Konačni obračun s Milom Budakom
Jedan je naš list 6. srpnja objavio mali članak, zapravo obavijest, negdje u sredini novina. Neuočljivo na stranici, zapravo kada bolje promislim, na način na koji su se „nepodobne informacije" objavljivale u tisku pred 20-ak godina. Nije da se vijest nije objavila, ali urednik je postigao da je „nitko ne pročita". O čemu je riječ? Jedan mali mjesni odbor na rubu zagrebačkog Žitnjaka od 1993 g. nosio je ime hrvatskog književnika Mile Budaka. Dakako, mnogobrojne generacije srednjoškolaca koje su odrastale i formirale se kao osobe, stvarale obitelji i odgajale svoju djecu, u razdoblju od 1945. do danas, o književniku Mili Budaku ne znaju ništa, niti su imali prilike nešto pročitati i formirati osobni sud o literarnoj ostavštini. Knjige ovog autora su „spaljene na lomači", nova izdanja nisu tiskana, a bogme niti jedan upravitelj knjižnica, do dana današnjeg, nije želio riskirati osobnu karijeru stavljajući prijeratna izdanja na raspolaganje eventualnim znatiželjnicima.
Ruku na srce niti je baš bilo „kuražnih" čitatelja koji bi se u knjižnicama raspitivali o posudbi Budakovih izdanja, znajući kako bi se njihov „nepostojeći" Udbin dosje, odmah obogatio jednom karakteristikom, ne baš doprinosom tadašnjem ugledu u „socijalističkom demokratskom raju". I tako, Mile Budak pospremljen je u „ropotarnicu povijesti" kao „ustaški ratni zločinac" o kojem kao književniku, nije bilo pametno u poslijeratnom razdoblju pričati ili komentirati, a još manje o razdoblju njegovog sudjelovanja u Vladi NDH, ili možda prozboriti o njegovoj i obiteljskoj sudbini.
Kada je predsjednik Josipović u jeku predizborne kampanje najavio kako će pobijedivši „zacrveniti Hrvatsku" , benevolentno se prešlo preko tog „gafa", a i „predsjednički izborni stožer" odmah je drugi dan, shvativši valjda koja je uloga predsjednika države u odnosu na člana „partije", „objasnio" kako i što je to „kandidat Josipović" mislio reći (u duhu slogana pravednosti). Hrvatski birači medijski instruirani, nisu prepoznali kako pravnik i muzičar, ugledan i fin, pravi EU sugovornik, svoje prednosti pedigrea osobnog miljea zavodljivo ističe mimikrijskom predanošću, svojstvenom komunističkom svjetonazorskom, višedesetljetno usavršenom praksom. Pa je dotični, donjozagrebački „tajkun muzičkih patentnih prava", izabran na čelo države. Protukandidat do izborne kandidature službeno član, ali netipični SDP-ovac, koji „ide u crkvu", pripadnik podrugljivo nazivanog tzv. hercegovačkog kamenjarsko-rođačkog lobija, u nadmetanju za predsjednika – nije imao šansu. No, bilo kako bilo, danas nam se Hrvatska prema obećanju, crveni.
Eto, u starom „dobrom duhu" partijskih komesara koji su nadgledali „svakodnevnicu" i bili „budni" da netko ne zastrani, Vijeće četvrti Pešćenica-Žitnjak u prosincu prošle godine naložilo je MO Mile Budak, smještenog u Ulici Franje Horvata Kiša 12, da promijene ime. Predsjednik MO, g. Luka Dodig, spremno je poslušao nalog, pa će se MO Mile Budak, zvati MO Oton Župančić. Promjena će se dogoditi na prvoj sjednici Gradske skupštine, jer, onako demokratski, već se zna kako će se glasovati. Jest da se najduža ulica u mjesnoj zajednici zove po slovencu Župančiću, i jest, da se do 1993 MO tako zvala, no „kontinuitet" u imenu MO, ipak začuđuje, jer prijašnji duh „bratstva i jedinstva", kada su nam Zagreb „krasila" imena ulica, trgova pa i MO mnogih znanih i neznanih pripadnika lijeve misli u narodima i narodnostima bivše države, nije morao biti nastavljen. Ako je već Mile Budak „nepodoban", ili kako to lijevi danas vole reći, književnik koji nije ništa posebno i u stručnom smislu ne zaslužuje biti posebno istican, mogao se dakle, baš za ime ovog MO pronaći i neki drugi hrvatski književnik. No, očito je kako se sa Slovencem Ottom Župančićem ne može „politički" pogriješiti. Zadatak je odrađen na zadovoljstvo dežurnih cenzora. Mile Budak prognan je iz Zagreba po drugi puta, valjda i konačno, zauvijek. Slučajno ili ne, ova kratka novinska vijest o konačnom obračunu s Mile Budakom koincidirala je s „burnim reakcijama" po objavi reprinta Šuvarove „Bijele knjige", posebnog „literarnog" uratka od dalekosežnog značaja za „glavne junake" iz te knjige. Duh tog vremena vratio se kao što i ova izmjena imena jednog malo mjesnog odbora lokalne samouprave govori.
