Karta Slovenije na web stranicama Agencije Republike Slovenije za okoliš

Iako Slovenija stalno optužuje Hrvatsku, kako u svojim dokumentima, u okviru pregovora za članstvo u EU, neutemeljeno radi razgraničenje u području Savudrijske vale, pogled na internetske stranice Agencije za okoliš RS otkriva teritorijalne aspiracije političara, svih boja, susjedne nam države. Kako je ova Agencija dio Ministrstva za okolje in prostor ne može se zaključiti drugo osim kako aktualna politika ovakvo razgraničenje već smatra “gotovom stvari”. Imamo li u vidu posljednju poruku g.Borisa Pahora Hrvatskoj, koji poručuje kako bi nama “bilo bolje da ne lobiramo u EU”, uz jasno izražen stav da će do daljnjeg blokirati Hrvatskoj i pristup EU i pristup u NATO, jasno je kako upravo Slovenija nastoji iskoristiti svoj međunarodno “jači” položaj za ostvarenje političkog cilja: otimanja teritorija! Slovenija je svijesna kako međunarodno pravo ne može presuditi u “njihovu korist”, pa uporno poziva na “bilateralne pregovore” ili arbitražno posredovanje nekakvih komisija poput OSS, ili posrednika (Francuska/Njemačka).

Naravno, to je jedini način da ostvare svoju ambiciju teritorijalne kompenzacije gubitka teritorija “na zapadu” (okolica Trsta) u vremenima nakon II svj. rata, sa teritorijem na “istoku” (Savudrijska vala), na račun Hrvatske, dakako. No, tko im ustrajanje na ostvarenju tih ambicija može zamjeriti, kada su naivne Hrvatske političke garniture (da li samo naivne?), prije svega Račanova “ekipa”, vjerovali kako su nam Slovenci “vječni prijatelji”, pa “što predstavlja par km2” prema konačnom rješenju svih otvorenih pitanja. Doista, tko Slovencima može zamjeriti da traže i ustraju na otvorenoj aneksiji teritorija, za koju sada zahtjevaju pravnu legalizaciju uz podršku EU tijela, kada i u nedavnom nastupu na javnoj TV, aktualni predsjednik RH, “smirujući tenzije”, zapravo optužuje Hrvatsku Vladu da je “ukopana u svom stavu”. Valjda, trebali bi odustati od zahtjeva da rješenje spora donese Međunarodni sud, pa da se to “riješi” kompromisom od strane današnjih političara.

Sam pogled na kartu i stav Slovenije, kojim “anektira” cijelu Savudrijsku valu i dobiva izlaz do “morske granice s Italijom” ukazuje da to nije i konačno razgraničenje. Naime, takva “morska granica”, prema kojoj Hrvatska ne bi imala više od 1 m mora od obale, jasno ukazuje i na konačni cilj, a to je i redefiniranje kopnene granice u tom dijelu kako bi se kontrolirao cijeli zaljev. Možda je i “granica na Mirni”, što je ponekad Zmago Jelinčić kazao, ono čemu se Slovenci potajno i nadaju? Jasno je to upozorenje, kako se s tužbama prema međunarodfnim sudovima u Hamburgu i Haagu ne smije oklijevati. U naivnom vjerovanju da je dogovor moguć, izgubljeno je već desetak godina, kojima su Slovenci nastojali zamrznuti “status quo”. Kako nam pregovore za ulazak u EU “nadgleda” predsjednica Nacionalnog odbora za praćenje pregovora s EU-om Vesna Pusić, čiji su stavovi o nepotrebnosti granica u ujedinjenoj Europi, poznati, te uz iznošenje alternativnih prijedloga (osim Međunarodnog suda) od strane aktualnog Predsjednika RH, Slovenija ima puno „pravo“, pred svojim građanima, inzistirati na „pravičnom rješenju graničnog spora“, tj. legalnoj aneksiji uz blagoslov EU.

Vanjskopolitička ofenziva MVPEI je nužna u EU i zbog prestanka okupacije jedne članice EU na teritorij „nečlanice“ (Sv.Gera), čime bi se ojačala percepcija „nevjerodostojne i neprincipijelne“ Slovenije, unutar EU. Zapravo je prava enigma zbog čega se već desetljeće ne uzdiže ovaj problem okupacije i do Vijeća sigurnosti UNa, ako bude trebalo. A podsjetimo se, Hrvatska i predsjeda VS UNa i može to pitanje staviti i na dnevni red. Dodajmo, kako je predsjednik Vlade, imenovavši za ministra vanjskih poslova, diplomatski neiskusnog, ali premijeru podobno odanog, Gordana Jandrokovića, uvelike olakšao posao Slovenskim pregovaračima. Usporedimo ga samo sa dugogodišnjim Slovenskim ministrom, g. D.Rupelom,, čiji su stavovi spram Hrvatske i više nego jasni.

Uz svu Hrvatsku unutarnju političku oporbu, poput predvodnika „autonomaških“ regionalnih ambicija Damira Kajina ili koalicijskih SDSS „Z4 račundžija“, svako rješenje osim onog koje će proizaći iz paragrafa međunarodnog zakonodavstva, izvjesno donosi Hrvatskoj daljnji gubitak teritorija. Nama, običnim građanima, ne preostaje drugo nego da se „molimo“ za izdizanje „naših političara“, iznad osobnih ili uskostranačkih, ili ideoloških podjela, u odbrani temeljnog nacionalnog interesa – teritorija jedne države, koji joj je u XX st. ionako, zbog mnogobrojnih nesretnih političkih okolnosti, dramatično umanjen.

Damir Tučkar