Maršal Henri Philippe Petain i jedna obljetnica

Drugi svjetski rat u Europi je odavno završen, no u Hrvatskoj, kao što svakodnevno svjedočimo, zbog politikantskih razloga, ne prestaje špekulantsko „podgrijavanje“ ove teme. Stoga, nije na odmet, prisjetiti se jedne obljetnice, događaja od 18.kolovoza 1945. kada je maršalu Francuske Phillipe Petainu, tri dana po izricanju smrtne kazne, ista preinačena u kaznu doživotnog zatvora. Tada u poodmakloj životnoj dobi (89 godina) proslavljenom generalu I. svjetskog rata, poznatom po uspješnoj odbrani od Nijemaca na Verdunu, suđeno je zbog veleizdaje. Taj, nesumnjivo Francuski patriot, 1940. u danima invazije Njemačke na Francusku, na poziv Vlade, napustio je lijepo i mirno ambasadorsko mjesto u Španjolskoj, te se vratio svom vojnom pozivu, kao savjetnik ministra rata. Po brzoj kapitulaciji Francuske, uz dozvolu Nijemaca i pod njihovom kontrolom, uspostavio je Vladu u Vichyu. Dolaskom savezničkih snaga koje su napredovale prema Njemačkoj Petain bježi prvo u Njemačku, a kraj rata dočekuje u Švicarskoj. Vraća se u De Gaullovu Francusku na suđenje za izdaju i kolaboraciju, a nakon završetka suđenja, preinačenja kazne, potpuno senilan, umire 1951. u zatvoru Fort de Pierre de Levée. Pokopan je na mornaričkom groblju pored zatvora.

Višedesetljetno prikrivanje počinjenih zločina u službi komunizma na području Hrvatske, od vremena propasti prve, pa do propasti druge Jugoslavije postalo je „antifašistima nemoguća misija“, posebno nakon medijskih „otkrića“ brojnih kosturnica Hrvatskih vojnika i izbjeglica širom Slovenije. Bezbrojna grobišta u Hrvatskoj, Hrvata, civila i vojnika, ali i nakon rata pobijenih Njemačkih vojnika i izbjeglica Njemačke manjine, još uvijek „se otkrivaju“, pa ignoriraju Službeno, još uvijek nema niti jedne osude, niti sustava, ideologije u službi velikosrpstva, na kojoj se gradila druga Jugoslavija, niti ijednog, još živućeg pojedinca, osumnjičenika za zločin zbog te ideologije. A dobro se sjećamo kako je „bivša“ država obračunavala s pripadnicima državnog aparata NDH, bolje rečeno sa svima koji nisu „pobjegli u šumu“, države koja je nestala završetkom II svjetskog rata. Posebno je ostao upečatljiv medijski spektakl, suđenje Andriji Artukoviću, u sam smiraj druge Jugoslavije, 1986. godine, te očekivano izrečena smrtna kazna. Artuković, koji je samo suđenje manje-više, prespavao, uz više nego očite znakove demencije, umro je 1988, a nikada se nije saznalo gdje su njegovi posmrtni ostaci.

Navedena analogija ova dva suđenja, u Francuskoj i Hrvatskoj, iako razdijeljena sa 40 godišnjim vremenskim razdobljem, na ovom malom primjeru, živo svjedoči o okrutnosti provoditelja ideje Jugoslavije nad svime što „miriše“ na ime Hrvatsko. Nadali smo se da su dežurni čuvari ideologije i propale države završetkom Domovinskog rata izašli iz naših života, no ubrzo smo shvatili da griješimo i svjedočimo njihovu transformaciju u perjanice, „pronositelje demokracije i borce za ljudske slobode“, a posebno je upečatljiva preobrazba iz „komunista u antifašiste“. Naravno, u funkciji cilja – nedodirljivosti od ruke pravde, ali i „pisanja bolje prošlosti“, kako osobne, tako i ideje kojoj su služili.

Damir Tučkar