Damir Tučkar, dipl.ing
Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.
Prijava/odjava s Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća
Zadnje vijesti
- Razlozi za optimizam: Hrvati među vodećim darivateljima organa u svijetu .................(25. svibnja 2012.)
- Čačić i Linić o uštedama u javnom sektoru .................(25. svibnja 2012.)
- Josipović o izjavi da je "Vukovar srpski grad" .................(25. svibnja 2012.)
- Ham: Odluka o ukidanju Vijeća za normu hrvatskog jezika posve politička .................(25. svibnja 2012.)
- Pusić i Čačić se ne boje HDZ-ove "Vlade u sjeni" .................(25. svibnja 2012.)
- Karamarko predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a .................(25. svibnja 2012.)
Zadnji komentari
- Akademik Pečarić: Hrvatsku ruš...
Slažem se u principu s Vama da...
26.05., 05:31, preporod - Akademik Pečarić: Hrvatsku ruš...
PREPOROD. Ozbiljno Vam zahvalj...
26.05., 02:28, Paganini - Karamarko 971: Kujundžić 860
Ekonomija ekonomistima Borisla...
26.05., 00:05, Boljunac - EU - Nikolić treba dokazati ko...
***Admin
25.05., 23:38, Daruvar - Josipović: HDZ ima sve uvjete ...
Nu, Daruvar, ja koliko znam, ...
25.05., 23:37, Daruvar - Čudni kriteriji za imenovanje ...
Daruvar, nije to glazbenik ve...
25.05., 23:35, Daruvar - Akademik Pečarić: Hrvatsku ruš...
Daruvare, kada biste išta zna...
25.05., 23:32, Daruvar - Akademik Pečarić: Hrvatsku ruš...
Samo se tješi da ima gorih od...
25.05., 23:30, Daruvar - Ham: Odluka o ukidanju Vijeća ...
Čovo bre Jovane burazeru, rado...
25.05., 22:50, triarios - K. Marušić: Karamarko se treba...
Moram priznati da je dobro "ob...
25.05., 22:46, Boljunac - Američke vojne letjelice prepu...
..naša pa eto naše borbeno zra...
25.05., 22:11, Kismet - EU - Nikolić treba dokazati ko...
Svaka čast Nikoliću! S dvije i...
25.05., 21:53, Crni Jahač - Američke vojne letjelice prepu...
Eto ti ga, slika demokracije ...
25.05., 21:45, Crni Jahač - EU - Nikolić treba dokazati ko...
Pisati u naslovu ili samo u po...
25.05., 20:14, triarios - Američke vojne letjelice prepu...
Bitno je, kao što danas kukuri...
25.05., 19:47, HISTrion - K. Marušić: Karamarko se treba...
Zaboravi ja da smo pod monitor...
25.05., 19:20, HISTrion - Izbori u HDZ-u: 111 glasova pr...
U ovakvom odnosu snaga Karamar...
25.05., 18:40, Bumbušbu - K. Marušić: Karamarko se treba...
korigiraš moje komentare, ovo ...
25.05., 18:16, HISTrion - K. Marušić: Karamarko se treba...
Ako hoda kao patka i glasa se ...
