Jesu li blogeri novinari i je li blog novinarstvo?

Posljednje desetljeće je nedvojbeno izmijenilo svijet i našu svakodnevnicu, nekako tiho i neprimjetno, usprkos burnog tehnološkog napretka. Nekako, postalo je samo po sebi razumljivo i čini nam se da smo „oduvijek“ imali mobitel, računalo, pristup neiscrpnim vrelima informacijama u mreži „svih mreža“. World Wide Web ili „paučina“ koja je povezala svijet, dala nam je neslućene mogućnosti lakog dostupa informacijama, te doslovno omogućila da svijet promatramo kao „globalno selo“. Cjenovna pristupačnost, omogućila je kupovine računala, praktički svima, pa gotovo u čudu ili barem kao „ekscentrika“ promatramo one koji u kući nemaju računalo. Ipak, ova umrežena spravica, simbol ere globalizacijskog kapitalizma, u naše živote unjela je i neke danas već tvrdo ukorijenjene nove riječi, zanimanja, djelatnosti, navike, uloge u društvu. Jezici naroda širom svijeta, uz posebnu opasnost po jezike brojčano malih naroda, ubrzano se pod globalnim utjecajem obrasca života i ponašanja, posebno mlađih generacija, mijenjaju novim riječima, frazama, kovanicama izvornog engleskog jezika. Jedna od takovih novih riječi jest, riječ blog i bloger, koje i u engleskom jeziku predstavljaju novu riječ.

Objašnjenje pojma riječi blog također je zanimljivo i neki engleski rječnici definiraju ga kao: „On-line dnevnik u koji ljudi upisuju svoje priloge, tematski raznovrsne, od osobnih iskustava, misli i stavova, do hobija, dijeleći ih sa svima koji tim zapisima pristupaju, bilo da ih samo čitaju ili nadopunjuju.“ Namjerno sam u ovoj definiciji ostavio prvu riječ-kovanicu „On-line“, koju ovako napisanu „svi razumiju“, ali bi se za prijevod na Hrvatski jezik trebalo malo pomučiti. Kako nisam jezikoslovac prepuštam to stručnjacima, no laički, ovu novu kovanicu, frekventno korištenu, u svakodnevnom „novo-hrvatskom“ govoru, opisno bih preveo na, „staro-hrvatski“, kao: „virtualni dnevnik, dostupan na Internetu“. Time sam, dakako, još dublje „zaglibio“, jer sada sam upao u zamku objašnjavanja dva nova termina: virtualnost i Internet. Stoga, nadajući se da svi razumijemo „novo-hrvatski“, ostavljam jezikoslovcima da se bore za čistoću jezika, prestajem „prevoditi“ nkorištene nove termine u daljnjem tekstu i vraćam se na temu bloga.

Internet je očito donio demokratizaciju društva, ma koliko je političari nisu još uvijek sasvim svjesni, a jedna od manifestacije te demokratizacije jest i mogućnost pisanja bloga, dana „svakome“, na bilo koju temu. Pod ovo možemo svrstati pokretanje zasebnih blog-siteova sa web adresama, gdje zainteresirani za istu temu daju svoj doprinos ili samo uživaju u čitanju onog što drugi upisuju. Druga forma jest pristup pojedinaca internetskim „medijskim portalima“, poput onih što ih imaju sve dnevne, tjedne „papirnate“ novine, radio i TV postaje, ili zasebnim isključivo internetskim „novinama“, poput hakave.org, gdje nakon čitanja članka imaju priliku ostaviti svoje viđenje ili komentar na temu članka. Doprinosi ovih „on-line čitatelja“, u načelu, mogući su uz registraciju kojom se komentatori predstave nekim osnovnim skupom osobnih informacija onome tko vodi dotični portal, odabiru alias – ime kojim će se predstaviti posjetiteljima portala i komentiranje je odmah moguće. Percepcija anonimnosti, koju komentator ima, u odnosu na druge čitatelje i posjetitelje portala djeluje „oslobađajuće“ na pisce, pa komentari često pršte od britkosti, ponekad uvreda sugovornika, počesto se iznose „nebuloze“, jer zbog anonimnosti „nema straha“ da će vas kao fizičku osobu netko ismijati zbog izrečenog! Ipak, najčešće su diskusije dobronamjerne i doprinos danoj temi ponekad izvor novih saznanja, često motiv i za osobne kontakte diskutanata.

Već neko vrijeme i u zemljama koje su ranije kao društvo usvojile tehnologiju Interneta nove navike „surfera“ internetskih prostranstava za blogovski doprinos portalima, traju diskusije je li blog nova forma novinarsta (žurnalizma) i jesu li blogeri – novinari? Formalno gledano, forma ili stil pisanja bloga doista je nešto novo, daleko od klasičnog novinarstva, pa iako nisu potpunoma isti, blogging i novinarstvo mogu postići isti efekt na čitatelje. Blog je nastao nekako spontano, pišući iz strasti i želje pojedinca da svoj stav, misli, ideje o određenoj temi podijeli sa „svijetom“. Je li se zbog toga blogger treba pridržavati istih standarda kao i mediji (profesionalni novinari) ? Ako se dilema o razlici bloger – novinar „ogoli“ do kraja, možemo zaključiti kako je suštinska razlika jedino u tome, što, iako o određenoj temi, i blogger i novinar mogu producirati tematski sličan sadržaj, razdvaja ih jedino to što blogger piše jer to želi, a novinar jer je plaćen za to!

Blogeri pišu o onome što ih zanima, što znaju, misle i osjećaju o nekoj temi, dok se za novinare pretpostavlja da iznose provjerene činjenice,, informaciju, ponekad, osobno obojene, komentare! U ovim ubrzanim vremenima, profesionalno medijsko novinarstvo više nije što je bilo jučer, vijesti prodaju novine, pa se ubrzano plasiraju, prije konkurencije, senzacionalizam u naslovima privlači konzumente, pod pritiskom rokova informacije se plasiraju bez potrebnih provjera, često laž, trač, poluistina, izostavljeni kontekst izrečenih riječi, čitateljima daje krivu informaciju. Blogosphera je omogućila anonimnim ljudima, iznoseći neku izvrsnu, značajnu i točnu informaciju, da se ona poput šumskog požara proširi internetskim prostranstvima, prije nego i dospije u profesionalne medije. Pravo je, dakle, pitanje ..“što čini medije, u odnosu na blog, profesionalnim u smislu prezentacije informacija, objektivnom, točnom, nemanipulativnom?“ Tko je taj tko može povući crtu između medija i bloga, odrediti što je novinarstvo, a što bloging? Osobno, mišljenja sam kako te granice više nema, u sadržaju i efektu na čitatelje, ona postoji samo u formi, koja je, razumljivo, stroža u „službenom novinarstvu“. Htjeli mi to priznati ili ne, blogeri su postali „novi novinari“, koji privlače ponekad i mnogo više globalnog čitateljstva, od medija, počesto lokalnog značenja.

Damir Tučkar, dipl.ing.