Globalni financijsko-politički stožeri, odnosno nakupine pojedinaca od kojih svaki, uz podebelo nabujale bankovne račune čiji se broj ili porijeklo teško mogu kontrolirati, raspolaže s moći proporcionalnoj težini tih računa, odavno su smislili strategije kojima državice poput RH nisu odviše zanimljive, čak i kad jesu. Ako je vrijeme novac, vrijedi i obrat poučka – tko ima novca, ima i vremena čekati, odnosno u miru provoditi što mu god padne na pamet.(S.Šuba)

Iako živimo u infomatičko doba, iako bi znanost trebala prosuđivati i presuditi u svakom spornom pitanju pa tako i u povjesnim bespućima i nedoumicama – suvremena Hrvatska – zavisno od tematike, problema ili slučaja – živi u rasponu od kamenog doba pa sve do totalitarne komunističke diktature.(S.Šuba)

Politički teror, cinična farsa, izdaja na svim stranama i potcjenjivačko omalovažavanje hrvatskog čovjeka, hrvatskih birača, hrvatskog naroda, uz podmuklo prešućivanje svega bitnog što Vlada i pregovarači s EU-om i ICTY-em dogovaraju na štetu hrvatskog nacionalnog interesa. To je hrvatska realnost, danas. Vrijeme je. Hrvatski narod, solidna biračka većina, odnosno haško i briselsko i pantovčansko topovsko meso – nema više pravo šutjeti. Hrvatski imperativ u ovom je trenutku proglašenje, jednostrano, jednokratno i neopozivo, isključivog gospodarskog pojasa na Jadranu. To je hrvatsko pravo i hrvatska potreba. Prilagođavanje toj činjenici treba ostaviti EU-u, a sve koji o tome nešto imaju reći, uputiti na ostalih 130 zemalja koje su učinile isto.(S.Šuba)

Još od antičkih vremena država se da urediti. Veliki su mislioci postavili temelje svih suvremenih klasifikacija i podjela, odnosno ladica s etiketama u koje trpamo sva ta razna 'društvena uređenja' i njihove predvodnike, tobože vizionare ali uglavnom osiguravatelje. Umjesto služenja narodima i njihovim interesima, većinom se radi o podebljavanju vlastitih i srodnih bankovnih računa, unutar suvremenog globalnog financijskog imperija smišljenog kako bi jaki i moćni vladali, neoimperijalistički i neokolonialno, onim slabima ili tupima. Svakako nemoćnima.(S.Šuba)

Kako je mnogima jasno već odavno, ponekima tek neko vrijeme, ali skoro svima bistro od 15. travnja na dalje – Hrvatska je u ratu, odnosno pod agresijom. Kako je, mnogima, isto tako jasno, rat je ''nastavak mirnodobne politike vojnim operacijama'', ali isto tako, mir je – od uvijek – što produžetak a što priprema za rat i ostvarivanje 'strateških ciljeva', što je moguće više i što u većoj mjeri, te na najrazličitije načine. Ti su strateški ciljevi, u prvom redu, što podjarmljivanje teritorija, ili zemalja i naroda, što otimačina i prisvajanje. Cilj su i posljedica, u slučaju uspjeha, iskorištavanje i izrabljivanje, besramno i pod okriljem sile. Jednom, kad se stvore uvjeti, razne su taktike na raspolaganju za dovršenje plana, ali ishod je neminovan.(S.Šuba)

Citati i komentari, ponekad su neizbježna tehnika priopćavanja. Naime, razno razne vrpce, laži, pretpostavke, optužbe, iskonstruirane teze pa i ''dokazi'', u suvremenom birokratsko-činovničkom pravnom paklu kojem su i zdrav razum a pogotovo istina podvrgnuti, najbolje govore – sami protiv sebe. Jedna netom izrečena, izrazito sumanuta presuda s nebuloznim eksplikacijama i argumentacijom plićom od analognih procesa na nekom lokalnom prekršajnom sudu, diljem naše policijske državice ali i ostalih članica Kruga Zemalja, dala je povoda mnogobrojnim priobćenjima i reakcijama svih vrsta. Pa, krenimo redom.(S.Šuba)

Još jedna protuhrvatska utakmica je gotova. ''La comedia e finita'', rekli bi na Apenininima. Farsa nad farsama, suđenje po čijim principima, kad bi se dosljedno protegli na srpsku agresiju na Hrvatsku, ne samo u devedesetima, nego i u četrdesetima, ili kroz obje Jugoslavije, Hrvatska trpi holokaust već preko 90 godina. Da, od onda do danas. Naša voljena Hrvatska u defenzivi, Hrvatska gdje se Hrvati ubijaju, proganjaju, muče, siluju i kolju. A onda ti isti Hrvati završavaju optuženi i osuđeni. To je ta, haška PravDa.(S.Šuba)

Tomislav Horvatinčić je proveo svoj cilj. Neravnopravna utakmica okončana je još jednim policijskim činom 'uspostavljanja reda', uz čuđenje hrvatskog magnata jer se ljudi bune a on im otvara 710 radnih mjesta. Preko 700 što konobara što prodavača što čuvara što menadžera. Oba spola. Nije to mala stvar, treba vjerovati čovjeku kad kaže kako je to važno za Hrvatsku. Jer sigurno je i on upoznat sa stanjem u domovini mu. Ljudi, prije svega, žele parkirati i kupovati. Tamo gdje parkiraju. Što je bolje od toga? A mogu i kavu popiti.(S.Šuba)