Hrabri novi svijet e-pismenosti

Posljednjih desetljeća, približavanjem jeseni, Hrvatsku potresaju problemi vezani uz tiskanje, cijene i distribuciju školskih udžbenika. Pisanje udžbenika i njihovo tiskanje, veliki je poslovni poduhvat u zemlji gdje prosječne tiraže beletristike ne prelaze par tisuća primjeraka, pa ne čudi „tržna bitka“ izdavača za „njihov“ dio tog školskog segmenta izdavačkog „kolača“. Svake godine, neminovno, svjedočimo i sa tim „školskim izdavaštvom“ popratno vezanim aferama ili bar medijskim „kritikama“ cjelokupnog procesa. Roditelji školaraca, pored svih ostalih upisnih groznica i muka, štrajkova i nezadovoljstva prosvjetara, prisiljeni su, u vremenima školskih praznika, razmišljati i „muku mučiti“ s namicanjem novaca za opremu svojih đaka, ali i o tome gdje, kada i kako doći do udžbenika. Ovaj svakogodišnji prosvjetno-obrazovni „nered“, da ga baš ne nazovemo kaos, izgleda postao je „standard života u Hrvatskoj“, a kulminirao je sa „besplatnim udžbenicima“. Ipak, možda je vrijeme da se bar djelomice, i siromašna Hrvatska, okrene dugoročnijem promišljanju rješavanja problema udžbenika, u skladu s trećim milenijem i tehnološkim napretkom, ali i praksom što počinje živjeti u razvijenom svijetu.

Za početak bilo bi dobro da se bar postane svjestan nove e-terminologije i tehnoloških mogućnosti, tamo gdje se to i očekuje: u nadležnom ministarstvu! Možda to i iznjedri i nove ideje, da inicijative o „downloadu“ udžbenika ne dolaze od „očajnih roditelja“!

Dakako, interesi izdavača su da sadašnja situacija ostane „do vijeka“, jer omogućava neslućene profite, a njima je svejedno da li cijene plaćaju roditelji ili „država, kroz besplatne udžbenike“. U konačnici ionako ispaštaju građani i đaci. Ako zanemarimo ovaj interesno-politički aspekt tiskanja udžbenika i vratimo se tehnologiji, slažemo se kako su prošla tisućljeća bazirana na prijenosu ljudskog znanja, kumuliranog u zapisima na papiru. No, posljednja desetljeća donijela su nam „digitalnu tehnološku revoluciju“, pa računala ili dostup do računala i „interneta“ imaju „svi“. Hrvatska slijedi trend tehnologije, no dojma smo da više „kaska“ nego što je u samom „trendu“, a razlog ne mora uvijek biti u „siromašnom društvu“. Ponekad je to „siromaštvo“ odgovornih u idejama, a odgovorne je na pozicije ipak dovela politika!

Što je e-book reader ili čitač e-knjiga? Najkraće rečeno, to je uređaj koji omogućuje prikaz e-knjiga ! Dakako, da se e-knjige mogu čitati i na računalima, ili PDA (Personal Dana Assistant) uređajima, ali e-readeri su posebni uređaji samo za tu jednu namjenu – čitanja tekstova. Prednost im je što su iskoristivi i na jakom dnevnom suncu, dugovječnost baterije, cijena u odnosu na računala, kapacitet pohrane sadržaja, težina itd. No, osim „uređaja“ koji prezentira sadržaj, potreban je i „software“, program, koji će omogućiti da uređaj prikaže tekst (e-reader). Naslućujemo kako je u tijeku „tržna bitka“ za uređaje i formate za objavu e-book tekstova, za razliku od konzumenata koji „samo žele pročitati knjigu“. Sa perspektive na pr. đaka, običnog ljubitelja beletristike ili stručnjaka, zaposlenika neke firme, uređaj e-book reader je malen i lagan sposoban ponijeti veliki broj „tekstova“, dakako . Za ilustraciju cijela Biblija „stane“ na samo 4MB prostora, a za komparaciju jedan CD pohranjuje 700 MB podataka. Jasno je što bi sve đaci mogli imat, od potrebnih školskih knjiga ne samo jedne školske godine, na uređaju e-reader. Kada je Michael Hart, student univerziteta u Illinoisu, počeo godine 1971. distribuirati digitalne knjige, tada je to izgledalo kao utopija, danas je realnost i svjetska se društva, nakon Gutemberga istinski transformiraju kroz ovu revoluciju, u treće razdoblje „pismenosti“. Prije Gutenberga bili su „papirusi i rukom rađene knjige“ u vremenima ekskluzivne pismenosti i čitanju knjiga, evoluiralo je u doba manufakture i tiskarskog stroja što je demokratiziralo pisanu riječ i učinilo je dostupno svima, a današnje globalizacijsko doba e-pismenosti i e-čitača uvodi nas u vrijeme istinske dostupnosti, istog trena, svakog autorskog književnog uratka, svugdje širom globusa gdje za tom „robom“ postoji interes.

