Svaštara 
Kalkulator
Pacman
Udruga 
Upute
Mile Budak opet sredstvo političkog obračuna
Književnik Mile Budak opet je, u ova predizborna vremena, izvučen na medijsku političku pozornicu, kako bi, dokazano u praksi današnje Hrvatske, opet poslužio u obračunu s političkim konkurentima., kao vrlo efikasno sredstvo diskvalifikacije. Naime, novinar Novog Lista, Denis Romac, 17. ovog mjeseca objavljuje “senzaciju”: “Jedan od ukupno 16 mjesnih odbora na zagrebačkom Žitnjaku, na samom rubu tog poznatog zagrebačkog kvarta, koji graniči s Avenijom Marina Držića i Vukovarskom ulicom, službeno nosi naziv »Mjesni odbor Hrvatskog književnika Mile Budaka«. Budući da je ovu “priču” trebalo malo osnažiti dodatnom antifašističkom argumentacijom o porastu “Hrvatskog nacionalizma” i uznemiriti javnost, “iz naftalina” se izvlači kako je Sanader udobrovoljio “Europu” uspješnim rušenjem spomenika Budaku i Juri Francetiću 2004. godine. Kao uzgred, novinar Romac nam zabrinuto priopćava da još uvijek u Hrvatskoj, čak 17 gradova (naselja) u Hrvatskoj se “drznulo” i dalje imati ulicu s imenom ovog književnika.
Da bude konkretniji, novinar Romac riječi hrvatski književnik piše pod navodnicima, aludirajući na valjda jedinu moguću istinu i kvalifikaciju, onu “stručnu” antifašističku, književnog doprinosa Mile Budaka. Osobno, s djelima Mile Budaka nisam upoznat, tijekom redovnog školovanja u drugoj polovici XX stoljeća, Mile Budak, književni autor, “nije postojao” . Književni će kritičari vjerojatno objektivno procijeniti njegov doprinos hrvatskoj književnosti, glede stila, volumena, aktualnosti opusa, sukladno kontekstu vremena, a pri tomu, sasvim sigurno, isti se izlažu, neovisno o stručnoj procjeni opusa, već napisanoj osudi političkog “nacionalističkog svrstavanja”.
Čemu je zaslužio ovaj zagrebački “kvart” s oko 1700 stanovnika, da se javno obznanjuju imena ljudi pripadnika raznih stranaka, izabranih u Mjesni odbor hrvatskog književnika Mile Budaka, i da se opet započinje, na zakulisni način, medijski lansirati tema kontinuiteta NDH. Ako ne formom u kojoj država djeluje, onda bar u “duhu” nekih protagonista te današnje ili postizborne države Hrvatske! Dakako da izvan granica Hrvatske neki krugovi jedva čekaju “iznutra” pojavu tema što će poslužiti diskvalifikacijama Hrvatske, pa će vrlo rado sponzorirati budne “antifašiste” što ih iščeprkaju na površinu današnje političke scene Hrvatske. A pri tome, izbjeći će se možebitne diskusije o dogmi pravednosti, bravaru Josipu Brozu, čije ime osnaženo maršalskim JNA činom, „krasi“ gotovo svako značajnije naselje u Hrvatskoj. I nehotice, revni i uvijek na liniji, novinar Romac, uputio je „nezgodno pitanje“ Uredu za informiranje Grada Zagreba o tome „do kada će se tolerirati taj naziv ustaškog doglavnika“. Odgovor mu nije stigao, ipak su „predizborna vremena“, pa je „senzacionalna“ informacija u Novom Listu objavljena bez njega.
No, možda je vrijeme da se doista pokrene „pitanje Mile Budaka“ u kontekstu današnje Hrvatske, zajedno sa mnogim drugim kontraverzama cjelokupnog razdoblja do 1990 na području Hrvatske. Pitanje za struku jest, smije li i zaslužuje li Mile Budak, da ga se uvrsti ili ne u školski program? A glede nazivlja ulica i mjesnih odbora širom Hrvatske, politički bi se cenzori trebali upitati kako udovoljiti kriterijima zajednice kojoj bezuvjetno streme, EU i njenim rezolucijama o osudi totalitarizama – posebno komunizma. Možda bi i novinar Romac mogao napisati ponešto o svojedobnom djelovanju ranije spomenutog bravara u njegovoj županiji, od Kraljevice do Brijuna, što je zasigurno tamošnjim čitateljima zanimljivije od imena jednog „kvarta na Žitnjaku“. No, objektivni bi prikaz „lika i djela“ ovog diktatora dobrano iskvario idealiziranu sliku koja se desetljećima uspješno održava, zbog uspomene na žrtve 20 godina fašističkog terora Hrvata tog kraja.
