EU i revizija Schengenskog režima

Svijet se posljednju dekadu ubrzano mijenja, u razdoblju nakon propasti bipolarnog svijeta i uspostave novog ekonomsko-političkog modela, nazvanog globalizam. Politička je situacija u mnogim zemljama svijeta uzavrela, no EU je posebno osjetljiv na afričko susjedstvo i već duže vrijeme „muku muči" s imigrantskim valovima što zapljuskuju posebno njegove mediteranske obale. Posebno su izložene Italija, Malta, te Francuska, nerijetke su i vijesti o brodolomima, pa čak ne nedostaju i optužbe o „okretanju glave" od sudbine brodolomaca i tragedija afričkih izbjeglica nakrcanih na svemu što može ploviti.

Izbjeglički su kampovi za ove nesretnike sve prije nego „obećana zemlja", ali ipak mnogo više od sudbine u njihovim domicilnim zemljama. Neke europske zemlje poput Francuske u posljednjem su stoljeću kao posljedicu svoje kolonijalne stoljetne politike nekih prošlih vremena, gotovo izmijenile sastav stanovništva, a u takvim okolnostima osnovna i načelna pravila demokratskih društva bivaju podvrgnuta ozbiljnim kušnjama. Novopridošli imigranti u ovim sredinama, ne zbog svojih gena već zbog ekonomske situacije, slabijeg obrazovanja, pa i civilizacijskih šokova uvjetovanih stupnjem razvoja spram sredina iz kojih dolaze, vrlo se teško integriraju i postaju problem tih društva, nerijetko uzročnici porasta kriminala.

Sloboda kretanja s ograničenjima

Radikalizacija pripadnika islamske vjere u Europi označena je odavno u sigurnosnim službama EU zemalja kao ozbiljna opasnost, posebno u svijetlu terorističkih prijetnji za ta društva. Posljedično u mnogim EU zemljama, političko-parlamentarna izborna scena se naginje konzervativizmu i izrazitim domovinskim vrednotama, a što mijenja i prakticizam demokracije tih sredina u smislu „jednakosti i ravnopravnosti svih ljudi". Hrvatske političke elite zaokupljene isključivo osobnim probitcima, bahatom neobrazovanošću i umišljenošću osobnim značenjem i veličinom, potpuno su nesvjesne transformacija svijeta, a posebno EU, čijem zagrljaju tako nepromišljeno hitaju. Jedna od temeljnih EU vrijednosti i ideja koje su ovu političku zajednicu afirmirale jest upravo slobodni prostor kretanja bez ograničenja, svim građanima EU, za mjesto življenja ili rada. No, upravo kriza globalizma i sve očitija, usprkos drugačijih proklamacija, neravnopravnost EU sjedinjenih država, što se dijele na „stare" i ekonomski moćnije te „nove, slabije i tranzicijske počela je opasno nagrizati tu temeljnu vrijednost EU – slobode kretanja!

Ministri unutarnjih poslova 27 zemalja EU su na sastanku 12. svibnja 2011. u Bruxellesu, pod predsjedanjem povjerenice EU za unutarnje poslove gospođe Cecilie Malmstrom, poduprli inicijativu za ponovno uvođenje graničnih kontrola, doduše u „izvanrednim prilikama". Pokušaj je to, da izbjeglice što zapljuskuju mediteranske obale ostanu tamo gdje ih se prihvati do deportacije nazad od kuda su došli! Sve je „zakuhala" Francuska, očito ozbiljno uzdrmana novim valom ilegalnih imigranata, posebno iz Italije, koja se baš i ne trudi „zadržati ih kod sebe" i koja je zapravo „sretna" da ovi ugrabe priliku i odu što prije u druge EU zemlje.

Službeni EU stav na višoj razini oko suspenzije Schengenskog sporazuma o slobodi kretanja u EU biti će donesen na najvišoj razini u lipnju EU na sunmmitu. Nije loše podsjetiti kako danas od 27 zemalja EU njih 22 se nalazi u Schengenskoj zoni, a izvan nje su: Irska, Velika Britanija, Cipar, Bugarska i Rumunjska. No, isto tako treba reći da su Schengenu pridružene i ne-EU zemlje: Island, Norveška i Švicarska.

Hrvatska i Schengen

Kada hrvatske političke elite „uguraju" Hrvatsku, na ovaj ili onaj Šeksov referendumski način u EU, na Hrvatskim se zapadnim granicama neće promijeniti ništa. I Slovenci i Mađari i dalje će marljivo i možda bitno strože provoditi kontrole ulaska u „užu EU", a Hrvatima će i dalje godinama, možda i još desetak, biti onemogućeno zapošljavanje u zemljama EU! istovremeno, izgleda kako su „naši" pregovarači izdogovarali da Hrvatska „otvori" svoje granice radnoj snazi iz Rumunjske i Bugarske, koja još uvijek ne može „slobodno" u ostatak EU.

Usprkos podataka s „burze rada", koju naša Vlada svakog mjeseca vrlo pozorno „statistički obradi", već nas duže vrijeme uvjeravaju kako je nepovoljna demografska struktura, ali i obrazovni profil hrvatskog čovjeka takav da je uvoz radne snage „nužan", a i da bi trebali „uvesti" nedostajuće stanovništvo iz zemalja „kompatibilnih u smislu vjere" (neki političari spominjaše Ukrajinu!). Naši političari, naravno, nikako da pojasne kako to da „nedostajuću radnu snagu" adekvatnog profila obrazovanja ne potraže među onim mladim parovima koji podnose molbe za trajna iseljenja u prekooceanske zemlje, stvarajući još jedan val demografskog tsunamija što opet pustoši ovu napaćenu zemlju.

Toliko o demokratskom EU načelu: „slobodi kretanja" i njegovoj primjeni od strane političke „elite" Hrvatske!

Damir Tučkar dipl. ing.