Broz opet u Srbiji

Već duže vrijeme unuk Josipa Broza zvanog Tito, namjeravao je u Srbiji formalno registrirati komunističku stranku, što mu je, kako javlja agencija Beta, konačno i uspjelo. Zahtjev za registraciju predan je još 6. prosinca Ministarstvu za državnu upravu i lokalnu samoupravu, te je nakon provedene procedure „partija" upisana u Registar političkih stranaka.

Inicijativni odbor prikupio je 12.000 potpisa, što je bilo dovoljno za proces registracije stranke, a razlog zašto je ta stranka potrebna Srbiji, Joška je izrazio riječima:

"Želimo da vratimo dostojanstvo narodu, da pomognemo mladima da se školuju, starima da se leče, penzionerima da primaju plate, a i da ujedinimo sve leve snage u Srbiji što smo već delom i uspeli, bez obzira na to što je bilo 14 komunističkih partija".

Iz ovih se riječi zapravo može iščitati kako loša ekonomska situacija koja je duboko zahvatila cijelo društvo, većinu stanovništva u Srbiji, može, u onom dijelu osiromašenih birača koji su „izgubili" društveni položaj i materijalnu sigurnost iz vremena propale države, prikupiti brojčano dovoljno podupiratelja za izborna iznenađenja i skupštinske mandate na svim razinama. Dakako iluzija je kako bi ova strančica koja odiše žalom za Jugoslavijom, pored stranaka duboko prožetih nacionalizmom, neovisno o klasičnoj političkoj podjeli lijevo-desno, mogla igrati značajniju ulogu u Srbiji. Ona je samo svjedočanstvo kako mitovi, poput onog o „dobrom Titu kada je svima bilo dobro", umiru polako, u glavama malih ljudi koji su, kao kolateralne žrtve velikosrpske političke ideologije, posljednjih dvadesetak godina izgubili sve.

Slične „nostalgične misli" o životu u bivšoj državi i vremenu „sigurnosti" („svi su imali posao, stanove...") plasiraju se povremeno i u javnost Hrvatske, prvenstveno s prikrivenim ciljem opravdavanja „regionske saradnje" i gospodarskog, kulturnog, sportskog „zbližavanja", no barem su „gospodari kaosa" glede Hrvatske, procijenili ispravno i poštedjeli nas formalizacije ideje stvaranja „partije nostalgičnih sjećanja"! Naime, u Hrvatskoj ima previše jama i sjećanja koja baš nemaju nostalgične „KP atribute", ma kako ih neki povjesničari uporno i po zadatku pokušavaju prikazati. U vrlo skorim izbornim dodvoravanjima, Hrvatskoj izgleda predstoji i neka vrsta formalne osude komunističke totalitarne ideologije kroz „istrage" masovnih zločina i procesuiranja nekih protagonista tog razdoblja, usprkos kritike bivšeg Predsjednika Mesića ministru Karamarku što si uzima „političke ovlasti" najavljivati takvo što. Valjda, bez „suda" Partije i njenih političkih komesara.

Bilo kako bilo u Hrvatskoj Joška Broz valjda neće osnivati ogranke, iako neki, i te kako ozbiljno zazivaju povratak posmrtnih ostataka s Dedinja, „najvećeg sina Hrvatske" u rodnu kumrovečku grudu. Iz „turističkih razloga", dakako! Kao što valjda „zbog istih razloga" , trgovi i ulice širom Hrvatske uporno i dalje nose ime ovog diktatora. Sve dok zasađena stabla HRAST-a malo ne porastu!

Damir Tučkar, dipl. ing.