Damir Tučkar, dipl. ing,
Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.
Prijava/odjava s Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća
Zadnje vijesti
- Razlozi za optimizam: Hrvati među vodećim darivateljima organa u svijetu .................(25. svibnja 2012.)
- Čačić i Linić o uštedama u javnom sektoru .................(25. svibnja 2012.)
- Josipović o izjavi da je "Vukovar srpski grad" .................(25. svibnja 2012.)
- Ham: Odluka o ukidanju Vijeća za normu hrvatskog jezika posve politička .................(25. svibnja 2012.)
- Pusić i Čačić se ne boje HDZ-ove "Vlade u sjeni" .................(25. svibnja 2012.)
- Karamarko predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a .................(25. svibnja 2012.)
KOMENTARI ČITATELJA
Kada bi u Hrvatskoj postojale čvrste organizacije neonacista,kao što ih ima ,pretežito, u Sj.Americi i Europi,vjerujem da bi hrvatski "antifašisti" bili u stanju pozvati i tenkove NATO pakta ili Rusije.Vjerujem da bi se UK rado odazvala tom zovu.
Da nije podmuklosti u tim akcijama "antifašista",m ožda bi h samo odmahnuo rukom,ali stigmatiziranje /i dalje/ Hrvatskog naroda kao fašističkog, ide ipak predaleko,a kada su u pitanju zločini drugih, ide se na "individualizac iju krivnje",ali Hrvati su,u pravilu, kolektivni krivci za sve.Da je novinarsko pitanje bilo,što podrazumijevaju pod pojmom fašizma,siguran sam da ne bi znali odgovoriti.Ali, to je HRT i "revolucija koja traje".A mi to lijepo sve plačamo.Perverz no i mazohistički.
Citat:
Taj su Rječnik prihvatili hrvatski vukovci, koji su se u Zagrebu razvili pod okriljem Đorđa Popovića, srpskoga lingvista, velikoga vukovca i stvarnoga suautora drugoga izdanja Karadžićeva Srpskoga rječnika. Pod književnim imenom Đuro Daničić Popović je, naime, 1866. prihvatio poziv Strossmayera i Račkoga da dođe u Zagreb na posao prikupljanja građe za Rječnik hrvatskoga ili srpskog jezika, a zatim je sastavio Ogled Rječnika hrvatskoga ili srpskoga jezika JAZU, na temelju kojega je izabrna za urednika Rječnika i prvoga glavnog tajnika Akademije. Tako je hrvatska leksikografija posljednjih desetljeća XIX. st. krenula protuhrvatskim vodama odričući se velikoga dijela hrvatskoga književnoga i narodnoga jezičnog korpusa. I Broz-Ivekovićev i Akademijin Rječnik bili su i u XX. st., i prije i poslije drugoga svjetskoga rata, rječnici na koje se pozivala ne samo sva hrvatska lingvistika nego i sva hrvatska kulturna javnost.
To što se hrvatski jezik i u takvim prilikama uspio donekle konstituirati kao poseban jezik zasluga je u prvom redu književnika, koji su po naravi svoga poziva vezani za narod i njegov jezik, zatim stručnjaka svih nelingvističkih struka, koji su stvarali vlastito stručno nazivlje ne osvrćući se na istodoban razvoj srpskoga stručnog nazivlja te posve različita povijesna kulturno-vjersk a tradicija.
