Vraćanje duga ili rušenje ustavnog poretka?

Dnevni je tisak ovih dana prenio vijest kako je 21. ožujka u Zagrebu održan osnivački skup Udruženja „Naša Jugoslavija". Međutim, informacija o ovome događaju ostala je škrta, pa se ne zna tko su inicijatori i gdje je održan skup. Međutim, naveden je osnovni cilj: „Provođenje aktivnosti kojima će se omogućiti da se nacionalnost Jugoslaven uvrsti u red službeno priznatih nacija u svim zemljama nastalim na području nekadašnje SFRJ". Ovaj osnovni cilj Udruženja u slatkorječivom priopćenju sa skupa dopunjen je argumentacijom da kao Jugoslaveni oni imaju pravo na očuvanje identiteta, povijesne, umjetničke, jezične i književne baštine. Nadalje, u priopćenju novosnovani Jugoslaveni navode kako je riječ o temama koje su niz godina u javnosti negativno predstavljane ili su postale tabu teme, te tako poznato zvuči i tvrdnja da je neophodno raditi na nadilaženju nacionalnih podjela te približavanju ratom zavađenih naroda i stvaranju prijateljskih odnosa.

Tamo gdje je „Naša Jugoslavija" osmišljena ne govore o „udruženju", već o „savezu" čiji je zadatak objedinjavanje svih Jugoslavena bez obzira na njihovo vjersko, političko, spolno ili bilo koje drugo opredjeljenje. Kako li samo demokratski zvuče riječi: „Govor nacionalističke mržnje mora biti zamijenjen jezikom ljubavi i pomirenja. Posebnu pažnju pri tom treba posvetiti otvorenim razmjenama mišljenja o uzrocima nedavnih ratnih sukoba, a s ciljem njihove sveobuhvatne analize što će dovesti do nadilaženja nesporazuma i uspostavljanje pomirenja."

Doduše, Tanjug je 30. srpnja 2009. godine objavio kako je Udruženje osnovano u Puli, a kao osnivači bili su navedeni izvjesni Zlatko Stojković i Matija Rojnić iz Pule, te Krešo Seb iz Zagreba. Tom prilikom neskriveno je izražen cilj Udruženja, obnova „YU prostora – bez granica". Danas, priopćenje iz Zagreba pak u žarište stavlja pravo na „nacionalnost Jugosloven".

Na stranu sada pitanje geneze nacionalnosti Jugosloven i nelogičnosti same ideje koju ova „Udruga" pokušava uskrsnuti, kada je i promatraču i iz primjerice Afrike vidljivo i kristalno jasno da se radi prvenstveno o političkom projektu. Pa će se podupirati sve i svašta samo da vodi k „regionskoj integraciji".

Internetske stranice Njihove Jugoslavije

Kako mediji nisu donijeli nikakvu informaciju, niti o mjestu gdje je skup u Zagrebu održan, a još manje o glavnim protagonistima ili sjedištu ovog Udruženja, zanimljivo je potražiti što piše na prostranstvima Interneta. Internetska stranica www.nasajugoslavija.org (vidjeti i www.nasa-jugoslavija.org) ne nudi nikakve informacije o „ustroju Udruženja", obnašateljima funkcija i sl., već za kontakt daje jedino elektroničku adresu Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript .

Internetske stranice pamfletskog su i jugopropagandnog sadržaja. To se posebno odnosno na tekstove u PDF formatu "Programa udruženja" i "Deklaracije o jugoslovenskoj naciji", pisanih po pravopisu „da te ceo svet razume", dakle nekom mješavinom srpskog i hrvatskog jezika. Navedene su i poveznice na internetske stranice „nostalgičnih sadržaja", što sve skupa vrlo lijepo pokazuje mentalni sklop autora i inicijatora „udruženja", očito školovanih i navođenih iz obavještajnog miljea našeg istočnog susjedstva.

Posebno je zanimljiva argumentacija iznošena u rubrici „HISTORIJA", gdje su sve sami „stručnjaci" s tekstovima koji „vrve dokazima" o potrebi zajedničke države i nacije „jugoslovena". Odmah su mi zapeli za oko „naučni" uradci Vuka Stefanovića Karadžića „O Crnoj Gori i Boki Kotorskoj" i „Stvaranje Jugoslavije 1790-1918" Milorada Ekmečića.

O kakvom je dugu riječ?

Da bi ova nazovi udruga mogla djelovati, bar koliko je poznato, inicijatori su morali zatražiti „odobrenje nadležnih", formalno obaviti registraciju, te „negdje" pozvati „zainteresirane" na osnivačku skupštinu. Stoga autora ovih redova iskreno zanima je li dozvola zatražena i tko je dao odobrenje za registraciju ove udruge. Da li je, s obzirom na „plan i program" rada udruge, državno odvjetništvo moglo pronaći elemente „uznemiravanja javnosti" i provjeriti sukladnost s Ustavom RH" budući da su Ustavom zabranjena udruživanja koja bi vodila do obnove neke nove Jugoslavije?

Ili „netko" misli kako je u Udruženju isticana „privrženost antifašističkoj tradiciji", dovoljno pokriće za djelovanje u Hrvatskoj? Na kraju, vrijedi se osvrnuti na posljednju rečenicu pozdravnog pisma Tima portala Naša Jugoslavija:

„Na kraju možemo sa potpunom odgovornošću reći da smo za to debelo nagrađeni i to unapred – srećnim detinjstvom i svom dobrotom i pažnjom kojom nas je naša država – Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija – obasipala! Želimo da počnemo da vraćamo dug."

Doista, vrijeme bi bilo da netko nekome objasni kako će Udruženje „početi da vraća dug", jer to nekako neodoljivo podsjeća na planiranje aktivnosti kojima je za cilj rušenje ustavnog poretka Republike Hrvatske. Vrijeme je da „nadležne institucije rade svoj posao", da netko odgovara za ove provokacije i protudržavnu aktivnost. Za nadati se samo da ova vijest nema nikakve veze sa „promjenom društvene klime u Hrvatskoj", vezano uz susret Predsjednika RH i Srbije, g. Josipovića i g. Tadića u Opatiji.

Damir Tučkar, dip. ing.