ti već drago – zar će 'demokracija' samu sebe rušiti?

Naša je demokracija, u ostalom, sve više samoj sebi karikatura. Naslovne stranice, kakve im drago, simbolično markiraju takvo stanje, simptomatiziraju ga. Medijski prostor nije lako osvojiti, ali jednom kad ti ga netko ponudi, treba se zaista svojski potruditi izgubiti ga, pogotovo ako je financijska slavina otvorena, i poput spojenih posuda povezana s mecenama globalne demokracije, odnosno prostora koji ima svoje, izrazito 'demokratske' principe i vladare, zar ne?

Naravno da ljudima koji se u svemu ovome prepoznaju, ne prijeti nikakva opasnost gubitka podrške, ili izdašne moralne, političke, i svake ine potpore. Oni su 'na fronti' demokracije, odnosno širenja ljudskih/manjinskih prava, i borbe protiv 'svakog oblika' diskriminacije. Najvjerojatnije, listom i ponaosob, i na fronti detuđmanizacije, regionalizacije, globalizacije, balkanizacije, dekroatizacije, primitivizacije, integracije, europeizacije, te 'demokratizacije'. Uz poštovanje svih tih ljudskih, manjinskih, i ostalih, ugroženih prava osim, kad se radi o pravima onih koji [su identificirani kao oni koji] ta prava, tobože, ugrožavaju. Onda nema milosti – ti podliježu ili napadu 'iz svih oružja' ili pak 'grobnom tišinom', u koju se umataju nepoćudni stavovi, bez obzira testirali ti demokraciju, ili je možda pokušali braniti, u postojećem 'nerazvijenom' obliku.

Simptomatično je, veliki 'poštovaoci' lika i djela J.B.T.-a, odnosno štovatelji nekih drugih tzv. čvrstih i nepromjenjivih principa, danas su najveći štovatelji krajnje fleksibilnih stavova o demokraciji tipa žvakaće gume. Dostupne za rastezanja i raspoložive za napuhavanja do nekad, barem njima, neslućenih razmjera. Ali eto, takva je priroda ljudske egzistencije. Neki bi rekli, nema većih kameleona. Drugi bi kazali, vuk dlaku mijenja – ćud, ni pod razno. Čuvati se, velikih demokrata, samoprozvanih boraca za ljudska prava, teško ugroženih iako debelo zaštićenih manjina, nepokolebivih istraživača granica i horizonata, te nadarenih umjetnika koji vas žele osloboditi, u vaše ime, samih sebe. I naravno, uvesti vas... ili privesti vas. Bez neke velike razlike.

Dr. Slaven Šuba

KOMENTARI ČITATELJA 

#1 stopa demokracije — Guest 2010-10-07 11:01

U Hrvatskoj ima demokracije po Zakonu i Ustavu RH. Vlast,novac,med ije i privelegije imaju politicari Narod ih sluzi. Dok se narod slaze, a sluge imaju vlasti koliko im gazde daju. Zelite li promjene dodjiet na Trg Bana Jelaciac 9.10 u 16 sati da saznate kako Zajednistvom do bolje i sretnije buducnosti, koje nema bez vas .

Prijavi Administratoru

#2 Obraz — Guest 2010-10-07 14:43

Cija lica Hrvata ce se mozda u buduce uklesat u hrvatske stine od Dubrovnika bo Istre ?
A cija nece ?
Mozda za vvjezbe ?


Sala mala.

Prijavi Administratoru

Osvježi listu komentara

Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.

JComments