Eccelstonevi i Kuba

Dnevni ritual većine Hrvata, kojim započinju radni dan blizak je obrascu kojeg bi mogli opisati kao kava + novine! U toj kombinaciji, novine mogu doista biti papirnato izdanje kojeg prelistamo u omiljenom kafiću prije odlaska na posao, no sve više se svodi na „listanje“ stranica internetskih izdanja na radnom mjestu, prije nego nas zaokupe radne aktivnosti. Svakodnevno nam, u tom upijanju najnovijih zbivanja, pažnju privuče neki naslov negdje „u kutu“, neugledno prezentirana vijest iz svijeta koja ipak možda kao bizarnost ili kao utjecaj našeg osobnog iskustva u bližoj prošlosti, pobudi, htjeli to mi ili ne neke paralele s životom u ovoj našoj Hrvatskoj.

Slavica i Bernie u Beogradu

Nije da baš pratim „žuti tisak“ i sapunicu o rastavi Slavice i Bernie Eccelstone, ali u danima pred Novu godinu mediji su izvijestili kako se ovaj par pomirio boraveći u hotelu „Zlatnik“ u Zemunu. Moguće financijske probleme koje bi mu rastava donjela, Bernie je premostio uz odličnu zabavu na privatnoj „party“ kod zajedničkog prijatelja, prof. Boška Đukanovića, u šarolikom društvu gdje se našla i nama po bivšem suprugu znana Ceca! Ipak, većini onih što su „gutali“ vijest o zainteresiranosti Bernia za dobrodržećom udovom Cecom, promakla je i jedna rečenica iz interviewa Press on-lineu, portalu dnevnih novina Press. Naime Eccelstone je izjavio: Ovaj dio Europe, a naročito Srbija, kreću se uzlaznom putanjom pa ne vidim prednost ulaska u EU jer ona počinje plaćati danak svom neradu i ''vožnji za džabe''. Najbolje je da stojite sami na svojim nogama jer EU nema budućnost, naročito ekonomsku. Moć i novac polako se sele na Istok. Probudi se Europo! – uzviknuo je Bernie, 78-godišnji vlasnik Formule 1. Kada, ovaj dio o budućnosti EU dolazi iz usta jednog od najbogatijih Britanaca, a znamo i kako se zajednica država pod Union Jack Flagom prema EU postavila, onda bi se i Hrvatska morala zapitati kako to „naglavačke“ i pod „svaku cijenu“ ulazi u tu zajednicu. Možda nam je Slovenija svojim neprimjerenim eskapadama zapravo i pomogla da u nastupajućem time-outu procesa preispitamo odnos dobitak-gubitak pri hitrom ulasku u EU.

Raul Castro dopustio privatnu gradnju kuća

Ovih dana Kuba proslavlja 50 godina uspostave nove vlasti i pobjede revolucije koju je proveo Fidel Castro u jeku „hladnog rata“. „Uspjesi“ revolucije za bolji život malog čovjeka, izvan tog otoka, uglavnom su poznati po bezbrojnim maštovitim načinima bijega iz tog „raja“, a slike gradova izvan turističkih zona, hotela i plaža prepunih zapadnih turista, otkrivaju kako je za male ljude Havane i drugih mjestašca vrijeme stalo te daleke 1959 godine. Automobili, američke proizvodnje, iz tih 50ih godina voze i danas na samo Kubancima znan način održivi u voznom stanju, a i kuće većina gradova i mjesta podsjećaju u današnjoj devastiranosti kakvo je umijeće potrebno da se u unutrašnjosti, u stanovima, nekada udobnih kuća i palača blještavih pročelja proživi mali ljudski život u prisilnom zajedništvu s nekoliko obiteljskih generacija. Život, kakvog možda još pamte naše bake iz 40ih i ranih 50ih, uz pojmove kao što su nacionalizacija, konfiskacija, sustanarstvo, Kubanci žive već pola stoljeća. A svjesni smo kako nepravde te rane faze „socijalizma“ u našoj Hrvatskoj danas još uvijek donose brojne traume te nemogućnost praktične provedbe načela obeštećenja ili povrata, od komunista, opljačkane imovine. Možemo samo zamisliti što će tek na Kubi značiti jednog dana neminovna provedba načela „svetosti“ privatne imovine, u vidu povrata oduzetog zakonitim nasljednicima. Probleme i privredno-financijski kolaps Kube brat „velikog diktatora“, Raul Castro, priznao je dozvolivši privatnu gradnju kuća! Svjedoči to o propasti državno kontrolirane stanogradnje, a posljedice uragana koji je poharao otok samo su poslužile kao dobra izlika za sve što ne valja u ekonomiji Kube, aktualnom političkom vodstvu.

Pravi „uragan“ koji Kubu tek očekuje, biti će „uragan“ zvan gruntovnica, koji će ovom privatnom stanogradnjom inicirati i mnoge druge promjene, prvenstveno zakonodavne, zbog restauriranja institucije zvane privatna imovina! Hrvatska i reforma pravosuđa sa stanovišta „malog Hrvata“, prvenstveno je predstavljala potrebu sređivanja gruntovnica i povrata od komunista otetih nekretnina. Naše gruntovnice i katastri postali su „problem“ i za članstvo u EU, iz nekih malo drugačijih razloga od onih koji su mučili „male Hrvate“, jer u mnogim se zapisima i dalje nalazi upisano: „društveno vlasništvo“! Svjesni mukotrpnosti postupka upisa aktualnog stanja u našim zemljišnim knjigama, možemo samo poželjeti Kubancima da ne izgube još daljnjih 50 godina na ispravke onog, što su im proteklih 50 godina komunisti učinili. Mnogim je generacijama Kubanaca to prekasno dočekano vrijeme mogućih promjena, ali, intuitivno oni znaju da moraju i dalje trpjeti i žrtvovati se za svoje buduće naraštaje. Baš kao što su i Hrvati, posljednjih 20ak godina, činili za svoje potomke.

Damir Tučkar