25.05., 17:38, HISTrion - Josipović o izjavi da je Vuko...
Vrlo jasna reakcija u kojoj Ok...
25.05., 17:37, zmijicamala - Ham: Odluka o ukidanju Vijeća ...
Ako Jovanović, ne daj Bože, pr...
25.05., 17:29, zmijicamala - Ham: Odluka o ukidanju Vijeća ...
Ne znam tko ste vi koji ćete,...
25.05., 17:15, Cetina - Ham: Odluka o ukidanju Vijeća ...
Zašto komunisti mrze hrvatski ...
25.05., 17:05, zmijicamala - Karamarko predsjednik Kluba za...
Događaji u Hrvatskoj, u susjed...
25.05., 16:55, Cetina
Tko je na vezi?
- preporod
- 1 korisnik
- 20 gostiju
Abecedni popis autora
Bagdasarov, Artur; Bašić, Đivo; Biondić, Ivo; Biondić, Vladimir; Bokšić, Ante; Borovčak, Damir; Bošnjak, Marjan; Bralić, Branko; Čolak, Tomislav; Derado, Ivo; Dolbeau, Christophe; DRAN; Drenjančević, Igor; Dužević, Ivo; Gredelj, Vladimir; Grkčević, Pajo; Hečimović, Josip; Ivanišević, Mira; Jošt, Marijan; Jurčević, Josip; Kalafatić, Damir; Kovač, Mate; Kovačević, Mate; Kunek, Ante; Lukšić, Branimir; Marinčić, Anto; Mogorović, Ninoslav; Molak, Branimir; Mršić, Zdravko; Nürnberger, Tomislav; Omrčen, Mirko; Pečarić, Josip; Pešorda, Damir; Pešorda, Mile; Piskač, Nenad; Przystawa, Jerzy; Prpa, Mile; Ranogajec, Zvonimir; Raos, Ivan; Slaviček, Mario; Sole, Romano; Šuba, Slaven; Šumanović, Vladimir; Tolić, Benjamin; Tomašević, Željko; Tučkar, Damir; Hrvatski list; Pisma iz Nj.; UHD91; HSP AS; Prilozi članova; Prilozi čitatelja
KOMENTARI ČITATELJA
P.S. Izgleda kad su nas već Slovenci uz pomoć hrvatskih vlasti oslobodili Savudrijske vale, Svete gere, nuklearke Krško, novca iz Ljubljanske banke, da je došlo vrijeme da im se hrvatski izdajnici za to primjereno oduže, dajući mjesnom odboru ime slovenskog književnika Otona Župančića!?
Nomen est omen!
Nu, kada sam došao živjeti u Šibenik (1972.) otkrijem ja, kako sam uvijek naginjao čitanju knjiga (ba budaletine, rekli bi Bosanci), da u knjižnici postoji gotovo cjelokupno djelo Mile Budaka. Nisu ga uništili? Inače, Šibenik je uvijek bio (i je) poseban.
Ispunim ja potražnicu za Ognjište i predam službeniku. Bio je tek počeo raditi mladi i nadobudni komunist Ilija Baričević, koji je kasnije strjelovito napredovao (bio je i sekretar Gradskog komiteta KPJ, a u današnjoj Tuđmanovoj državi visoko kotira, nekakv je biznismen), i on mi reče knjiga nemere kući, nego ovdje čitajte.
I ja tako dolazim čitati Ognjište, gotovo svaki dan, vruće ljeto 1972. (i Bugojanska skupina ustaša!), i nije bilo lako. Dok jednog dana ne ugledam novu, mladu uposlenicu, tek izišlu iz srednje škole (i danas radi u knjižnici), na brzinu ispunim potražnicu i ona, ne znajući za mojega zemljaka Milu, dade mi knjigu.
Nisam se pojavljivao tri tjedna, knjiga je golema. I evo mene, kad tamo drug Ilija, sav se zajapurio kada me vidio: «Pa pobogu gdje ste». Znate li vi kakav ste nered učinili.
