Politika i gospodarski trenutak Hrvatske

Sezona je godišnjih odmora, Vlada se odmara, državni su službenici također na zasluženom odmoru. Radna vremena brojnih institucija su prilagođena trenutku tj. skraćena, a građani koji „nešto trebaju" pri ulasku u njih moraju biti naoružani strpljenjem. Turizam je opet spasitelj hrvatskog gospodarstva, barem prema g. ministru Bajsu. Iako turisti „manje troše" pa nam gđa. Kosor s odmora u Vili Jadranka poručuje, da turistički prihod neće biti dovoljan za pokriće svih „rupa u proračunu". Novine su nam ponovno dobile sigurnu temu za razbibrigu puka, u liku i djelu Zdravka Mamića i „vječnog nam Dinama", a kako kruha još ima, to je, bar za vrijeme turističke sezone sigurno razdoblje „socijalnog mira".

I Vlada i oporba, a i neki bivši poput bivšeg nam predsjednika Mesića, u miru mogu provesti preostale dane ljetovanja, negdje u vladinim ili nevladinim, manje-više adekvatnom pratnjom čuvanim i proračunskim novcem plaćenim jadranskim ljetovalištima. Za koji tjedan „svi" će se preplanuli i odmorni vratiti u Zagreb da se suoče s realnosti, koju su većina građana Hrvatske već dobro upoznali. Ukratko, taj gospodarski trenutak prosječni građanin najbolje može opisati s pitanjem: „Kako spojiti kraj sa krajem?". Slušajući g. Šukera ovih dana očito je kako je citirano pitanje temeljno pitanje Vlade danas!

Na žalost prosječnog građanina Hrvatske dvije alternative koje je ministar ponudio kao jedine moguće, nagovještavaju ne baš „veselu" svakodnevnicu ove jeseni, a čini se i na duži rok. G. ministar Šuker je ipak od oporbe javno na TV okarakteriziran kao knjigovođa, s naglaskom na „podrugljivost u stručnoj kvalifikaciji" zadovoljavanja „uvjeta za obavljanje poslova na radnom mjestu" ministra financija. Dakle „nestručan" za to što radi! Pri tome, osim sveprisutnog makroekonomskog „stručnjaka", poznatog poduzetnika s dugim stažom u graditeljstvu i nešto manje uspješnom vozačkom karijerom g.Čačića, od oporbe nije ponuđen neki suvisliji prijedlog kako doći do „svijetla na kraju tunela". Ako se pri tome ne računaju poznate floskule kako „Vlada treba stvoriti okvir" da privreda funkcionira u tržnom okruženju, koje nikako da se dopune s informacijom što je to „okvir" i kako ga kreirati.

Zbog toga s ovom ili nekom drugom Vladom na Markovom trgu, prosječnog građanina Hrvatske i dalje će brinuti Šukerova dilema: Hoće li Vlada posegnuti za novim i sve skupljim zaduživanjem, na račun naših praunuka, na međunarodnom tržištu uz povećanje deficita? Ili će se nastaviti s prodajom preostale imovine („obiteljsko srebro") uz smanjenje rashoda javnih službi financiranih iz budžeta. Trećeg puta nema, kaže naš ministar, aktualni! Vanjski dug Hrvatske danas iznosi službeno, gotovo 45 milijardi $ ili eura, sitna je razlika, svejedno je prosječnom građaninu Hrvatske, čija se obitelj ipak svakodnevno vozi u, na kredit kupljenom Matizu ili polovnom Ticu. Analitičari tvrde kako će ovogodišnji pad BDP biti daljnjih 1,5 %, a građanin prosječni to tumači kako je vrlo izvjesno da „na jesen" bude problema s isplatom mirovina, plaća državnim službama, poskupljenjima u shoping centrima, izvjesnim novim valovima otpuštanja!