Dakako, ne treba smetnuti s uma kako su e-knjige „multimedijalne“, tj. mogu biti popraćene i pokretnim-nepokretnim slikama i zvukom. Izdavašto za ove uređaje komercijalno je pokrenuto pred 3-4 godine, naravno, kroz firmu, simbol novog milenija, najveću svjetsku knjižaru AMAZON (komercijalno ime uređaja AMAZON Kindle). Ma koliko nam papir i osjet „olovnih slova“ na papiru značio u smislu sentimenta, uz vrlo vjerojatnu istinu, kako će „uvijek“ biti potrebe da se tekst tiska na papir, istina je da će udio e-book uređaja i sadržaja, godinama rasti. Trenutno, Kindleov online dućan ima 350.000 knjiga koje se preuzimaju preko interneta, odnosno putem Amazon, te je prvi puta prodaja e-knjiga dosegla prodaju tiskanih izdanja.

Već duže vrijeme svi svjetski novinski izdavači planiraju svoja „elektronska izdanja“ i download kioske za posjednike e-readera, kao jedini izlaz iz preočite krize ove industrije. Prednosti e-readera su nesumnjive i mogu se nabrojati kao:

* Ušteda na troškovima za korisnike, u vremenima gospodarskih „kriza“, primarni poticaj i za pojedince i za firme,

* Predstavlja dio „green businesa“, a nesumnjivo svijest o ugroženosti planeta od zagađenja i pretjerane eksploatacija drva zbog papira, pridonijeti će, barem u razvijenom svijetu, daljnjoj eksploziji u korištenju ovih uređaja,

* cijena, od današnjih prosječnih 300 US dollara, koja ce sigurno „kliziti“ na niže, uz sve novije tehnološke dorade i mogućnosti,

Ako se sjetimo svih diskusija o težini školske torbe i nejakih leđa osnovnoškolaca, možemo zamisliti koliko bi doslovno rasterećenje ovakav uređaj predstavljao. Dakako, nitko ne očekuje kako bi papirnati udžbenici sasvim nestali iz korištenja, kao što neće niti nestati dječje igre i nabacivanje torbama što bi rezultirale „kvarovima“ ovih uređaja, no ipak vrijeme je za promišljanje novih mogućnosti sukladnih vremenu u kojem živimo i budućnosti u koju ulazimo. Vrijeme digitalizacije kompletne ljudske pisane ostavštine je u tijeku, vidjeli to u Hrvatskoj oni koji to trebaju vidjeti ili ne ! Projekti poput ovog nazvanog EUROPEANA , kojim se digitalizira cjelokupno kulturno nasljeđe Europe, su u punom tijeku. Još 2007 jedna je gimnazija u Maastrichtu krenula s korištenjem e-Paper projektom digitalnih školskih knjiga, upravo da reducira troškove, ali i da sakupi iskustva za primjenu u cijeloj Nizozemskoj.

Hrvatska, na žalost, izgleda da još nije spremna da krene u treći milenij, ne samo kada sagledamo kroz e-reader perspektivu nadležno ministarstvo, već prvenstveno inovativnost Hrvatske privrede, u ovom slučaju poduzetničkog izdavaštva. Premalo je vizionara, poput Davora Pavune, u Hrvatskoj opterećenoj utezima „antifašizma“, korupcije, „repova“ privatizacije „društvenih poduzeća“ ili bolje rečeno, ljudi s idejama i vizijama teško probijaju put kroz „đungle“ interesnih lobija. I opet, sve se svodi na uređenje „političkog okvira“ zemlje, koji će omogućiti istinsku demokraciju i poslovno okruženje, ravnopravnu, tržnu utakmicu, u interesu svih građana. Hrvatsko „biti ili ne biti“ je nastupajuće razdoblje, pred parlamentarne izbore, kada bi se domoljubne političke opcije trebale pripremiti, ujediniti i na platformi budućnosti Hrvatske stvoriti taj željeni „politički okvir“ za prosperitetnu zemlju.

Damir Tučkar, dipl .ing.