O čemu se radi, njega je optužila ravnateljica, neka pravovjerna partizanka Ema Bego, za nebudnost. I kao pametni boljševici, nisu me prijavili UDB-i (gdje joj je – Emi – načelnik bio muž Jere, i sin Rade, tek početnik), nego su čekali da knjigu vratim i da sve zataškaju. Jer, ne prijavivši mene, spašavali su sebe, svi bi bili optuženi za nebudnost i (vjerojatno) bi frcnuli s posla, izbio bi skandal, a i ja bih završio u zatvoru.
Kasnije su svi službenici knjižnice imali preporuku da mi ne daju Budaka, jedino za čitanje u knjižnici.
U ranu maglovitu i prohladnu jesensku zoru, hrabri maskirani specijalci slavne «hrvatske milicije», oni koji će poslije u Slavoniji puškama ubijati sirotinjske kokoši, upadaju u oklopljenim Land-Roverima u Lovinac (Sveti Rok), dok su lovinačke babe još spavale.
Munjevito su zauzeli su okolicu seoske crkve, iskopali bunkere (uvijek se boje ustaša) i pikamerima odbili spomen-ploču (60x60) «ustaškog Doglavnika» Mile Budaka. Zanimljivo da su doveli zidare iz Pule da bi oni uništili ploču.
Zašto ih je bilo toliko (preko 300 s maskama na licu!?), zašto zarana, za mraka (uvijek mračne sile idu za mraka), jesu li se bojali da se babe ne probude? Tko zna, što bi bilo da su se babe lovinačke probudile.
Naravno, ni Sanadera ni njegovih specijalaca nije bilo u Lovincu kada je srpska vojska ubijala, klala i palila.
Ali jedne babe nisu spavale, one srpske babe iz Bosanske Kostajnice. Kada su Božekovi kulturnjaci otišli popravljati (a d anisu tražili dozvolu od R. Srpske) tvrđavu Zrinskih na otoku na Uni, pored Bosanske Kostajnice, srbi su na slavnu «hrvatsku miliciju» poslali ženturače. Naravno, slavna «hrvatska milicija» nije se usudila čizmom u glavu udarati srpske babetine, nego su bježali kano zeci. Neki poskakše u Unu da spase «hrvatsku glavu na hrvatskom ramenu» pred razularenim srspkim ženetinama.
Svak čast!
A ja mislio da su likovi iz Alana Forda ili dobri vojnik Švejk izmišljeni!
Naime svi oni koji su se ozbiljnije bavili proučavanjem ličnosti Mile Budaka znaju da već početkom 1945, nije bio daleko od toga da uvidi što je radio i s kim se družio. Počinio je svašta, izazvao velika zla i izbrbljao gomilu gluposti, ali nije bio toliko slijep da ne bi danas vidio da je njegovo ime crvena krpa za jedan dio hrvatskog naroda: samozatajno bi rekao da je dosta, da se prestane vitlati njegovim imenom, da ga puste na miru u njegovu „ grijehu, zločinu i ludosti „.
Danas mi ne ide u glavu da postoje ljudi koji prizivaju i veličaju režim koji nije samo ubijao ljude kao muhe nego i samoga sebe. „ Jeo „ i sebe i druge. „ Pojeo“ i likvidirao čas ove čas one, od onog sirotog Vlade Singera do onog nesretnog Ante Vokića.
IVAN BUDIMIR
Pitanje uredništvu: zašto puštate ove crvene vampire na ovaj častan portal
Godina je 71.Raspitivah se gdje bih mogao naći knjigu.U cijelom Gradu nigdje,osim sumnjičavih pogleda ne nađoh ništa.Bio sam uporan pa navratih kod "Male Braće" i preko poznanstva na sve jade dobio sam četiri toma knjige uz preporuku da to nosim doma , ali da nitko ne smije vidjeti niti znati odakle mi.Dao se ja na "gutanje",kad jedan dan moj (sada pokojni) Tata pita me "hajde jesi li već pročitao taj drugi dio".
Tada sam shvatio da me je sustigao , a da ja nisam ni znao.Bio sam ponosan jer bi mi kasnije u životu često znao reći :
"šta ćeš ,moj sine, iz ove kože i Like nikud nego u Mrkobradušu" (naziv groblju u romanu).
A što da mi kažemo danas ?
Što da učinimo mi dragovoljci DR ?
