E-pošta i izmijenjeni svijet

E-pošta i izmijenjeni svijet

Jedna kratka vijest o 25 obljetnici korištenja elektronske pošte u Njemačkoj trebala bi nas, u ove sparne ljetne dane godišnjih odmora natjerati da se malo zamislimo nad vremenom i svijetom u kojem živimo. Jer taj svijet se mijenja sve brže i brže, pa je jaz između generacija o poimanju svijeta i života što nas okružuje, sve veći. Današnje generacije me mogu zamisliti svijet bez tri stvari: TV, mobitel i internet! Niti jedna od njih nije postojala, sagledano kroz prizmu prosječnog čovjeka, konzumenta potrošačkog društva, pred pedesetak godina. Industrije koje su se razvile temeljene na ta tri pojma osnova su današnje ekonomije, sviđalo se to nama ili ne, a poveznica između njih, jest pojam komunikacije između ljudi.

I kada su u na sveučilištu u Karlshrueu, tog kolovoškog dana 1984.g, informatičari Werner Zorn i Michael Rotert na ekranu terminala ugledali jednostavnu i gramatički netočno napisanu poruku „Michael, this is official welcome tu CSNET“, poslanu sa sveučilišta Cambrige u USA, svjedočili su početku nove ere. Ne samo u komunikaciji, već i kulturološki, razvijeni svijet je krenuo ususret promjenama koje su dotakle svakoga. Tehnološki napredak urušio je postojeće političke sustave, simbolizirano nestankom Berlinskog zida, a iz današnje perspektive gledano, najveći protivnik „e-novotariji“, razumljivo, bila je Deutsche Post! U cijelom svijetu tada postojeći državni komunikacijski monopol, kroz PTT firme, naslutio je „opasnost“ egzotične e-pošte, po poslovnu budućnost, usprkos svih tehnoloških poteškoća što su sprečavale masovnije korištenje. No, jednom, kada je dosegnuta „kritična masa“ korisnika, uz polaganje neophodne osnovne infrastrukture i sve brži ritam primjene tehnoloških inovacija, povratka nije bilo, budućnost je nezadrživo krenula i transformirala nas sve. Danas čak i Hrvatski političari sjednice Vlade održavaju, kako svjedoče TV izvješća s Markova trga, uz računala, a još do prije koju godinu s podsmjehom smo slušali kako neki od njih govore o „emajlu“.

Elektronička pošta, u međuvremenu, prošla je tehnološki evolutivni put, pa danas sa žaljenjem gledamo na ljude koji, zamislite, nemaju e-mail adresu! Razumijemo ih ako pripadaju generaciji 50+, no za mlađe bez e-mail adrese, sažaljenje u pogledu na njih kazuje kako ih smatramo definitivnim životnim gubitnicima. Ljudi danas imaju barem 2-3 e-mail adrese, pored onih „službenih“ iz kojih se vidi u kojoj firmi radimo. Komunikaciji e-mailovima se zgražaju još jedino filatelisti, jer jedan, tako lijep i raširen hobi XX stoljeća, lagano i neprimjetno, odlazi u povijest! Sama elektronička pošta trpi velika iskušenja, jer se umiješala ljudska pohlepa i iskoristila ovaj komunikacijski kanal za „bombardiranje“ porukama, onih koji te poruke niti očekuju, niti žele primati. To je SPAM, protiv kojeg još uvijek nema efikasne zaštite, a u velikom broju SPAM poruka, krije se i poruka nastala iz iskonskog ljudskog ponašanja: lopovluka. Homo hominem vulpus est! Poruke s e-mamcima, odaslane u milijunskim količinama, na koji „zagrizu“ poneki naivni, omogućuju lopovima i prevarantima da prikupe njihove osobne podatke, njihov identitet i iskoriste ga . Novac je naravno osnovni motiv, a često su istinski genijalci, „freekovi tehnologije“, s one, „krive“, strane zakona, u virtualnom svijetu bez međudržavnih granica.

Hrvatska u ovim vremenima globalne ekonomske krize, ali i krize, znanja, morala i svijesti, njenih vladajućih političkih struktura, izlaze traži u, formalno restrikcijama potrošnje, a stvarno kroz novu žrtvu svog osiromašenog stanovništva, ne bi li namaknula neophodan novac za funkcioniranje države. Godinama su državno poticane investicije u cestogradnju, prezentirane kao „new deal“ pokretačkog privrednog ciklusa, no, kroz simbol Pelješkog mosta, u narodu su percipirane kao „old deal“ građevinskog lobija s politikom.

Dok su željeznička i cestovna infrastruktura, u razvijenim zemljama, izgrađene u 19. I 20. stoljeću, prezaduženu Hrvatsku, zahvaljujući prije svega krizi morala protagonista njene vlasti, još uvijek čekaju velika ulaganja. U globaliziranom svijetu gospodarske pozicije u nesmiljenoj bitci za tržište, vode na temeljima investicijskih poduhvata 21. stoljeća za izgradnju telekomunikacijske infrastrukture, a Hrvatska opet kasni i gubi priključak. Ma koliko se mahalo statističkim podacima o pristupu brzom internetu ili ti tzv. ADSL pristupu, baziranom na telefonskim paricama, zemlje, gospodarski pobjednici, svoje „autoceste“, grade na optičkim nitima do svakog doma i kutka zemlje.

Digitalna ekonomija mnogim je Hrvatskim političarima pojam, jednako daleko kao i „emajl“, pa neki od njih, izgubljeni u prostoru i vremenu, vape za izgubljenom saborskom povlasticom, besplatnim dnevnim listovima, tiskovinama, u jutro uz kavu, da skrate dosadu pri izbjegavanju „sjedenja u klupama“ ! Hrvatskoj, u politici, doista trebaju nove ideje i svježa lica, koja će biti autorizirana usmjeriti proračunski novac tamo gdje će Hrvatska zakoračiti na „peron nagibnog vlaka“ za treći milenij.

Vremena krize treba sagledati kao priliku, da izmijenimo „svoj svijet“, našu malu zemlju, između ostaloga i „virtualnom revolucijom“ e-mailom i društvenim mrežama poput Facebooka, Twitera, Lnkedita…

Damir Tučkar