Hrvatski književno-lingv istički otpor stoljetnom pokušaju zatiranja hrvatskoga jezika nije bio glasan zbog teških političkih prilika. U Habzburškom Carstvu Nijemci su od Hrvata tražili jezičnu unifkaciju sa Srbima radi njihovih imperijalnih interesa prema Balkanu (!!!), pa su stoga zdušno prigrlili Karadžića i njegov jezik, koji su izravno preko svojih ljudi u Hrvatskoj nametali Hrvatima, a u obje Jugoslavije provodio se manje ili više otvoreno program velike Srbije, koji je na jezičnom području počeo Vukom Karadžićem, a na državotvornom Garašinovim Načertanijem. (!!!)
Cijeli se tekst može naći na Internetu.
govori.tripod.com/sonje.htm
Izbrisao Administrator-Cenzor
Svaka čast!
Maja Sjever, duva kao severac, a postidet će se da ju brane "administratori " iz HKV-a. Nije to zaslužila, ali šta ćemo, neki smo (pravi) antifašisti a neki žuti) antifašisti- nepriznati.
Negde je zbaljala
(J. B. Tito, „Vjesnik“, 25. 5. 1945., br. 30, str. 4)"
"U svetoj noći na Badnjak 1945. godine je u hrvatskim obiteljima vladala nevjerojatna pustoš jer gotovo da i nije bilo obitelji kojoj nije nedostajao barem jedan njezin nestali član."
_______________________
Pravo velite. Malo je reći znanog časnika
hrvatske vojske. Pravilnije je časnik hrvatke vojske, legenda hrvatskog otpora.
Nažalost, sramimo se vlastitih legendi hrvatskog otpora,i prešutno odobravamo da živuće legende trunu u tamnicama, a istovremeno dopuštamo sramotno veličanje krvnika nad krvnicima.
Dokad ?
Za, predpostaviti je,sve dok žezlo vlasti drže u ruci živući i vjerno odani sljednici krvnika , i dok nam drugi umjesto nas o povijesnoj zbilji pišu, propisuju pravila i nameću pod svaku cijenu i nadalje neprekidno osjećaj krivnje. Grijehe smo nad nedužnima žrtvama kolko mi je znano javno okajali.
No, kada će se pokajati javno oni koji su počinili zločin nad pokojnom suprugom dr.Budaka, i nad pokojnikovom kćeri koja je u vrijeme izvršenja stravičog zločina nad Hrvatima , i osatalim nedužnim žrtvama bila tek 19. god.stara.
O tom užasu i zlu, ni glasa osude čuti u medijiskim prostorima, a na nivou službene vlasti, da ne i spominjem.
Gledam na BHT interview u kome je nakitio antifašizam najljepšim riječima a N.D.H prozvao 'tzv.' i 'zločinom u ideji i izvedbi'.
Kao, bilo je i 'nekih' zločina tijekom 'dejstvovanja' antifašista.
Bleiburg? Što je to?
Križni putevi? Što je to?
Volio bih da se i M.Tuđman jasno i precizno odredi prema zločinima tih tzv. antifašista i njihovoj kaznenoj odgovornosti.
Što se Mile Budaka tiče, on u mom gradu ima jednu od najduljih ulica i nikada nisam još čuo da nekome smeta.
Možda , je pojmovno preblag izraz u odnosu spram koliko je nužno da se čim prije na nivou države službeno donese odluka, da se u okviru nadležnih institucija osnuje tim stručnjaka eksperata s područja povijesnih znanosti s ciljanom zadaćom da konačno s krajnje ozbiljnim i nepristranim , a pravednim stručnim pristupom razmotre svu kompleksnost povijesnih zbivanja sve do 1990 , koja nas opterećuju dulje od šezdeset godina . Svakom razumnom trebalo bi biti jasno da se naša povijest ne može promatrati i tumačiti isključivo u kontekstu stava crno-bijelo, ako smo svjesni da je pojavnost posljedične situacije u međuovisnoj povezanosti prvenstveno o uzroku i povodu pojedinim slučajevima . Bez konačnog razbistrenja sveukupno nagomilane kontraverznosti nema šanse da se pojedinac izdvoji i promatra kao zaseban slučaj. I bez obzira o komu je riječ, jer nepobitna je činjenica da je
sudjelujući udio , pasalo to nekom od nas ili ne,u do dan danas nerazščićenoj kontraverznoj zavrzlami naših proteklih povijesnih zbivanja.
