Predsjedničke kandidature

U večernjim satima 15. studenog Državno izborno povjerenstvo završilo je na Markovu trgu prihvaćanje listi s podrškom kandidatima na predstojećim izborima za Predsjednika Republike Hrvatske. Službeno, započinje vrijeme verifikacije potpisa, dakle odstranjivanja potpisa podrške koji su zbog nekog razloga nevažeći, bilo da je građanin dao potpis dvojici ili više kandidata, bilo da su osobni podaci nepotpuni i ne postoji mogućnost provjere identiteta potpisnika. DIP će po završetku posla obznaniti listu kandidata što su uspjeli u naumu predaje liste potpisnika kao i brojčanu dužinu tih listi. Poznata je činjenica kako je izborni Zakon propisao potrebu prikupljanja 10.000 potpisa podrške, a i vidljivo je nadmetanje s „prikupljenim brojem“ u cilju psihološkog djelovanja na „biračke mase“, kako je kandidat s najvećim brojem potpisa podrške, već „pobjednik“…

Dvojak je cilj takvog nadmetanja, potenciran od najjačih stranaka, koje time nastoje dokazati „masi“ kako je pobjednik ili „u najgorem slučaju“ sudionik drugog kruga izbora, upravo njihov kandidat. Prvo je medijski publicitet samog kandidata, a drugi je cilj utjecaj na „neodlučne“ birače. Zato i Andrija Hebrang, s prikupljenih 140.000 potpisa podrške, spominje „eventualno Josipović“ u drugom krugu, a ostale kandidate niti „ne vidi“. Na stranu što su stranačke mašinerije, članstvo i obitelji uz „ne-članove, zapravo simpatizere političke stranačke platforme“ imale ne samo „moralnu“ obavezu potpisati papir na odgovarajućem štandu, ipak navedene brojeve ne treba doista i smatrati „anketnim rezultatom ispitivanja biračke volje“ što će se iskazati na izborima 27. prosinca.

Treba imati u vidu i kako su velike stranke insistirale na prikupljanju što većeg broja potpisa, jer time onemogućuju davanje podrške onim kandidatima kojih se, de facto, pribojavaju onih „kolebljivih“ birača, koji bi mogli pomoći nekim „kandidatima“ da pređu izborni potpisni prag. Na žalost „velikih“, prag su, barem sudeći prema listama, prešli i neki „mali“, neovisni kandidati, koji im baš i nisu po volji. U jučerašnjem „cirkusu“ pred novinarima, svoj su show priredili i marginalci, samoreklameri s listama bez potpisa (Stjepan Gnječ) ili samo jednim potpisom (Stjepan Kravaršćan), neki poput estradne „zvijezdice u padu“ Alke Vujice, „prespavale“ su ceremoniju i nisu predali liste, jer jednostavno potpise nisu niti mogli sakupiti.

Velike se stranke spremaju i za idući izborni ciklus, pa već sada najavljuju izmjenu izbornog Zakona, podizanjem ljestvice potrebnih potpisa birača na 50.000, čime bi izbjegli kandidature „nekih, za njih programatski dosadnih, neovisnih kandidata“ i lijepo nastavili „duopol“ politički dogovornog okoliša hrvatske vlasti. No, o tom po tom ili kako narodna izreka kaže, ne valja pripremati ražanj dok. je zec u šumi. Bilo kako bilo, na ranglisti iza Hebranga dolazi Josipović sa 117.000 potpisa i bezgraničnom „uvjerenošću“ u pobjedu! Medijski potencirano favoriziran Nadan Vidošević prikupio je samo 31.000 potpisa podrške, a ambiciozni Dragan Primorac 35.000. Milan Bandić, „oštro je demantirao“ kako je u ZG Holdingu bilo obavezno „potpisati njegovu kandidaturu“, pa je prikupljenih 60.000 potpisa vjerojatno dobio trčeći po Sljemenu svakoga jutra. Vesna Škare Ožbolt predala je 18.000 potpisa, kao „neovisna žena“, s legendarnom izjavom „Mislim da ono što ja znam, oni (ostali kandidati op a) ne znaju“!