Ipak, ima i „treći put" kojeg je naš ministar zaustavio, a kojeg je prije koji mjesec i lijeva oporba pokušala promovirati. Radi se o odavno naučenom, u bivšoj državi naširoko prakticiranom receptu „priznatih" ekonomista, koji su, doduše imali pokroviteljstvo velikog, za lijeve u Hrvatskoj i danas neprikosnovenog vođe i „najvećeg sina naših prostora". Ako pijetao zakukuriče i Vlada dobije neka nova imena današnje oporbe, taj scenarij „izlaska iz krize" je vrlo vjerojatna opcija. Ona je dakako u zamisli „revolucionarno" jednostavna, rješava problem trenutno, a zove se tiskanje novca. Dakle, u određenom trenutku „država" odluči, „povećati masu novca u poticaju" u količini, kojom se plati većina unutarnjih dugova državnih institucija i „sve je OK". Dakako, posljedica je inflacija i sve posljedice koje ona nosi „prosječnom građaninu Hrvatske"! Ovi lijevi stručnjaci „primjenjene samoupravne makroekonomije", vrlo dobro znaju što ovim konceptom čine i tko će time platiti državne dugove, no ovaj recept im je jedino rješenje. Ako je funkcionirao u „stabilnoj državi" s Titom na čelu, zašto ne bi i sada? Doduše zanemarili su sitnicu, kako su se Titu dugovi i „praštali", jer igrao je on ulogu u globalnoj igri velikih i odrađivao svoju zadaću desetljećima, kako se i očekivalo od njega.

Kao da nam nije dosta naših gospodarskih problema, eto, INA je tužbom protiv Srbije i traženjem povrata „nacionalizirane" imovine u Srbiji, pokrenula jednu lavinu kojom će se „dokazati" zapravo koliko je Hrvatska dužna Srbiji, zbog „srpske imovine" koja je, raspadom, ostala u Hrvatskoj. Naime, tužbe pokreću i naftna industrija Srbije, i JAT, Carnex, Genex, Srpske željeznice (zanimljivo, usprkos novoj, zajedničkoj firmi na tragu nekadašnjih JŽ) i brojni drugi marketinški brandovi iz vremena zajedničke države! Ukratko, Hrvatska procjenjuje se, duguje oko 2 milijarde eura! Očekuje se da se javi i Dodig sa svojom procjenom „štete" nanesene gospodarstvu iz vremena prije rata, koju bi Hrvatska trebala platiti tzv. RS !

No, Šukeru uvijek ostaje otvorena i peta mogućnost, načelno od aktualne Vlade otklonjena - angažmana čuvenog MMFa i njihovih mjera kojima „izvlače" zemlje slične Hrvatskoj iz kriza. No, takav angažman sigurno znači gubitak skorih izbora jer MMF mjere ne nailaze baš na podršku „širokih narodnih masa" kada ih Vlada neke zemlje implementira. Naime, baš primjeri iz naše bliže okolice Mađarske i Rumunjske, zorno pokazuju što „sporazum s vragom", pardon, MMFom, sasvim izvjesno donosi. Mađarska je zamrznula plaće u javnom sektoru, podigla životnu dob za umirovljenje, smanjila mirovine, povećala poreze, no i to nije bilo dovoljno. Javni dug je dosegnuo 80 posto BDPa, proračunski deficit će biti 3,8%, zemlja je potpuno zavisna o stranim kreditorima i „njihovom raspoloženju". Konačno, ove je godine nedavno, uslijedio „razlaz" mađarske aktualne političke garniture za MMFom, kojim si je ta elita kupila stolice u javnosti, za još neko vrijeme. No, što dalje?

Rumunjska je u EU ušla „ispunjavajući" neke „druge kriterije" i vodeći neke „druge pregovore" s EU nego Hrvatska, no MMF se odmah vrlo rado uključio u „program pomoći Rumunjskoj". Problemi gospodarstva Rumunjske i nemogućnost Vlade pred vlastitom javnošću, da provede neke MMF mjere (zadaće) rezultirali su u odgođenom odobrenju „pete tranše zajma". Vlada je ipak donijela mjere: rezanje mirovina za 15 %, povećanje PDVa sa 19 na 25%, a proračunske plaće smanjene su za 25%. Proračunski deficit trebao bi biti 6,8% .

Pametnom čitatelju navedeni primjeri, jasno kazuju što nas u Hrvatskoj očekuje na jesen, ali i da će vjerojatni scenarij biti, uzimanje novih kredita. Jer izbori su brzo tu i valja sačuvati stolice vlasti bez većih socijalnih potresa, koje „oni drugi" priželjkuju, kako bi u te iste stolice „uskočili" kao spasitelji. A o Hrvatskoj i sudbini nje i budućih potomaka njenih, danas prezaduženih građana, tko da još mari! Posebno ako su nagrade aktualnim političkim „elitama", poslušnim i predanim izvršiteljima političkih EU-globalnih zadaća, sada pred ulazak u EU tako primamljive.

Hrvatska uistinu nestrpljivo očekuje „Deux ex machina", osobu, stranku, koaliciju, ili program, koji će ponuditi nadu i realnu opciju konačnog oživotvorenja sna brojnih generacija naših predaka: slobodne i neovisne države Hrvatske!

Damir Tučkar, dipl.ing