Da smo mi zemlja poznata po nezamislivim paradoksalnim situacijama osobno sam se uvjerila prilikom posjeta knjižnice u mom gradu. Zatražila sam od djelatnice roman Ognnjište, autora dr. Mile Budaka. Odgovor je bio niječan, a istovremeno sam na stolu pored kojeg sam stajala u trenutku dok sam upućivala zahtjev o posudbi knjige ugledala knjigu Mein Kampf , autora Adolfa Hitlera , izdanu na hrvatskom jeziku.
Silno sam se osjećala razočaranom, jer, djelo Mein Kampf, ni u kom slučaju sadržajnom tematikom , ne može biti kvalitativno usporediv s romanom Ognjište, a niti prihvatljiv kao zamjesnki adekvatno čitatelju štivo.
Preostalo mi je jedino nakon što sam napustila prostor knjižnice da se potiho sebi u bradu priupitam tko je u ovoj knjižničarskoj situacionoj zavrzlami lud, a tko pametan ?
Slijedom ove nedoumice, smatram da je nužno čim prije raščistiti temeljito sve što nam je
nametnuto i pod svaku cijenu kao hipotekarni uteg oko vrata. Sve što zaslužuje osudu javno osuditi, a sve što zaslužuje pozitivnu pohvalu javno obznaniti.
Toma Akvinski izrekao je prelijepu misaonu poruku : Samo pravda stvara mir !
Nitko razuman nema pravo zanijekati da su pojedini Hrvati postupjeli nečasno zlostavljajući nedužna ljudska bića . I bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost ako pojedinac nije počinio čin protivu države i žitelja u kojoj prebitava , različitost u promišljanju , nacionalnost i praktikovanje vjeroispovjesti nije i ne smije biti prihvatljiv razlog kao opravdanje za počinjena zla djela. Također, ne može se pravdati zločin u ime zločina , počinjen nad hrvatskim narodom.
Mislim da je prijeko potrebno riješiti pitanje mira među Hrvatima. Tako da se konačno ostvare uvjeti da hrvatskom narodu u cijelini zacijele rane, a ne kako kome i kad mu padne na pamet , prozivati i pozivati mrtve ustaše i domobrane na odgovornost . S krajnjom i nadasve zlom namjerom, da se Hrvati i nadalje međusobno glože , kako bi pojedini lakše s nama manipulirali iz njima znanih razloga, dok istovremeno vlastite zle čine skrivaju i nadalje uporno pod tepih. Odnosno da i žrtve nedužne s hrvatkse strane konačno steknu uvjete počinuti u miru Božjem, te da oni koji su počinili zločin javno izraze pokajanje , a država RH službeno im oda dužno poštovanje.
Neprihvatljivo je u civiliziranom društvu, a RH se dodatno opredijelila i izjasnila da su joj u temelje utkana demokratsa načela, stoga smatram da očita oprečna ocjena o težini slučaja između nedužnih žrtava ne smije službeno opstati za trajno egzistirajuća i isključivo vjerodostojna povijesna činjenica.
Ukoliko se ranije zadovolje temeljna načela postulata o pravednosti, utoliko ćemo zadovoljniji, sretniji, i spremnije smoći snage da nadvladamo sve nepoželjne možebitne izazove koji će uslijediti neizbježno u budućem vremenu.
A Jaca Nazionale samo nastavlja njegovu 'borbu s ustašama'.
Ona je predvodnica te ... tzv. 'građanske Hrvatske'. Pa što onda nisu podržali Pusićku?
Nemam ništa protiv 'građanske' Hrvatske -ali za 50 godina.
Do tada Hrvati trebaju voditi državotvornu i strogo nacionalnu /da ne kažem nacionalističku / politiku.
Sanader je štetočinja.
Sjećam se kako je izjavio da on nikada ne će pisati 'ne ću' već samo vukovski 'neću'.
Eto s kime imamo posla.
Orjunaš, prikriveni.
...
Potvrđeno!
Ono o skidanju ploča.