...Ima tu "Hrvata"...slug a Srpskih.
I ne će se smiriti do kraja, u svojoj mržnji što ga učiše u Remnontnom zavodu.
"Siroti" Singer i "nesretni" Vokić, sve to u ime kaosa u komunističkoj paradržavi gdje komunisti mogu sve. I rade sve i svašta.
Paradržavno odvjetništvo u Koprivnici oslobođa terorista i pljačkaša ćoškastoglavog Mršića, Rijeka, "vatrogasci" pljačka i mito Jurčića, Crkvenca itd...
Nasilje četničkog ideologa i jurišnika Stazića.
Suludi sudovi sa četničkim sudcima itd itd.
Gdje je kraj!"
Doista, mnogi će odahnuti kada ovo čudo od paradržave nestane.
Ujeo vuk magare!
Očito da se s takvim potezom slaži SVI HRVATI (VEĆINA?), i, prema tomu, je Hrvatska već nestala.
A ja ću prestati "pisati u onoj balkanskoj publikaciji" kada u vašu Hrvatsku (ako postoji) prestanu dolaziti kazališta, književnici, novinari, pevaljke, gansteri i ostala gamad s Balkana, koji zarađuju silne novce od osiromašenih Hrvata.
A srbijanski ubojice i kriminalci imaju sigurno utočište u "vašoj metropli", a to je opasnije nego "pisati u onoj balkanskoj publikaciji". Zar ne?
Pozdravite mi Lepu Brenu (Fahretu Jahić) onu koja je huškala na rat i sokolila srbe da što više kolju Hrvate, kada opet dođe "da peva" u Agram.
I kada ćete potjerati četnika Šerbedžiju iz "vaše Hravtske"? Četnik koji je shvatio da se silni šoldi mogu zaraditi kod tupavih "ustaša".
Eto, to je!
Odgovorite druže Budimire i autofagizam je pokazao baš Brozov režim iza koga je ostalo mnogo slijepaca koji još hodaju zemljom hrvatskom.
jel znas tko je ovaj X...Y... Izbrisano. ?
Odgovor je gore dao Jusuf: Citat:javlja se povremeno, iskazujući budnost !
No, veća mi je zabrinutost, što u SABORU, budnost iskazuje u odbrani INTERESA HRVATSKE, jedna Vesna Pusić, koja inicira raspravu o pupovčevu opprijedlogu ozakonjenja Z4plana - ostali vrli zastupnici svih stranaka, ili nisu nazočili ili spavaju ili pojma nemaju TKO je Stanimirović, Pupovac, Z4...
Dakle, spali smo na to da zahvaljujemo Vesni Pusić što SABOR samo slučajno nije OZAKONIO jednu Pupovčevu podvalu obnove martićeve tvorevine !
Strašno !
Koja je to država?
Komu treba takova država)?
I tko je tu lud, a tko zbunjen?
Ovaj gore minus je opalio sam predsjednik...o čekujem i drugi od bivšeg...Ne odgovara im malo ironije..
Ivan Budimir
MUP 26.03.1991. - 16.07.1991.
113. brigada HV "R" - Šibenik 30.06.1992. - 31.12.1994.
14. divizion topnički - Rogoznica 01.01.1995. - 03.04.1996.
Molim gore potpisanu gospodu Damira Tučkara i Josipa Hećimovića Nikšića
( nekada zvanog Sulejman Zalović Vlašić, a danas zvani Jusuf da objave svoj ratni put).
Svim svojim suradnicima koji mi pišu ovih dana srdačan pozdrav.
IVAN BUDIMIR
Hm!
Nije li Predrag Matić "hrvatski branitelj"?
I još neki.