Doista, u rangu izjava trešnjevačkog cowboya Mikšića sa približnih 15.000 potpisa. Vesna Pusić, predstavnik ljubitelja „Regiona“, prikupila je 47.000 potpisa. U svom je naumu uspio i malo znan Slavko Vukšić sa 12.500 potpisa kao „predstavnik“ Slavonije i „malih ljudi“. Medijski su, na marginama i dalje, kao predsjednički kandidati predstavljeni Miroslav Tuđman sa predanih 18.000 potpisa i Josip Jurčević sa oko 14.000 potpisa. U „istom rangu“ neki mediji predstavljaju i „uspjeh“ Veljka Đakule s predanih 10.500 potpisa, a biti će vrlo zanimljiv proces DIP- verifikacije ove liste! Dakako, ako se pronađe 501 „krivi“ potpis Đakuli, i eliminacija u izbornoj trci, jasno je da slijede optužbe državi Hrvatskoj, možda i u Bruxellesu. Ako pak i prođe na „izborni listić“, Veljko Đakula će svjedočiti o „izbornoj prevari“ jer on nije izabran, optužbama će valjda opet krenuti do Bruxellesa. U svakom slučaju, on je već sada „izborni pobjednik“ ovih izbora, no u državi Hrvatskoj ne može više ništa izazvati čuđenje. Pa i proteklih godina, „pola Vlade tzv RSK“ sjedilo je, nagrađeno za svoje djelovanje 91-95, u Saborskim klupama. A Veljko Đakula, procijenio je, kako je predugo već u „izolaciji“,da je „došlo vreme“, da se, izoliran od „urbanih“, profesionalnih Srba, „opet“ ukaže u politici Hrvatske!

Stratezi izbornih stožera, posebno velikih stranaka, svjesni su kako još ništa nije gotovo, te kako su potpisi samo zavaravanje suparnika, javno iskazivanje „mišića“. Uskoro će krenuti i prava kampanja, medijski teror nad javnošću, a i cilj je birače u potpunosti zbuniti, postići da većina bude rezignirano apatična, ako se ne pridobije za „njihovog kandidata“. Neki od kandidata, ušli su izborni cirkus i s ciljem da izgube, ali da odvuku glasove od „prvog konkurenta“, no, jasno je da su to samo špekulacije. Pa svi kandidati za svoje kampanje imaju „transparentne“ izvore financiranja!

Biračko je tijelo ipak brojčano sagledano, veličine 4,5 milijuna, što će reći da se sa „potpisima“ podrške angažiralo, sveukupno jedva 20ak % birača. Najveći će utjecaj na mišljenje neopredijeljenih birača ili neodlučnih, dakako, opet imati javna TV, jer Hrvati baš s „pismenošću“ ili navikom čitanja dnevnih novina, nisu baš u najboljim odnosima, posebno u ovim vremenima ekonomske krize. No, TV ekrana i političkih komentatora prvog programa HRT-a, birači se ne odriču. „Ravnopravni tretman kandidata“ biti će, dakako, „zagarantiran“, pa će i oni kandidati koji možda „nisu po volji“, nekih interesnih skupina, dobiti svoj, minimalni, prostor. Prilika je to i Miri Tuđmanu da ga iskoristi, kao što je uspješno prezentirao svoju viziju u malobrojnim istupima po lokalnim TV postajama ili pisanim medijima. Hrvatski birač, u zemlji, bližem i dalekom inozemstvu, ipak s pažnjom i iščekivanjem osluškuju što i tko govori.

Suštinski sagledano, biračko tijelo, opet se nakon „ofenzive Predsjednika na odlasku“ razdijelilo u dvije skupine: „antifašiste“ i domoljube! Kandidati tih opcija su nijanse odabira pojedinca, no dojam kojeg šire „medijski magovi“, kako sudionike drugog izbornog kruga treba tražiti između „četvorke“ Hebrang, Josipović, Pusić, Vidošević, prvo je pokvario svojom „zbunjujućom“ strategijom Milan Bandić. Njega „analitičari“ ne mogu razvrstati „nikamo“, niti lijevo – niti desno! A kako bi tek onda mogli pojmiti da izbore dobiva Miro Tuđman, neupitnih formalnih kvalifikacija za poziciju državnika, no još važnije, biračima jasno odredljivog prezimena, koje garantira povratak dana zanosa stvaranja zemlje. Jer, ne zaboravimo, zemlja je već toliko rastočena „na sve strane“, da joj je neophodna obnova, „ab ovo“, duhovna i materijalna, pa početi treba od vrha piramide vlasti – Predsjednika RH!

Damir Tučkar, dipl ing.