Sveti Rok, nekada veliko i napredno hrvatsko selo pored Lovinca, rodno mjesto hrvatskog književnika i političara Mile Budaka, nakon pokolja i protjerivanja hrvatskog življa tijekom Drugog svjetskog rata sa strane "antifašista i saveznika im četnika", nikada se nije oporavilo. Hrvatima iza onog rata bio je nemoguć život u Lici, ne zna se tko je bio gori, lokalni srbi ili hrvatska komunistička vlast iz Zagreba.
Nekako su dogurali do 90-tih i tada, u ovom građanskom ratu, dokrajčeni su od srba i JNA. Nešto stanovništva su srbi poklali, nešto ih je preko Velebita uspjelo umaći pred srpskom kamom, uglavnom starčad - mladi su odavno otišli. Od njih, Svetoročana, i od hrvatske Like nema ništa. Gotovo je.
Dakle, iza tzv, Oluje, kuće su napravljene i nešto se ljudi vratilo, uglavnom starčad koja čaka smrt.
Pored seoske crkve bili su hrvatski rodoljubi postavili malu mramornu ploču (70x40 cm) u znak sjećanja na njihovog suseljanina Milu. S neutralnom rečenicom: "Ovdje je rođen... itd"!
Kada je Sanader "došao" na vlast, zapravo - znajući ga - Mesić je lukavo postavio Sanadera, iako je Račan imao debelo veću koaliciju za vlast (sjećam se da se pjenila Pusićka, međutim ona ništa ne razumije, za razliku od Račana, htjela joj se vlast, a godine prolaze) , prvo mu je bilo da "sruši ustaški spomenik u Svetom Roku"! Nu! Bene, rekli bi Svetoročani.
Trebalo je "zadovoljiti" Teršelićku i takove!
Ali kako je to učinio? U ranu zoru kasnojesenjeg maglovitog jutra ("Magla i Noć", jazovka, Huda jama, Maceljska šuma itd.) te 2003. godine u Sveti Rok je upalo oko 300 (tri stotine) specijalaca iz Zadra, sa šmajserima na gotovs i s maskama na licu - da ih "ustaše" ne prepoznaju - i spremni na ubijanje (naravno u jesen 1991. kada su srbi klali i palili, nije ih bilo nigdje, pobjegli su u Italiju ili u Zagreb) okupirali su za čas selo. Bož'me prosti, kao kada Izraelci upadnu u arapsko selo u palestini!
Za to vrijeme jedna je građevinska tvrtka iz PULE (to je važno????) oštemala je i razbila za pet minuta mramornu ploču.
Hrabri hrvatski specijalci, nakon uspješno okončane akcije "Ustaška ploča" povukli su se bez gubitaka u Zadar. Za hrabrost dobili su medalje i nagrade: "Akcija Sveti Rok 2003."
Doista, hrabro djelo u opasnim uvjetima. Ni Hašeki ni njegov Švejke, ni Iljif i Ptrov, ne bi bolje smislili akciju!
Za to vrijeme svetoročke babe su spavale dubokim snom, nisu se ni probudile za vrijeme te hrabre akcije specijalnih sanaderovih policijskih snaga.
A da su se probudile, možda bi Sanaderovci i pucali... tko zna! Sjetimio se samo kako su samo pucali na KOKOŠI u Slavoniji, za vrijeme operacije "Ptičija gripa" kada onaj seljak nije htio dati kokoši da mu dave, nego ih je pustio.
Hrabrost, nema šta! I da se srbi ne će sprdati od ovakovih Hrvata! NU!
Istu hrabrost je pokazao gospićki ginekolog, Dado, kada je u gospićkom poglavarstvu poveo kampanju za ukidanjem Budakove ulice u Gospiću. Zaboravio je Dado reći da je on predložio 1991. da se tako nazove ulica. Za nagradu je postao Ministar Zdravlja.
Eto, Zagi.
Sve znamo, sve smo prošli a ništa ne možemo.
Sve go' lopov do lopova.
Bar mi ostaje utjeha da sam bolji od Dade, ja predložio isto 1990. ulicu Mile Budaka... i gle... stoji ploča još i danas.
'Prevazilazi' moja očekivanja...
Čujem da bi samo Vidošević, Bandić i Hebrang vratili generale u službu?
Nu, što Tuđman čeka?