„ Ima onih koji šapuću ovako: „ Čekajte, vidjet ćemo, što će biti s vašim Poglavnikom, kad pobjedi Engleska i Francuska. Kako ćemo povješati te frankovce! Hvala Bogu mi smo uvijek spremni na vješala. Mi smo to bili i prije, ali, braćo moja i sestre moje, sudeći ljudski i sudeći po umu i razumu, sigurno je čija je pobjeda. „
( Citirano iz tjednika „ Nezavisna Država Hrvatska“, Zagreb, god. I., br. 3, 29. svibnja 1941., str5. Ovaj je govor Budak održao u Varaždinu 25. svibnja 1941. )
„ Nova Hrvatska će vječno trajati, ako bi stradala može stradati samo preko krvi i života svih nas. „
( „ Hrvatski narod“, Zagreb, god. III., br.165, 29. srpnja 1941. , str6. )
Dogodila se strašna tragedija. Izjavivši da pripada među one koji su pripravni „visjeti“ za Hrvatsku, ovaj hvalisavi diletant nije u svojoj bahatosti slutio da će mu se to četiri godine kasnije i dogoditi. Do zadnjeg časa nije razumio što se s njim zbiva i do čega ga je dovelo njegov diletantizam. Živio je u zločinu, gradio ga i podupirao, a nije to znao. Ili nije htio znati. Je li ga naslućivao? Do kojeg stupnja?
Od 10. travnja 1941. do 6/7. lipnja 1945. obavljao je slijedeće funkcije;
Od 16. travnja do 2. studenog 1941. ministar ( bogoštovlja i ) nastave u prvoj vladi Nezavisne Države Hrvatske.
Od 2. studenog 1941. do 23. travnja 1943. poslanik u Berlinu.
Od 23. travnja do 5. studenog 1943. ministar vanjskih poslova.
Od 5. studenog 1943. do 6. svibnja 1945 u prisilnoj mirovini pod strogim nazorom rasova.
Izručen od Engleza 18. svibnja 1945. U istrazi 26 svibnja 1941. Istragu njegova „ zločina „ istraživao je zemljak i kolega sa studija dr. Čulinović. Pred vojnim sudom 6. lipnja 1941. Na smrt vješanjem osudio ga kolega sa studija dr. Mladineo. Obješen u noći 6/7 lipnja 1941. Tragično je završio onako kako je 1941. godine i predvidio.
Bio je od „ svojih „ izigran, a od svoga „ šefa „ iskorišten i odbačen kao poderana krpa. Sve u svemu, jedna zanimljiva povijesna pojava koja me je istodobno privlačila i odbijala. Njegova životna dimenzija me je fascinirala i ponukala da pročitam sva njegova književna djela ( analiza njegovih književnih djela posao je za sebe).
Za cijelo vrijeme emigracije i Nezavisne Države Hrvatske Budak se nije mogao osloboditi prezira s kojim su ga gledali Poglavnik i njegovi „ pravovjerni „ rasovi. Taj prezir posebno je djelovao na njegovu suprugu Ivu ( rođenu Toma ) te 11. travnja 1940. počinila samoubojstvo.
U Hrvatskom državnom arhivu nalazi se prilično opsežno Dosje Mile Budaka. U dosjeu postoji nekoliko kutija Budakove privatne korespondencije ( kutije br. 36, 37, 38 ) koja sadržava njegova pisma i pisma onih koji su mu pisali. Njegova privatna pisama najbolja su zrcalna slika njegove duše, njegove spoznaje o Poglavniku i ustaškom pokretu. Ali kada se jednom uđe u Zlo iz njega se teško izlazi. (Sve preuzeto iz „ Priloga za biografiju Mile Budaka „ autora N.N. koja još nije dovršena i publicirana ).
IVAN BUDIMIR
umjesto da se svi borimo za jedan sveti i uzvišeni cilj,mi se opet svađamo i podmećemo..tj.n admudrujemo se,,
a nije vrijeme za to,,
moja hrvatska nije nikakva paradržava jer je stvorena krvlju naših mučenika..i to je ljubav vječna..
volim te hrvatsko..zovi, samo zovi..
Da je bio propali (osuđeni, smaknut) političar.
Što ima toliko zanimljivo u životu i djelu Mile Budaka, što kopoka bivše (?) politkomesar i priučene "telektualce", da se bave jednim "ratnim zločincom".?? Itd...
Ne bi li se trebalo baviti takovim veličinama kao što su brešan, tomić, radakovići, dežulović, jergović itd.
I onda, tko uvijek vraća na staro, jer se tamo uvijek nalazi šićar, pa makar i krvavi...