Dugo toplo ljeto

Val vrućine koji je zapljusnuo Hrvatsku, doslovno i figurativno ovog ljeta, odgovara izgleda jedino bivšem, figurativno rečeno kapetanu što je napustio brod u problemu, jer je postao stvarni kapetan, stvarnog broda na kojem uživa krstareći Jadranom. Brige koje muče ostale Hrvate, posebno one u strukturama vlasti, njega ne muče, on je svoje uradio i umorio se. Vrući krumpir stanja privrede iz kojeg nova premijerka pokušava načiniti jestivu „krumpir salatu“, dočekalo je burno negodovanje onih što bi taj „ručak“ trebali konzumirati.

Posljednji gost emisije „Nedjeljom u dva“ prije ljetne stanke, ekonomist i filozof Slavko Kulić, jasno i nedvosmisleno je na javnoj dalekovidnici, prvi uzviknuo : „Car je gol!“. Uz pojašnjenja koja se ne čuju iz usta političara, a zbog kojih g.Kulić nema, godinama, medijsku eksponiranost, poput, na primjer sveznajućih prof. Ž. Puhovskog ili „autoriteta za povijest 1941 do danas, I. Goldsteina. Obični ljudi već odavno znaju, kako je država u ozbiljnim teškoćama već godinama, točnije od 5. kolovoza 1995. i vrhunca domoljubnog zanosa što je kulminiralo slikom zastave na tvrđavi u Kninu! Ostvarenje sna, vlastite države, koju domoljubi doživljavaju tim danom konačnog sloma velikosrpskog fašizma, značilo je okrenuti se izgradnji države.

No, taj proces bio je uvelike uvjetovan preskakanjem brojnih „klipova pod nogama“, bačenih iz „društva“ izvan granica Hrvatske, u koje su nas sve garniture Vlada željele uključiti, ali i od probranog idejno „raznorodnog društva“ u Hrvatskoj. Podilaženje EU birokratima, snishodljivost i „ispunjavanja svih uvjeta“ politike u zamjenu za nadu „ulaska u EU“, a što je rezultiralo u gubitku ponosa, gotovo formalne osude Domovinskog rata, nametanje tabua na inicijative istinske osude razdoblja komunističkog mraka, uz posvemašnje toleriranje krupne korupcije, u konačnici dovelo je do današnjeg „dugog, toplog ljeta“! Vlada nastoji uprihoditi neku kunu, jedino kako zna i umije, hitnim uvođenjem poreznih nameta.

Hrvatski su ljudi oduvijek bili spremni na odricanja i stoički podnosili i gore žrtve i nedaće, za i u ime domovine, pa će se i ovo razdoblje nekako preživjeti. No, ostaje razočaranost bahatošću i bezobrazlukom, jednog uskog kruga participirajućih u vlasti posljednja 2 desetljeća, jer ispada, kako narod (ovce), vode i dalje isti „pastiri“, koji su te ovce nepotrebno, usred zime, godinama „šišali“. Dok su se oni grijali „vunom“, na zimi smrzavajućih ovaca, na smjenu odlazeći, na oporavak, u 4 godišnji zaklon, izgleda da je apatija nepovratno zavladala ogoljelim ovcama. Mogu li ovce pronaći ovna predvodnika, što je kadar „najuriti“ nametnute pastire?

Zanimljiva je vijest prispjela iz Munchena, gdje je jedan od dugovječnih pastira, doživio prosvjed dijela ovčica, zbog kojih je iz blindiranog auta bježao u hotel Bayerisches Hof, na stražnja vrata za poslugu. Zaštitnik „najvećeg sina Hrvatske“, doduše perjanice komunističke ideologije, na ovim prostorima „regiona“, provedbeno, metodološki, al pari svom uzoru Staljinu, neugodno se iznenadio transparentima koje je kriomice, iza zavjese prozora hotelske sobe mogao pročitati. I dok se, do prije nekoliko godina, posebno iz podrška proslavama nacionalnog praznika „Dana antifašizma“, te iz izrečenih poruka moglo iščitavati kako je „komunizam = antifašizam“, od trenutka „pronalaska“ raznih „kosturnica“ u Sloveniji, danas iščitavamo Mesićeve poruke, kao bez „antifašizma“ ne bi bilo Hrvatske.

A onako uz put, saznajemo da je Tito bio „antifašista“, a komunizam mu je valjda bio „hobi“. Kao što su i svi zločini nakon 15. svibnja 1945, rezultat kaosa i „neznanja JBT-a“ o tome što se događa. To su našem predsjedniku sigurno savjetovali njegovi savjetnici, bivši suradnici UDBE, ambasadori propale YU tvorevine i slični likovi. Doduše, sve njih, njihova putovanja po bijelom svijetu, u tko zna kojem cilju i zadatku, plaćamo mi, porezni obveznici, što živimo u ovoj zemlji. Pa, kako su i ti troškovi „bogatih apanaža nepotrebnih savjetnika“, dio troškova današnje državne uprave i današnjeg „budžetskog deficita“, molim Vladu premijerke Kosor, da smanji i „škarama zahvati“ ove troškove.

Također molim „čuvene“ ekonomiste specijalizirane u makroekonomskim pitanjima, iz nekog Znanstvenog društva ekonomista (ZDE), a koje je ovih dana primio Predsjednik Mesić, da sazna recept za „izlazak iz krize“, da nas sve poštede svojih zaključaka. Naime, recept kojeg nam u ovo toplo ljeto, savjetovani predsjednik Mesić toplo preporuča je: štampajte novac koji nedostaje! Ovo je „recept“ kojeg je uspješno, desetljećima primjenjivao ranije spomenuti „najveći sin Hrvatske“, znanje koje su ovi vrli ekonomisti usvojili na studiju komunističkog managementa u Kumrovcu. Istina, „recept“ je bio dobar, barem za njega i njegov „kraljevski“ životni stil, no nekako narod shvaća, neovisno o osobnoj naobrazbi i političkom opredjeljenju, tko je u toj priči „cvrčak“, a kako bi se trebao ponašati „mrav“! Doista, kada bi države svoje gospodarske krize efikasno rješavale „tiskanjem novaca“, zar bi se itko, ikada trebao brinuti zbog dugova? Mogu li ja svoj kredit „vratiti“ banci tako da „fotokopiram“ novčanice iz novčanika?

U ovo dugo toplo ljeto, što postaje sve toplije, hrvatski bi političari, poput neugodno iznenađenog predsjednika u Munchenu, povremeno, kriomice trebali baciti pogled kroz prozore svojih kuća, onako, za svaki slučaj, da ih ne iznenade „malobrojni prosvjednici“. Na Markovu trgu već treba raditi „rezervacije“ za okupljanja na „jesen“, pa uživajmo u preostalim danim ljeta.

Damir Tučkar, dipl.ing.